Weitere Bücher, die Sie mögen werden

• 

  Samo strast

  Annie Ernaux

  • 0
  • 0
  • 0

  Samo strast jezgrovit je, ali emocionalno intenzivan roman koji istražuje aferu žene s oženjenim muškarcem. Oštra i nepokolebljiva autobiografska proza ​​zadire u složenost želje, opsesije i zamršenih nijansi međuljudskih odnosa. Iskreno ispitivanje strasti prema muškarcu i utjecaja koji ona ima na život tjeraju protagonisticu do ruba samospoznaje. Preciznošću i hrabrošću, Annie Ernaux ispituje vlastito stanje u razdoblju svog života kada nije radila ništa osim što je čekala muškarca. Priča je to o ljubavi, čežnji i seksu pisana oskudnim, elegantnim stilom koji je autorici priskrbio međunarodno priznanje. Ova je knjiga bila na vrhu ljestvice nacionalnih bestselera u Francuskoj više od tri mjeseca. 
  Annie Ernaux (1940.) odrasla je u malom gradiću Yvetot u Normandiji u radničkoj obitelji. Nakon studija književnosti na sveučilištu u Rouenu predavala je francuski jezik i književnost u srednjoj školi i radila u Nacionalnom centru za obrazovanje na daljinu. Karijeru spisateljice započela je 70-ih godina objavom novele Les Armoires. Za svoj je opus, koji čini preko dvadeset naslova prevedenih na brojne svjetske jezike, primila niz nagrada, a 2022. dodijeljena joj je Nobelova nagrada za književnost. Izdavačka kuća Gallimard većinu njezinih knjiga sabrala je u kolekciji Quarto čime je Ernaux postala prva žena koja je za života ušla u tu prestižnu biblioteku. 
  Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske. 
  Fotografija na naslovnici: Freepik

  Zum Buch

• 

  Jedna žena

  Annie Ernaux

  • 0
  • 0
  • 0

  Kratki roman Annie Ernaux Jedna žena autorica je posvetila ženi čiji je život formirao i njezin: svojoj netom preminuloj majci. Konzervativizam, tradicija, rodni i klasni identitet samo su neka od pitanja kroz koja Ernaux, odvagujući osjećaje te izbjegavajući klišeje, pruža gotovo dokumentaristički uvid u žensku egzistenciju - od djevojaštva, preko majčinstva pa sve do starosti zasjenjene demencijom i neminovnom smrti. 
  Ernaux u Jednoj ženi čitatelju kroz svoje memoare ostavlja sjećanja na sudbinu njezine majke, od tvorničke radnice u kojoj je prisiljena raditi od adolescencije, do staračkih domova i bolnica, i to u doba kada se francusko društvo nalazi na pragu tranzicije u jedno otvorenije, u kojem obrazovanje postaje ulaznicom u povlašteni svijet srednje klase. Porijeklom iz ruralne, predrasudama bremenite Normandije, ona svim silama nastoji izbjeći konzervativno rodno nasljeđe te osigurati dostojanstveniji život za svoju kćer. Trnovit je to put na kojem su međugeneracijski konflikti neizbježni, put između budućeg, dostojanstvenijeg života i sadašnjosti koju pokušavamo napustiti, katkad ni ne znajući što ćemo ondje zapravo ostaviti. 
  Nobelova nagrada 2022. godine Annie Ernaux istaknula je kao jednu od najčitanijih suvremenih francuskih književnica. Rođena 1940. u radničkoj obitelji, svoje pisanje ukorjenjuje u osobnim iskustvima i sjećanjima, nastojeći uhvatiti i dočarati suštinu običnih života. 
  "Annie Ernaux je srušila sve tabue o tome što žene smiju, a što ne smiju pisati." - The New York Times 
  "Drugim riječima, to je ljubavna priča, gorko-slatka kao i sve najbolje. Koliko o svakoj ženi, toliko i o jednoj posebnoj, francuska autorica Ernaux u svom autobiografskom romanu lakonski opisuje surove stvarnosti starosti za ženu koja je nekada bila živahna i - neovisna." - Kirkus Reviews 
  Audio knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ureda za kulturu Grada Zagreba.

