Evgenij Onjegin - roman u stihovima

Aleksandar Sergejevič Puškin

Sinossi

Aleksandar Sergejevič Puškin (1799.-1837.) najveći je ruski pjesnik iz razdoblja romantizma. Jedan je od utemeljitelja suvremenog ruskog književnog jezika i do danas ga se drži za najvećeg ruskog pjesnika. Osim romana u stihu "Evgenij Onjegin" i "Bajke o ribaru i ribici", autor je nacionalne poeme "Rustan i Ljudmila", drame "Boris Godunov", pripovijetke "Pikova dama" i brojnih drugih slavnih djela. Puškinovim djelom ruska književnost i kultura postaju neizostavnim sastavnim dijelom književnosti zapadnog kruga. Potomak je vrlo stare i ugledne aristokratske obitelji čije plemstvo datira od samih početaka ruske države. Zbog slobodoumlja cijeli je život imao problema s carskom cenzurom, tajnom policijom i državnom represijom, i više je puta prognan u provinciju. Imao je "nezgodnu narav" i za života je sudjelovao u čak 29 dvoboja, a u dvoboju s jednim francuskim časnikom je i poginuo. Njegova prerana tragična smrt u dobi od samo 37 godina doživljena je kao veliki gubitak za rusku književnost, koja bez njega ne bi postala to što jest. Bez Puškina teško je zamisliti velikane poput Turgenjeva, njegovog učenika i sljedbenika Gogolja, Ljermontova, Tolstoja, Jesenjina i svih kasnijih ruskih pisaca koji mu se dive.

Spjev, ili kako ga autor određuje, "roman u stihu" "Evgenij Onjegin" (ruski "Евге́ний Оне́гин"; transkribira se i kao "Jevgenij Onjegin"; u cijelosti prvi put objavljen 1833. godine, premda nedovršen), klasično je djelo ruske književnosti romantizma i prvi veliki ruski roman, priča o za rusku književnost karakterističnom "suvišnom čovjeku", o tipu cinika, nihilista i fatalista koji se ne uklapa u društvene norme svoga doba. Puškinov je glavni uzor Byron. Priča, smještena u 1820-te godine, koju priča fikcionalizirani prikaz samog Puškina, prati život Onjegina, pripadnika peterburškog visokog društva, arogantnog, sebičnog, obijesnog i ispraznog cinika, koji ubija jedinog svog pravog prijatelja i vlastitom krivicom propušta svoju životnu ljubav, te "promašuje" život zbog svojih postupaka i stavova. Djelo obiluje referencama na druga književna i umjetnička djela, na suvremenu povijest, rusku kulturu i tradiciju.

"Evgenija Onjegina" donosimo u starom prijevodu Ivana Trnskoga, vrsnog poznavatelja stiha i metra, koji je objavljen 1881. Prijevod je prilagođen suvremenom pravopisu, a tumačenja nadopunjena. Tekst je priredio Zvonimir Bulaja.

Lektira za 2. razred srednje škole.

Disponibile da: 02/07/2013.

Altri libri che potrebbero interessarti

Grad od pare

Carlos Ruiz Zafón

Tetralogija Groblje zaboravljenih knjiga – započeta Sjenom vjetra, nastavljena Anđelovom igrom i Zatočenikom Neba te maestralno finiširana Labirintom duhova, jedinstvena je posveta gotičkim romanima, ali još više Barceloni, gradu koji se mijenjao od kraja devetnaestog stoljeća do sredine dvadesetoga i u kojem se susreću prokleti pisci, veleindustrijalci, zatočene i hrabre djeve, ljubitelji knjiga...Carlos Ruiz Zafón svojim je romanima stvorio jedinstven svijet koji se s pravom naziva zafonovskim. U njemu se isprepleću uzbudljivi zapleti, ljubavne storije te obožavanje knjiga i pisanja.Grad od pare, posljednja knjiga koju je napisao, u jedanaest priča razotkriva tajnu karte svijeta koju su, između ostalih, docrtavali i Cervantes i Gaudí. Grad od pare ljubavno je pismo nenadmašnog majstora pripovijedanja čitateljima kojim se oprašta od svoga svemira od pare.

