Unisciti a noi in un viaggio nel mondo dei libri!
Aggiungi questo libro allo scaffale
Grey
Scrivi un nuovo commento Default profile 50px
Grey
Iscriviti per leggere l'intero libro o leggi le prime pagine gratuitamente!
All characters reduced
Juče - cover

Juče

Huan Emar

Casa editrice: Dereta d.o.o.

  • 0
  • 0
  • 0

Sinossi

U gradu San Agustin de Tango nikada ne znate šta će se dogoditi, ili koga ćete sresti, teško je razlikovati banalno od realnog, a opasnost, delirijum ili istina vrebaju iza ugla. Tokom čitavog dana – jučerašnjeg – obuhvaćenog ovim romanom, glavni junak i njegova voljena supruga prisustvuju neobičnim dešavanjima: muškarca giljotiniraju zbog propovedanja intelektualnih zadovoljstava seksa, u zoološkom vrtu noj proždire lavicu, a možda i ne, jer u Emarovom nadrealnom svetu do izvesnosti je teško doći.
Emar, savremenik Pabla Nerude i Visentea Uidobra, pisao je pretežno tokom međuratnih godina. Iako je uticaj evropske avangarde na njega očigledan, teško je ne proglasiti ga postmodernističkim piscem, koji je skoro pola veka ispred svog vremena. Pinčon, Vonegat, Gadis i mnogi drugi, idu, nehotice, njegovim stopama, a gotovo sigurno ga nisu čitali.
Nije teško razumeti zašto su Emarovi savremenici bili zbunjeni ovim romanom. Filozofske peregrinacije nikada nikuda ne vode; primetno je odsustvo političkih i ideoloških skela, čini se da je Emar više zainteresovan za postavljanje pitanja nego za odgovaranje na njih.
Međutim, ono što je svojevremeno izgledalo kao nedostatak, sada to više nije. Odavno smo shvatili značaj same aktivnosti a ne cilja, kao i to da je potraga za krajnjim značenjem naivna namera.
Juče je, dakle, jedna krivulja iz prošlog veka, koja izgleda nekako savršeno usklađena sa našim današnjim, a verovatno i sutrašnjim (ne)prilikama.
 
Prevod sa španskog: Branko Anđić
Predgovor: Alehandro Sambra
Disponibile da: 27/02/2024.
Lunghezza di stampa: 127 pagine.

Altri libri che potrebbero interessarti

  • Lotijeva ženidba - cover

    Lotijeva ženidba

    Pjer Loti

    • 0
    • 0
    • 0
    Loti je kršten 25. januara 1872, kada mu je bilo dvadeset dve godine i jedanaest dana.
    Kada se krštenje vršilo, u Londonu i Parizu bilo je otprilike jedan sat popodne. Dole na drugoj strani zemljine kugle, u baštama pokojne kraljice Pomare, gde je krštenje izvršeno, bilo je otprilike ponoć.
    U Evropi je bio hladan i sumoran zimski dan. Dole, u baštama kraljičinim, bila je tišina, grozničava čežnja letnje noći.
    Pet osoba prisustvovalo je ovom Lotijevom krštenju, među mimozama i pomorandžama, u toploj i mirišljavoj atmosferi, pod nebom posutim nebrojenim južnim zvezdama.
    To behu: Ariitea, kneginja iz kraljevske porodice, Faimana i Teria, kraljičine dvorkinje, Plumket i Loti, kadeti u marini Njenog Britanskog veličanstva.
    Loti, koji se do tog dana zvao Hari Grant, zadržao je ovo ime u opštinskim knjigama i u spiskovima kraljevske marine, ali njegovi prijatelji usvojiše njegovo novo ime.
    Obred je bio prost; svršio se bez dugih govora, bez velikih ceremonija.
    Ove tri Tahićanke imale su na glavi vence od prirodnog cveća, a bile su obučene u haljine od ružičastog muselina, s repovima. Pošto su uzalud pokušale da izgovore varvarska imena Hari Grant i Plumket, čije tvrde zvuke njihova maorska grla nisu mogla da podnesu, one odlučiše da ih zamene rečima Remuna i Loti, što su imena cveća.
    Sutradan saopštena je ova odluka celom dvoru, i na Okeaniji nije više bilo ni Harija Granta, ni njegovog prijatelja Plumketa.
    Sem toga bi ugovoreno, da prve reči urođeničke pesme: „Loti tajmane, itd...“ kad se tihim glasom zapevaju noću u blizini dvora, znače: „Remuna je tu, ili Loti, ili obojica; oni mole svoje prijateljice da dođu na njihov poziv, ili bar da im nečujno otvore baštenska vrata...“
    Mostra libro
  • Blago Pojntona - cover

    Blago Pojntona

    Henri Džejms

    • 0
    • 0
    • 0
    Pripremajući se za brak, Oven Geret traži od svoje majke udovice da se iseli iz porodičnog doma, ostavljajući njegove slavne predmete njemu i njegovoj nevesti. Gospođa Geret ne odobrava svoju buduću snahu i angažuje mladu prijateljicu po imenu Fleda Več da spase kolekcionarske predmete i njenog sina.
    Mostra libro
  • Ispovesti - cover