  Zum Buch

• 

  Kad smo napustili Karla Liebknechta

  Lidija Dimkovska

  • 0
  • 0
  • 0

  U Spomen-domu Karla Liebknechta u Leipzigu, u Njemačkoj, tridesetak ljudi raznih nacionalnosti sjedi oko improviziranog stola na pozornici u dvorani za društvene događaje, iza njih prevoditelji, neki s tekstovima pred sobom, neki bez njih, i na prvi se pogled čini kao da su na nekoj sjednici, dok zapravo nazoče jednome nesvakidašnjem susretu, ili bolje rečeno, predstavi. Naime, sudjeluju u pilot-projektu Udruge poštovatelja Karla Liebknechta iz Leipziga koja je 19. siječnja 2018. povodom 99. obljetnice smrti velikoga njemačkog ljevičara i suradnika Rose Luxemburg Karla Liebknechta pozvala sve emigrante koji su nekad živjeli na adresi koja nosi njegovo ime ili su na neki drugi način povezani s njime.”U ovaj izmišljeni, no itekako realistični okvir najbolja suvremena makedonska spisateljica Lidija Dimkovska smješta svojih 27 sjajno napisanih kratkih priča. Prelazeći tisuće kilometara, od Beča i Sankt Peterburga, preko Skopja i Soluna, do Karagande i Bagdada, životne sudbine njezinih likova tvore uzbudljivu kroniku prošlog, za neke još nesvršenog vremena.Kad smo napustili Karla Liebknechta istinska je potraga za mjestom na kojem se – čak i nakon odlaska sa svoje dugogodišnje adrese – čovjek osjeća kod kuće.

  Zum Buch

• 

  Gušterov rep

  Korana Serdarević

  • 0
  • 0
  • 0

  Prizori svakodnevice kojima smo svi okruženi tek su naizgled banalni – ispod svakoga od njih ključaju emocije, živi ljudi s ambicijama, željama, ljubavima, bojaznima... Samo najbolji pisci uspijevaju od svakidašnjih situacija stvoriti veličanstvene priče. Jedna je od takvih majstorica pripovijedanja Korana Serdarević, čije su priče napete poput strune te, savršeno ugođene, rezoniraju kristalno jasno i još dugo odzvanjaju u čitateljevu uhu.Gušterov rep govori o ženama i muškarcima zatočenima u svojim ulogama, iz kojih se tek poneki uspijevaju osloboditi i ostvariti svoje istinsko ja. Bilo da su zatočeni u labirintu birokracije, u tramvaju koji ih vodi u sigurnu smrt ili u vlastitoj prošlosti opterećenoj ratom ili nesrećom iz djetinjstva, junaci ovih petnaest pripovjedaka pokušavaju pronaći svoje mjesto u svijetu koji ih tjera na stalni izbor od beskraja mogućnosti.Gušteru rep može iznova narasti, no jednom proživljene traume ostavljaju ožiljke s kojima treba znati živjeti. Mračne i optimistične, pune životnosti i realnosti, priče Korane Serdarević otkrivaju tajne svjetove naših susjeda, prijatelja, rođaka i nas samih.“Još je bila spavala, a ja sam otvorio prozor, prebacio jednu pa drugu nogu, tiho doskočio i pobjegao. Ništa u meni nije bilo snažnije od potrebe da trčim što dalje, da prekinem svoje predugo zatočeništvo, da iznevjerim sve one kojima sam obećao da ću ostati, da ću izdržati. Noge su mi bile slabe od onoliko sjedenja i stajanja na mjestu, pa nisam trčao brzo, stopala su me pekla i teško sam lovio dah. Ipak, bio sam sve dalje.Sada je ljeto i sunce nema milosti. Tu je da grije i peče, koža postaje tamna i suha, a bore se slažu u napukle zrake. Ništa se ne pomiče i sve je težina. Ispred mene skvrčeno lišće i izgorjela trava. Ipak, ako se prignem bliže zemlji, ona miriše, zuji i cvrči.Danas obećavam sebi da ću ovo sjećanje koje me stišće unutar misli i tjera da uvijek iznova premotavam sve trenutke jednostavno zakopati. Izrezat ću to iz sebe i proći će, jer je sigurno da sve prolazi, da se lišće na vrućini mota prema svom centru, suši i otpada. A kad jednom nestane, opet će se razlistati neko proljeće.”

