Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
U stočnom vagonu - cover

U stočnom vagonu

Neven Ušumović

Publisher: Književna radionica Rašić

  • 0
  • 0
  • 0

Summary

Priče Nevena Ušumovića stvaraju svoje međuprostore između sadašnjosti i prošlosti, vanjskog i unutarnjeg, između različitih nacionalnih književnih okvira, normiranih jezika, između realističnog pripovijedanja i postmodernih intertekstualnih igri, etički angažirane književnosti i u sebe zatvorenog književnog svijeta. To su hrvatske novele izrasle (i) iz mađarske (ali i hrvatske, srpske i ine) književne tradicije, koje govore o nepodijeljivoj povijesti, postavljaju na scenu vlastito tuđinstvo: svijet koji je i naš, za koji znamo ali koji je istovremeno i nepoznat, kao prošlost, kao snovi, kao skrivene želje.
Available since: 11/11/2015.

Other books that might interest you

  • Bez zbogom svemu tome - cover

    Bez zbogom svemu tome

    Snežana Bukal

    • 0
    • 0
    • 0
    Kvaliteta cjeline ostvaruje se na kvaliteti stranice, kako bi rekao Italo Calvino. Bukalova ide još niže od stranice. Ona kvalitetu djela bazira na rečenici, u kojoj je, što bi rekao Andrić, riječima tijesno a mislima široko. Ta ritmična skladna rečenica, na prvi pogled mirna, a u svojim dubinama zatalasana od smislova – pokazatelj je vanredne darovitosti i proznog umijeća Snežane Bukal.
    ENVER KAZAZ, SARAJEVSKE BILJEŽNICE
     
    Nema puno pisaca koji su u stanju da ‘sivilu svakodnevice’ opišu tako da čitalac bude potpuno uvučen u priču. Nema puno pisaca koji su zapisali stranice tolike ljepote o susretu sa nepoznatim. Smrt, ljubav, identitet… sve ove do dosade mrtve riječi Bukal oživljava u svojoj prozi.
    HERMAN JACOBS, DE MORGEN
     
    To je suptilna proza o ljudima koji razapeti između prošlosti i sadašnjosti pokušavaju da ponovo uspostave svoje živote. Bukal opisuje tu unutarnju borbu bez melodrama i klišeja. Ova proza je dokument izuzetne ljepote o kompleksnom značenju sjećanja, nostalgije i života ‘između dva života’.
    LARA DE BRUIN, LEEUWARDE COURANT
    Ta proza nije politički pamflet. Zaista, ponekad je lakše živjeti s lažima nego s istinom – no, ako se jednom istina sagleda nemoguće je živjeti kao da se istina nije sagledala. Impresivno je da usprkos dubini razočaranja, koje izbija iz svake stranice, i dalje u ovoj prozi prevladava: nada.
    FONS GEARATS RADIO L1
     
     
    Snežana Bukal (Beograd, 1957); u njenoj obitelji biti među ljudima raznih ideologija, vjera i nacionalnosti bilo je nešto prirodno. Grad Beograd nagradio ju je sa 17 godina za zbirku pjesama u rukopisu. Kasnije je diplomirala Opću književnost. Objavljuje prozu, priče i eseje u europskim književnim časopisima. Prevedena je na makedonski, slovenski, francuski, nizozemski, mađarski, koreanski i engleski jezik. Živi u Amsterdamu i Korčuli.
    Djela: Bez zbogom na seto toa (Blesok, 2015) (Bez zbogom svemu tome, Meandar, 2013), Milion, libar Marka Pola (Meandar, 2006), Prvi sneg (Narodna knjiga, 2001), Eerste sneeuw (De bezige bij, 1997), Het vliegend hert (De bezige bij, 1996), Čuvarkuća i druge priče (Biblioteka beogradska manufaktura snova, 1994), Tamna strana (Matica srpska, 1986); knjige za djecu: Tajna dečaka Ive (Narodna knjiga, 2003), Het geheim van Ivo (Kwint´essens Hilversum, 2002, 2003, 2004), Waarom Dora Koen sloeg (Kwint´essens Hilversum, 2000, 2001).
    Show book
  • Mišomor za rođake - cover

    Mišomor za rođake

    Radenko Vadanjel

    • 2
    • 7
    • 0
    U novoj zbirci priča Radenko Vadanjel vraća se pitanju što ga je postavio u svome hvaljenom proznom prvijencu Dnevnik besposličara: koliko nas daleko (i duboko) može odvesti nepokretnost? I u Mišomoru za rođake svijet učmalih gradića i sela pozornica je na kojoj se susreću ljudi koji gotovo da se ne miču, no koji čak i tako postaju sudionici neke od bespoštednih bitaka: borbe između bolesnih i zdravih, moćnih i nemoćnih, mladih i starih, sretnih i nesretnih. Raspadnute obitelji, i one koje na okupu drži samo interes, vječna podozrivost i umorno suučesništvo rođaka – Vada­njelovi pripovjedni krugovi šire se oko starih obiteljskih kuća i zemljišta, a toplo truplo nekretnine, još zaposjednuto čovjekom, često je jedino čime se život hrani: jedina prilika za pokret. I zato za Vadanjela, ni za njegova čitatelja, nepomičnosti nema. Svijet ljudi ni po čemu se ne razlikuje od ostatka organskoga svijeta: u ritmu koji se ne može i ne treba ubrzavati on se okončava i iznova rađa, a svaki čovjekov pokret – bio on snažan ili malaksao – vodi nas istome ishodu. Mišomor za rođake svijetu u kojem živimo isto je ono što o zapuštenoj obiteljskoj kući kazuje jedan od likova u naslovnoj priči: anamneza psihičkoga stanja, dijagnoza emocionalnog rasapa njezinih stanara.
    Show book
  • Umorne priče - cover