    Ispovesti

    Milica Janković

    • 0
    • 0
    • 0
    Ispovesti su prvo objavljeno delo Milice Janković. Za samo objavljivanje ove zbirke pripovedaka vezuje se interesantna priča – naime, štampana je pod pseudonimom L. Mihajlović, najverovatnije prema imenu njenog ujaka Lazara Mihajlovića, koji je bio Miličin duhovni uzor. Zbirka je koncipirana kao devojački dnevnik prožet raznovrsnim temama: razmišljanjima o ljubavi, položaju žene u srpskom društvu druge polovine 19. i početka 20. veka, razočaranjem u život, snom o lepoti i uzvišenosti duha. Junakinja doživljava sebe kao „bolničarku duša“ – empatu koji svima može udeliti savet, ali se svojih nemira ne može osloboditi.
    Mostra libro
  • Priroda i deca - cover

    Priroda i deca

    Milica Janković

    • 0
    • 0
    • 0
    U zbirci priča za decu Priroda i deca Milica Janković kroz priče o biljkama, životinjama, prirodi oko nas podučava decu važne životne lekcije o istrajnosti, trudu, hrabrosti, slozi, očuvanju prirode. Iz „istinitih priča o čudima kojih ima mnogo u ogromnoj i divnoj prirodi“ deca na zabavan način uče tajne prirode i načine na koje nas leči i hrani, kako se uzgajaju svilene bube, kako se pobeđuje strah... Milica je ispričala dirljive priče malih junaka, često siromašne dece, koji uče kako da brinu o prirodi i jedni o drugima.
    Mostra libro
  • Pometnje pitomca Terlesa i izabrane priče - cover

    Pometnje pitomca Terlesa i...

    Robert Muzil

    • 0
    • 0
    • 0
    U ovom izboru Milorada Sofronijevića pojavljuje se, pored prvenca, kratkog romana Pometnje pitomca Terlesa (1906), skoro celokupan pripovedački opus velikog pisca modernizma ‒ Roberta Muzila.
    Muzil je svakako jedan od ključnih književnika XX veka, iako njegovo stvaralaštvo nastaje ili uprkos „odvratnosti prema pripovedanju” ili kao pokušaj emancipacije pripovedanja od narativnog manira dadilja, koji je, po samom autoru, stil većine pripovedača sve do početka XX veka.
    Muzil u svojim pričama ne želi da oslikava svet, već mu je namera da izbrazda dušu, kako je jednom i sam rekao. Suštinu umetnosti vidi u područjima „između razuma i osećanja, gde se odigravaju ona prava proširenja duše, gde se prepliću intelektualno i emocionalno”.
    U svojim pričama, Muzil raskida sa kauzalno-hronološkim tokom radnje, a sve povezuje značenjima, odbacujući pritom svako pojednostavljeno prikazivanje stvarnosti. Pažnja čitaoca se tako pomera s radnje na jezik i na samu strukturu značenja. Izbor tema za svoje priče Muzil nalazi u onom međuprostoru za koji „u jeziku svakidašnjice i čvrstog, uspravnog hoda još nije postojala reč”, kako stoji u Savršenstvu ljubavi.
     
    Prevod sa nemačkog: Milorad Sofronijević, Đorđe Katić, Svetomir Janković
    Mostra libro
  • Knjiga nespokoja - cover

    Knjiga nespokoja

    Fernando Pessoa

    • 0
    • 0
    • 0
    Knjiga nespokoja je kaleidoskop glasova – začuđujuće skladni hor podvojenih ličnosti i heteronima velikog pesnika, duboko i uznemirujuće promišljanje života, lirika sumnji i strahova, sentimentalni vodič kroz metafizičku arhitekturu lisabonskih ulica, melanholija egzistencije jer, po rečima samog autora, „Fernando Pesoa, precizno govoreći, i ne postoji”. Teško je odrediti joj čak i književni vrstu; da li je u pitanju kontemplativna proza, tanana psihološka biblija tiho uznemirenih ljudi, epistolarni roman duše, poezija bez stiha, dnevnički zapis, filozofski eseji o prolaznosti? Ovo je knjiga zaglušujuće tišine gde svaki treptaj pesnikove duše odzvanja kao u praznoj crkvi razbijeni kristalni bokal u kome se mesto osveštanog vina nalaze tajne našeg pada.
    Knjiga nespokoja važi za kamen temeljac evropskog modernizma, to je knjiga na kojoj je Pesoa radio čitav život i nikada je nije završio ostavljajući svojim brojnim tumačima da joj pronađu početak i kraj, da je sa svakim novim izdanjem preuređuju kao nedokučivu slagalicu života, bez mogućnosti da dobiju tačnu i konačnu verziju. Pesoino vanvremensko delo upravo je to, neuhvatljiva istina stvari koja kao da nikada nije ni bila predodređena da se izgovori.
     
    Prevod s portugalskog: Vesna Stamenković
    Mostra libro