Subscribe and enjoy more than 800,000 books
Add this book to bookshelf
Grey 902feb64d8b6d481ab8ddda06fbebbba4c95dfa9b7936a7beeb197266cd8b846
Write a new comment Default profile 50px
Grey 902feb64d8b6d481ab8ddda06fbebbba4c95dfa9b7936a7beeb197266cd8b846
Spinner ae25b23ec1304e55286f349b58b08b50e88aad5748913a7eb729246ffefa31c9
Črna mati zemla - cover

Črna mati zemla

Kristian Novak

Publisher: Književna radionica Rašić

  • 0
  • 2
  • 0

Summary

Crnu zemlju treba prekopati i izvući sve što se u njoj skriva.
 
Samo Roš
 
Slo­že­nost fi­lo­zof­skog kon­cep­ta isti­ne (i la­ži) No­vak ilu­stri­ra he­te­ro­ge­nom struk­tu­rom ro­ma­na ko­ji se sa­sto­ji od pet akro­no­loš­ki pore­da­nih po­gla­vlja ko­ja se ba­ve raz­li­či­tim ina­či­ca­ma isti­ne, ili, toč­ni­je, pri­ka­zu­ju ka­ko se pro­ta­go­ni­sto­va eg­zi­sten­ci­jal­na isti­na mi­je­nja ovi­sno o to­me tko je per­ci­pi­ra i in­ter­pre­ti­ra, i ka­da.
 
Ljubica Matek
 
Novak je napisao odličnu priču i mada se na nju kao teška novembarska magla na Muri često spušta sumračna zagušljivost, svojom tajanstvenom lepotom, bolnom realnošću i stilskom superiornošću poziva te k sebi i izmamljuje krajnosti – od kikotanja do suza i straha.
 
Damjan Zorc

Other books that might interest you

  • Stari dečki - cover

    Stari dečki

    Zvonimir Majdak

    • 0
    • 9
    • 0
    Nastavak romana Kužiš, stari moj
    „...Čovjek bi mislio da će se neki bog na svijetu promijeniti ako ti prijatelj umre. Da će se nekakvi znak pojaviti na nebu ili zemlji, svejedno, i gore i dolje isto sranje, u to sam bar siguran. Misliš da će biti više zraka jer je jedno mjesto prazno, a kad tamo, tramvaji su kutije sardina kao obično, rulja se ceri ko šašava, frajeri foliraju mačkama koje ni u tunguziji niko ne bi štel, uopće, živi se dalje ko da se ništ ni dogodilo, kao da smo svi na broju i spremamo se na tekmu, jer prognoza je dobra, neće biti kiše. Ništa od toga po čemu bi prokužio da jednog gala kita više nema med nama i da ga, ро svoj prilici, više neće ni biti. Osim ako ne vjeruješ u uskrsnuće. Tu onda tek nastaju komplikacije! Uskrsnuću se vesele bogomolje i rulja kaj nije grešila. Onda oni budu došli na svoje, kreteni jedni, kaj za života nisu uživali i ritali se ko mi dečki. Zato mene uskrsnuće ne uzbuđuje. Ja navek velim: živjeti se mora a dalje nije moja briga. To s Glistinom smrću mi je dobra pouka! Svega ima, ili pak nema, ko i prije. Ništ nisam profitirao, ako to smijem tako reći. Glista bi me shvatio, ne bi se raspigao. Kladim se da bi i on isto tako kao i ja razmišljao...“
    Show book
  • Zločin i kazna - cover

    Zločin i kazna

    Fjodor M. Dostojevski

    • 0
    • 3
    • 0
    Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821.-1881.), ruski romanopisac, novelist i publicist iz razdoblja realizma, jedan je od najutjecajnijih pisaca u književnosti uopće; smatra se pretečom ekspresionista te egzistencijalističkih pisaca i filozofa.
     
    Opravdanost ubojstva beznačajne i moralno upitne osobe temeljno je pitanje jednog od njegovih najpoznatijih djela, romana "Zločin i kazna" (1866.), u čijem je središtu lik siromašnog studenta Rodiona Romanoviča Raskoljnikova koji ubija svoju gazdaricu vođen idejom o postojanju posebnih, izabranih ljudi, pokretača povijesti kojima želi pripadati, smatrajući da njihovo djelovanje, protivno ljudskim zakonima, opravdanje pronalazi u višem cilju - u ovom slučaju rješavanju svijeta izopačene i beskorisne lihvarke...
     
    Roman je s ruskog preveo Iso Velikanović.
     
