Weitere Bücher, die Sie mögen werden

• 

  Nesreća bez želja

  Peter Handke

  • 0
  • 0
  • 0

  “U nedjeljnom izdanju koruških Narodnih novina pod rubrikom razno mogla se pročitati sljedeća vijest: ‘U noći na subotu jedna je pedesetjednogodišnja domaćica iz mjesta A. (općina G.) počinila samoubojstvo, uzevši prekomjernu dozu tableta za spavanje.’ Prošlo je sedam tjedana otkako mi je majka umrla i ja bih se rado dao na posao, prije nego što se na sahrani još toliko snažna potreba da pišem o njoj pretvori natrag u onu tupu zanijemjelost, s kojom sam reagirao na vijest o njezinu samoubojstvu.”Ovako Peter Handke počinje svoje izvanredno djelo Nesreća bez želja, o životu i smrti svoje majke iz perspektive sina, ali i objektivna pripovjedača. Ova, po mnogima najvažnija Handkeova knjiga, koja ni nakon gotovo pola stoljeća nije izgubila na aktualnosti, oda je ženi koja je slobodu našla tek u smrti i nesumnjivi dokaz da je Peter Handke već tada pokazao talent vrijedan Nobelove nagrade.“Nesreća bez želja kratki je roman koji je na njemačkom objavljen 1972. i ključ je za razumijevanje biografije ovoga čovjeka i jedna od najsnažnijih i najstrašnijih knjiga koje čovjek ispisuje o sebi. Ona je tačka iz koje će, tridesetak godina zatim, započeti trend autobiografske, seberazarajuće europske proze. Koga zanima od čega je krenuo Karl Ove Knausgaard, neka pročita Nesreću bez želja.” – Miljenko Jergović“Dirljivo i divno napisano.” – Richard Locke, The New York Times Book Review“U Nesreći bez želja autor se konfrontira s majčinim samoubojstvom u priči koja je poput objašnjenja nekog sna koji se ponavlja.” – Chicago Sun – Times“Tajna ove tužne fabule jest u tome da je čovjek čita bez daha. To je uspjeh Handkeova izričaja, njegova žara i distance, ispletenih na najbolji umjetnički način.” – Ulrich Greiner, Die Zeit“Neću oklijevati da nazovem Nesreću bez želja Handkeovim najvažnijim, suštinskim djelom. Ovo je knjiga za koju trebate odvojiti vrijeme da je pročitate.” – Jørgen Herman Monrad“U remek-djelu o majčinu samoubojstvu Handke nam pokazuje kako je jezik zatvor u kojem u patrijarhalnome dobu žena nikad ne dobiva stvarno ‘ja’ da ga može ubiti.” – Simon Lund Petersen

  Zum Buch

• 

  U kasno ljeto

  Magdalena Blažević

  • 0
  • 0
  • 0

  Izniman roman snažnih slika, krugova koji se pretapaju, asocijacija prepunih mirisa i zvukova, prizori bi bili pitoreskni da u potki ove sugestivne i poetske naracije ne leži surov ratni zločin. 'Zovem se Ivana. Živjela sam četrnaest ljeta, a ovo je priča o posljednjem.' Obimom mali, a temom golem, ovaj roman otvorenog prostora i prirode, roman u kojem mrak prevladava nad svjetlom, smrt nad životom, pisan iz perspektive ubijene djevojčice predstavlja nam jezikom nježnosti svu surovost svijeta skrivenog u idili ruralne pastorale. Roman o smrti iz kojeg pjevaju ptice. 
  Magdalena Blažević poput Agote Kristof ili Ingeborg Bachmann stvara svijet satkan od emocija koje kipte ispod savršeno preciznih i jasnih rečenica. U kasno ljeto roman je koji se čita polako jer njegovi strahovi, patnje, snaga, nadanja i tuga izviru iz svake riječi, čime se Magdalena Blažević svrstava u najbolje današnje spisateljske glasove. (Seid Serdarević) 
  Magdalena Blažević (1982.) rođena je i odrasla u Žepču u Bosni i Hercegovini. Autorica je zbirke kratkih priča „Svetkovina“ (2020.) i romana 'U kasno ljeto' (2022.), koji je osvojio nagradu Tportala za najbolji hrvatski roman objavljen u prethodnoj godini. Dobitnica je nekoliko nagrada za najbolju kratku priču, među njima i nagrade 'Ranko Marinković'. Živi u Mostaru. 
  Hvala Zoranu Čubrilu i Christianu Bushillu za pročitane citate u knjizi.