Mostra libro

Proces

Franz Kafka, Sasa Zigic

Ovaj roman, koji je Kafka kao i vecinu svojih djela smatrao humoristickim, najcesce se danas priziva kad se govori o izgubljenosti covjeka u neobjasnjivim birokratskim labirintima suvremenog drustva. No – to je samo jedna od mogucih interpretacija: osim ovih politickih i socioloskih aspekata, u Procesu vidimo i brojne motive koji su Kafku zanimali u svim djelima, kao sto je pitanje osobne krivnje, izgubljenosti pojedinca u neprijateljski nastrojenom, ne do kraja razumljivom svijetu, strah pred ispraznom seksualnoscu, te hladnoca i beskorisnost institucionalne religije u pokusajima da se pronadje duhovni mir.Kafka se slicnim motivima vracao vise puta, te stoga mnogi kriticari usporedjuju Proces s njegovim drugim romanom, Dvorac, nastalim 1926. godine, u kojem protagonist, takodjer poznat samo kao K., stize u selo kojim upravlja nepristupacan i bezlican autoritet dvorca, i uzaludno pokusava doprijeti do njega, slicno kao sto Josef K. uzaludno pokusava pronaci rjesenje za svoj polozaj. Takodjer se moze pronaci paralele s pripovijetkom U kaznjenickoj koloniji, napisanoj otprilike u isto vrijeme kad i Proces (prva je verzija nastala 1914., iako je objavljena tek 1919. godine), a zamisao o neprobojnosti birokracije prisutna je u gotovo svakom Kafkinom djelu.Neki se pak kriticari usredotocuju na psihoanaliticke elemente Procesa, naglasavajuci kako je vec sam naslov dvoznacan, jer se moze odnositi i na sudski proces, ali i na proces bolne samospoznaje. U prilog ovome govore nadrealisticni, apsurdisticki elementi romana, kao i predavanje Josefa K. sudbini, sto je simbolicki trenutak u kojem covjek prihvaca vlastite nedostatke i prestaje ih zatomljivati. Po dnevnickim zapisima znamo da je Kafka poznavao Freudove teorije, te je moguce da je neke od svojih »freudovskih« motiva u svoja knjizevna djela ukljucio svjesno i namjerno.U svakom slucaju, Proces je ostao jedno od najslavnijih, mozda i najslavnije Kafkino djelo, te je dao povoda mnogim interpretacijama i ekranizacijama: još 1962. godine, slavni redatelj Orson Welles napravio je filmsku verziju – snimanu u Zagrebu – u kojoj je Josefa K. igrao Anthony Hopkins, dok je ulogu Odvjetnika Welles preuzeo na sebe. Njemacki skladatelj Gottfried von Einem pak sredinom 20. stoljeca skladao je operu Der Prozeß, koja je dozivjela vise uprizorenja sirom svijeta.

Mostra libro

Bjeguni

Olga Tokarczuk

Poljska nobelovka Olga Tokarczuk svoje je Bjegune napisala kao posvetu putovanjima i bjegovima, traganjima za smislom i lutanjima bez cilja. Kao fascinantan presjek vremena, mjesta i prostora, ovo je iznimno djelo zbirka duljih i kraćih priča koje se slažu poput šarenoga kaleidoskopa. Bjeguni su dokaz kako je najslavnija suvremena poljska književnica i svojim ranijim opusom zaslužila Nobelovu nagradu za književnost za 2018. godinu i nagradu Man Booker International.

Mostra libro

Kratka kronika porodice Weber

Ludwig Bauer

Kratka kronika porodice Weber - prikaz njezinih nekoliko generacija koje su davale poseban štih jednom panonskom gradiću Bauerov je hommage svim Weberima kojih više nema. Ludwig Bauer je svojom Kratkom kronikom napisao kroniku propadanja Panonije i Slavonije, roman koji kroz povijest jedne obitelji, njezina uspona i sutona, opisuje povijest u kojoj se svatko može pronaći.

Mostra libro

Snoviđenje svijeta

Werner Herzog

Godine 1945., kada je Japan kapitulirao, Hiroo Onoda bio je časnik carske vojske kojemu je povjerena obrana malog otoka na Filipinima. Uvjeren da rat još uvijek traje i suživljen s prašumom, on će gotovo trideset godina nastaviti voditi imaginarni rat u kojem mu neprijatelji nisu protivničke trupe, već nemilosrdna priroda i vlastiti demoni. Tumačenjem blještavih satelita na nebu i glasova sa zaplijenjenog radija Onoda će za to vrijeme sklapati svoju lucidnu ideju 20. stoljeća, od fragmenata koji do njega pronalaze put iz stvarnog svijeta.Kultni redatelj i pisac Werner Herzog, koji u svojim ostvarenjima istražuje ekstremno iskustvo i približava se nedohvatnim istinama onkraj ludila, upoznao je u Japanu Hirooa Onodu, čovjeka s posebnom prošlošću. A zatim je i ispisao priču o epskoj i apsurdnoj borbi na tankoj granici jave i sna ovog japanskog vojnika, roman Snoviđenje svijeta, blistavi i razigrani niz slika o smislu i besmislu našeg postojanja.

Mostra libro

Dvori od oraha

Miljenko Jergovic

Dubrovnik kao središte iz kojega se priča radijalno širi na Bosnu, Hrvatsku, Srbiju, Balkan, Europu; obitelj kao jezgra iz koje priča polazi, a onda se u silnom razgranavanju dotiče i povezuje s brojnim drugim obiteljima, osobama, sudbinama; dvadeseto stoljeće kao pozornica svih tih zbivanja, baš cijelo to čudesno i sumanuto stoljeće sa svojim lijepim i strašnim čudima, svojim ratovima i istrebljenjima, sa svojim uznesenjima i slomovima, ljudskim i političkim — to je kronotop, i to je predmetni svijet romana Dvori od oraha, predočen i ispričan u obrnutoj kronologiji, od svojega kraja prema svojemu početku. Virtuozne su sigurnost i preciznost autorskoga postupka kojima se cijelom tom gaudijevski fantastičnom strukturom vlada. A osnovni poetički koncept — da se sve to i začne i skonča u malome, u mikroperspektivi sitnoga ljudskog života, podsjeća na ingenioznu figuru iz pučke poezije: “Pružih zlatnu žicu preko bijela svijeta, pa je savih u orahovu ljusku.” Odgonetka: očinji vid. — Ivan Lovrenović

Mostra libro