  Zum Buch

• 

  Godišnji banket bratovštine grobara

  Mathias Enard

  • 0
  • 0
  • 0

  Kad mladi etnolog David Mazon napusti Pariz kako bi napisao doktorsku disertaciju o tome što znači živjeti na selu u 21. stoljeću, uvjeren je da ima sve što je potrebno: državnu stipendiju, prijenosno računalo, internetsku vezu i smještaj na farmi na rubu Poitevinske močvare. Ali može li znanost zarobiti tisućljetne duhove Mjesta, dokučiti hirove Kotača vremena? Dok brodi mikrosvemirom La Pierre-Saint-Christophea i uz pomoć ljubaznog načelnika-pogrebnika Martiala i farmerice Lucie upoznaje lokalne ljude i običaje, David postaje sve sigurniji da mu nešto – a možda čak i ono najvažnije – nepovratno izmiče.Godišnji banket bratovštine grobara Mathiasa Énarda briljantan je, nesvakidašnji roman – knjiga u kojoj je tragikomični dnevnik znanstvenika tek ulaznica za spektakularni književni rollercoaster kroz povijest Francuske. Uz živopisne Énardove likove, u središtu ove vratolomne vožnje pokrajina je Deux-Sévres, piščev rodni kraj i duh koji ga nastanjuje još od velikog Énardova zemljaka Rabelaisa. Baš ondje, mjesto je simpozija neobične bratovštine – baš ondje zbiva se drevna gozba na kojoj grobari slave Smrt, a Smrt im, zauzvrat, poklanja trodnevnu pauzu, predah tijekom kojega će – zajedno s čitateljem ovog sjajnog romana – uživati hedonistički i bez skrupula.

  Zum Buch

• 

  Što čini jabuku?

  Amos Oz, Šira Hadad

  • 0
  • 0
  • 0

  Što čini jabuku? najosobnija je knjiga jednoga od najutjecajnijih intelektualaca 20. stoljeća, Amosa Oza. Podnaslovljena kao Šest razgovora o pisanju, ljubavi, osjećaju krivnje i ostalim užicima, Ozova Jabuka nije tek knjiga iznimnih intervjua – u njoj je uhvaćena esencija cjeloživotnog dijaloga koji je veliki pisac vodio sa sobom i svijetom koji ga okružuje, ali i srž prijateljstva koje ga je povezalo s njegovom izraelskom urednicom Širom Hadad.Kako je, u četrnaestoj godini i daleko od kuće, rođen pisac Amos Oz? Zbog čega je promijenio ime nakon majčina samoubojstva? Zašto je napisati roman isto kao sagraditi čitav Pariz od šibica i ljepila? Kako razmišlja o ljubavi i o seksu, o feminizmu i fanatizmu, prošlosti i budućnosti? Može li književnost promijeniti čovjeka, može li promijeniti svijet?Emotivnost i toplina, spontanost i humor kojima su prožeta Ozova razmišljanja o djetinjstvu, odrastanju, važnim knjigama i autorima, o stvaralačkom procesu i nadahnuću istinski će zasjati dok s prepoznatljivom mudrošću i jasnoćom bude dodirivao pitanja ljubavi i braka, politike i vjere, roditeljstva, starenja i smrti...Iskrena, bez tabua i lažnog srama, Što čini jabuku? Amosa Oza i Šire Hadad knjiga je prvih i posljednjih pitanja, onih na kojima su izgrađeni život i djelo jednoga od velikana našega vremena.“… Što čini jabuku? Voda, zemlja, sunce, drvo jabuke i malo gnojiva. Ali ona nije nalik nijednoj od tih stvari. Napravljena je od njih, ali nije im nalik. Tako je i s pričom, i ona je sigurno načinjena od zbroja susreta, iskustava i slušanja.”“Ova knjiga otkriva Amosa Oza onakvoga kakvoga smo poznavali mi, njegovi prijatelji: otvorenog i s nevjerojatnim smislom za humor i ironiju.” – David Grossman

  Zum Buch