    Lektira za 3. razred srednje škole.
    Show book
  • Mišomor za rođake - cover

    Mišomor za rođake

    Radenko Vadanjel

    • 1
    • 6
    • 0
    U novoj zbirci priča Radenko Vadanjel vraća se pitanju što ga je postavio u svome hvaljenom proznom prvijencu Dnevnik besposličara: koliko nas daleko (i duboko) može odvesti nepokretnost? I u Mišomoru za rođake svijet učmalih gradića i sela pozornica je na kojoj se susreću ljudi koji gotovo da se ne miču, no koji čak i tako postaju sudionici neke od bespoštednih bitaka: borbe između bolesnih i zdravih, moćnih i nemoćnih, mladih i starih, sretnih i nesretnih. Raspadnute obitelji, i one koje na okupu drži samo interes, vječna podozrivost i umorno suučesništvo rođaka – Vada­njelovi pripovjedni krugovi šire se oko starih obiteljskih kuća i zemljišta, a toplo truplo nekretnine, još zaposjednuto čovjekom, često je jedino čime se život hrani: jedina prilika za pokret. I zato za Vadanjela, ni za njegova čitatelja, nepomičnosti nema. Svijet ljudi ni po čemu se ne razlikuje od ostatka organskoga svijeta: u ritmu koji se ne može i ne treba ubrzavati on se okončava i iznova rađa, a svaki čovjekov pokret – bio on snažan ili malaksao – vodi nas istome ishodu. Mišomor za rođake svijetu u kojem živimo isto je ono što o zapuštenoj obiteljskoj kući kazuje jedan od likova u naslovnoj priči: anamneza psihičkoga stanja, dijagnoza emocionalnog rasapa njezinih stanara.
    Show book
  • Glava velike ribe - cover

    Glava velike ribe

    Ognjen Sviličić

    • 0
    • 2
    • 0
    Jednoga zovu Traktor, bio je branitelj, sad više ne zna što je. Drugi mu je brat, njegovo je božanstvo Novac. Treća, između njih, bratova je žena; ona čeka, a između točaka toga trokuta, na jednoj od zagrebačkih periferija, nešto će se sigurno i dogoditi. Svojim prvim romanom Glava velike ribe Ognjen Sviličić izvrsno radi isto ono zbog čega smo zavoljeli njegove filmove: pronalazi likove, pretvara ih u ljude i pred njima ne zatvara oči. Mjesto je radnje Hrvatska, vrijeme sasvim sigurno danas, a ono što Sviličić u njima vidi, ono što naposljetku prepoznajemo i sami dok nad njegovim junacima strepimo, smijemo se i očajavamo – netko je vrlo nalik na nas. Jer Glava velike ribe jedan je od onih romana koji se ne događaju nekome drugome. Upečatljivim prizorima i uvjerljivim portretima, diskretnim humorom te jezikom koji je i književni i filmski Sviličić nam pokazuje svijet omeđen krhotinama rata i ratama kredita, osvijetljen sjajem tržnih centara i TV-ekrana na kojima se pjeva i pleše, plače i psuje... život previše poznat da bi bio tuđi. Dok piše o tome koliko smo se promijenili i tko smo postali, dok premjerava koliko je daleko čovjek od čovjeka, a Domovina od Tržnoga Centra, autor je samo naizgled neprisutan, samo naizgled bez suda. Taj ćemo sud zacijelo tumačiti kojekako, ali za što god da se odlučimo, u vezi s onim što ga podcrtava neće biti zabune: a to je Sviličićev autorski potpis – ljudskost i želja da razumije.
    Show book
  • Starac - cover

    Starac

    Zvonimir Majdak

    • 0
    • 3
    • 0
    „...Kad god ga ne onemogući ružno vrijeme, ili u stanu ne zadrže poslovi, pa se umori i izgubi volju, Valent se spušta na ulicu. Unaprijed zna da na ulici, u strci, među ljudima koji na starca ne obraćaju pažnju, neće doživjeti ništa lijepo i izuzetno. Osim toga, njegova su mjerila drukčija i ne može ih primijeniti na ono što se danas oko njega zbiva. Svjestan je da pripada prošlosti koja je nekada bila budućnost. Ispunio ju je kako je najbolje znao i umio. Sada je prekasno žaliti i u mislima pretpostavljati drukčiji svršetak.
    Na ulici koja ga ne opaža, baš kao da je svjetiljka ili košarica za smeće, on promatra što se zbiva u neposrednoj blizini. Gleda ljude razne dobi. Muškarce, žene, potomstvo. Rijetko se smiju. Napose ljudi srednjih godina nose pečat neke tuge i nezadovoljstva. Siva je boja njihovih lica i njihove odjeće. Ima vremena pa polagano i bez žurbe odijeva dobro uščuvano odijelo koje se čini, kao da je nepoderivo. Tajna je u tome što ga čuva, drži na vješalici i pohranjuje u ormar čim se svuče. Pa gdje bi ga izlizao kad lakat ne drži na stolu. Iako bi mogao izaći napolje u košulji i vesti koju mu je splela još pokojna Ema, daje prednost odijelu. Tako potroši više vremena na pripreme. Dodaje obavezno i kravatu koja ga štiti da nagli nasrtaj vjetra ne uđe kroz ovratnik i zapahne mu ovlaš oznojena prsa. Pri kraju boravka na ulici često mu izbiju kapljice znoja. Tada se osjeća malaksalo, slabo...“
    Show book
  • Sretan kraj - cover

    Sretan kraj

    Pavao Pavličić

    • 0
    • 2
    • 0
    Roman Sretan kraj u žanrovskom je smislu spoj fantastike i krimića. Kao i u nekim ranijim romanima, romanopisac je napipao stanovite teme koje „vise“ u zraku (pogađanje sudbine, igre na sreću, pokušaj dizanja Sveučilišne knjižnice u zrak itd.). Reklo bi se da umjetnik anticipira stvarne događaje...
    Show book