  Zum Buch

• 

  Shantaram

  Gregory David Roberts

  • 0
  • 1
  • 0

  Shantaram, ime koje znači Čovjek Božjeg Mira, dobio je onaj koji mu se najmanje nadao – odbjegli zatvorenik, bivši ovisnik i pljačkaš, očajnik koji je iz Australije pobjegao u Indiju s krivotvorenim ispravama, bez prošlosti, bez nade, bez imena.  A čime stranac može zaslužiti takvo ime u prenapučenom, kaotičnom, zastrašujućem i zadivljujućem gradu poput Bombaya?  Baš kao i njegov tvorac Gregory David Roberts, junak romana Shantaram zaronit će u Indiju ne štedeći se i otvorena srca – spoznat će i raj i pakao, živjeti u najsiromašnijem slamu, lijećiti u improviziranoj klinici, naukovati kod kralja bombayske mafije.  Potraga za iskupljenjem vodit će ga kroz Indiju kakvu je iskusio malokoji zapadnjak: u društvu prosjaka i gangstera, mudraca i glumaca, prostitutki i svetaca prolazit će kroz tržnice ljudima i pušionice opijuma, kroz skrovita mjesta koja mogu promijeniti svako srce, sve do zatvora i rata, sve do izdaje i ubojstva. Shantaram je epski, po mnogoćemu zadivljujući roman, koji osvaja pričom iza koje stoji golemo, fascinantno životno iskustvo njezina autora. Ako postoji književno djelo koje za pogled izvana može otključati Indiju – od najblistavijih do najmračnijih njezinih mjesta – onda je to ovaj roman, pun ljudskog razumijevanja, iskrenosti i ljubavi.

  Zum Buch

• 

  Igra sjena

  Joseph O’Connor

  • 0
  • 1
  • 0

  Svjetlo i tama, i mi koji živimo između.Kada je 1878. iz Dublina stigao u London, Bram Stoker bio je mlad, netom oženjen činovnik, kojemu je ponuđen posao iz snova: na poziv velikoga Henryja Irvinga postat će glavni upravitelj tek osnovanoga Kazališta Licej. U godinama koje slijede vulkanski glumac i suzdržani mladić s književnim ambicijama zajedno će stvoriti jedan od najslavnijih londonskih teatara, a kada se Irvingovu ansamblu pridruži najomiljenija glumica epohe, talentirana i neodoljiva Ellen Terry, čini se da im je samo nebo granica.Ali tu je i sjena, i sve ono što se skriva u njoj.U Londonu koji svojom seksualnošću fascinira i sablažnjava Oscar Wilde, a brutalnim ubojstvima terorizira Jack Trbosjek, troje izvanrednih ljudi započinje zajednički život prepun drame, preobrazbi i strasti. Hraneći se svjetlom i tamom, ljubavlju i strahom, na mjestu njihova susreta rodit će se priča o Drakuli – ona kojom će Bram Stoker, godinama nakon svoje smrti, osvojiti književnu besmrtnost.Nagrađivani roman Igra sjena Josepha O’Connora zadivljujući je portret Londona osvijetljenog plinskim svjetiljkama, treptavog od siline života. O’Connorov nestvarno lijepi ukradeni pogled na zlatno doba viktorijanskoga kazališta i njegove najsjajnije protagoniste najmoćniji je kada čitatelja uvodi u njihove najdublje i najmračnije sjene.“Malo je živućih pisaca koji nas tako izvjesno, s tako senzualnim nabojem, tako veličanstvenim rečenicama mogu vratiti kroz vrijeme. Joseph O’Connor je čudo, a Igra sjena trijumf.” – Peter Carey“Joseph O’Connor izuzetno je velik umjetnik i pripovjedač. Razina užitka u ovom je nevjerojatnom novom romanu veličanstvena.” – Sebastian Barry“Uzbudljiv roman, izuzetno napet u nakani da prikaže karaktere onih čije su ljubavi i životi nadahnuli Drakulu. Duboko ganutljiv.” – Essie Fox“Koliko god nam ova iznimno zabavna knjiga govorila o veličanstvenom dosegu prijateljstva i ljubavi, Igra sjena također je dirljiva – ponekad i bolna – priča o prolaznosti, gubitku i istinskoj odanosti.” – The Guardian“Roman intenzivne atmosfere... Silno napet dok tutnji Londonom koji je opustošio Jack Trbosjek, ali upravo moćan i dirljiv dok meditira o skrivenoj seksualnosti.” – The Literary Review“Najveći irski pripovjedač.” – The Sunday Independent

  Zum Buch

• 

  Rekonstrukcija

  Viktorie Hanišová

  • 0
  • 0
  • 0

  “Rođena sam s devet godina, deset mjeseci i sedam dana. Tako to pamtim.” Ovim riječima svoju priču započinje devetnaestogodišnja Eliška. Tog sasvim običnog dana kad se vratila kući, na podu dnevne sobe zatekla je mrtve brata i majku. Njezina majka ubila je mlađeg brata, a potom i sebe, ne ostavivši oproštajno pismo. Skrb za nju preuzela je imućna, ali neobična i u svoj svijet zatvorena teta Leonie. No je li odrastanje u staroj, mračnoj vili bez potrebne pažnje i ljubavi dobro za dijete? Ostavši sasvim sama, prije nego što krene na studij arhitekture, Eliška započinje svoju opsesivnu potragu za odgovorima. Što se uistinu dogodilo? Zašto je majka to učinila? I zašto je nju ostavila na životu?Rekonstrukcija je psihološki roman o majci ubojici vlastitog djeteta, o tragediji od koje se ne može pobjeći, o mračnoj prošlosti i iracionalnosti ljudskih postupaka. U svom iznimnom djelu jedna od najzanimljivijih suvremenih čeških autorica Viktorie Hanišová precizno rastvara užas i nepojmljivu dubinu tame ljudske psihe.“Hanišová piše o Medejama sadašnjosti, promjenjivosti naših pogleda na prošlost, sjećanja, pa čak i na artefakte.” – Radio FM“Roman Rekonstrukcija čini točno ono što piše u njegovu naslovu: protagonistica istražuje sve moguće kontekste, traga za vezama i odnosima u njima... Traži pomoć u psihologiji i filozofiji, proučava paralele u povijesti, ispituje vlastite snove i internet, žonglira teorijama zavjere, propituje kriminologe, odnose i postupke oca, koji je potpuno odustao od života i potonuo u alkohol.” – MF DNES“Izravan jezik i spontano pripovijedanje Viktorie Hanišove podsjećaju nas da je moć u jednostavnosti.” – Lidové noviny“Viktorie Hanišová majstorski kreiraprirodni tijek razmišljanja, promišljanja, monologa i dijaloga. Njezino pripovijedanje stoga je gotovo neupadljivo, ali uvjerljivo prenosi osebujnost njezinih likova.” – Tvar“Autorica vješto barata najsitnijim i najintrigantnijim detaljima bolesne duše, a da se zapravo ne osvrće na njezino loše stanje, i na taj način uvlači čitatelja u srž problema neprimjetno ga odvodeći na neobično putovanje.” – Právo

  Zum Buch

• 

  Sva naša tijela - Ultrakratke priče

  Georgi Gospodinov

  • 0
  • 0
  • 0

  “Kao djeca natjecali smo se tko će dulje izdržati pod vodom bez zraka. Zaroniš glavu, u nedostatku mora – u limenu kantu, zujanje u ušima, klaustrofobija u prsnom košu, ne dišeš pola minute, neki minutu i pol, ili više – otprilike koliko traje jedna kratka priča, i brzo podigneš glavu, vraćaš se u život. Prvi udah oštar je i poznat. Zadihan si kao da si putovao 20.000 milja pod vodom. Tako nekako trebale bi izgledati kratke priče. Nećeš se udaviti, ali poslije svakog tog urona udišeš kao da ti je prvi put.” – Georgi Gospodinov, iz “Pogovora”Sto tri ultrakratke priče sabrane u zbirci Sva naša tijela istodobno su duhovite i apsurdne, melankolične i ironične – stil koji nepogrešivo prepoznajemo iz prethodnih djela Georgija Gospodinova, njegovih Prirodnog romana, Fizike tuge, Vremenskog utočišta... Eksperiment je to verbalne askeze gdje se nostalgija za prošlošću prepleće sa znatiželjom za budućnošću, nastojanje da se uhvati trenutak koji iščezava i uspori vrijeme.

  Zum Buch