    Umorne priče

    Antun Gustav Matoš

    • 0
    • 0
    • 0
    Središnja ličnost hrvatske moderne Antun Gustav Matoš (1873.-1914.) svojim je djelom najizrazitiji predstavnik, iako ne i pripadnik, hrvatske moderne, kao i uzor sljedećih književnih generacija. Za života je objavio tri zbirke novela i pripovijesti ("Iverje", 1899; "Novo iverje", 1900; "Umorne priče", 1909) koje, u rasponu od ljubavnih do satiričnih, variraju najrazličitije teme. Novele se također mogu podijeliti na one s tematikom iz domaćeg, najčešće zagrebačkog kruga, među kojima su i brojne autobiografske priče, te one s bizarnim sadržajem, u čijem su središtu likovi čudaka i osobenjaka. U Matoševim proznim djelima, koja često ujedinjuju opreke, poput humorističnog i pesimističnog, osobito dolazi do izražaja njegova stilska strategija koju je sam nazvao "artizmom".
     
    Dvije prve Matoševe zbirke pripovijetki izašle su jedna za drugom; no, na treću je svoju zbirku čekao narednih devet godina, zbog svojih oštrih polemika koje su rezultirale sukobom s gotovo cijelim onodobnim hrvatskim kulturnim "establishmentom". "Umorne priče" sadrže 18 novela i crtica, među kojima su najuspjelije simbolističke Matoševe pripovijesti "Balkon", "Put u Ništa", "Lijepa Jelena", te "Cvijet sa raskršća", priča koju je sam Matoš istaknuo kao jednu od svojih "najboljih, najnježnijih stvari". Kod većine priča središnji lik je društveni marginalac, boem, umjetnik ili književnik, a autor u njima zbilji i javi suprotstavlja viši svijet umjetnosti, nedostižne idealne ljubavi, ljepote ili harmonije, kao i motive ništavila i smrti.
    Show book
  • Vrt s 1001 žaruljom - cover

    Vrt s 1001 žaruljom

    Miroslav Mićanović

    • 0
    • 0
    • 0
    Kao da se nije dogodilo – jedan je od signala koji pristiže iz knjige priče Miroslava Mićanovića Vrt s 1001 žaruljom, jer se vrijeme i prostor njihova trajanja prepliću sa snovima i životnim gubicima protagonista priča o ljubavi, gubitku i zaboravu. Slično u uvijek različitim vrtovima – pričanja, pisanja i čitanja – jest traženje izgubljenih prizora, prešućenih i zaboravljenih događaja iz vlastitog djetinjstva, mladosti ili nekoga drugog (godišnjeg) doba.
    Pitajući se što je ostalo od velikih planova, uzleta i vjerovanja da je život u svojoj neponovljivosti pred svima nama jednako tajnovit i lijep, pripovjedač i čitatelj postaju suputnici na mračnim i svijetlim dionicama života teksta. Svijet priča iz Vrta s 1001 žaruljom nerijetko je ponovljiv i liričan, fragmentaran i ozbiljan, začuđen i taman, radostan i tužan, ukratko: neizreciv.
    Jednostavno, pričanje i pripovijedanje u ovoj se knjizi čitatelju nude kao zajedničko iskustvo putovanja svijetom, njegovom prolaznošću i vrlo je vjerojatno da ćemo zatvaranjem posljednje stranice Vrta s 1001 žaruljom zaključiti ono što je upisano na početku:život mi se sviđa.
    
    
    Miroslav Mićanović (Brčko, 15. kolovoza 1960) živio je u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje pjesme, priče i eseje. Tekstovi su mu uvrštavani u različite antologije, izbore, preglede i prevođeni na slovenski, makedonski, slovački, ukrajinski, litavski, mađarski, poljski, francuski, španjolski, njemački i engleski jezik. Sastavio s H. Pejakovićem izbor iz suvremenoga hrvatskog pjesništva Les jeunes Croate (Migrations, Pariz, 1989), s B. Čegecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih Strast razlike, tamni zvuk praznine (Quorum, Zagreb, 1995), uredio s R. Simićem izbor Mlada hrvatska poezija (Apokalipsa, Ljubljana, 2000), Čovjek koji je obitelji nosio kruh; sudionik projekta Posao dvanaestorice, romani u nestajanju (Quorum, Zagreb, 1998). Objavio pjesmu Job kao zaseban grafički list u dvojezičnom izdanju, u prijevodu D. Karamana na njemački i s grafikom M. Vejzovića. Od 2001. do 2003. godine objavljivao u kulturnom prilogu Jutarnjeg lista kolumnu Jednosmjerna ulica, kritike o suvremenoj hrvatskoj pjesničkoj produkciji pisao u Vjesniku od 2005. do 2006. godine u kolumni Utjeha kaosa. Surađuje i objavljuje poeziju, prozu i kritike na I. i III. programu Hrvatskoga radija (Kutija slova, Poezija naglas, Riječi). Dobitnik nagrada Duhovno hrašće (1998) za knjigu pjesama Zib i Fran Galović (2004) za knjigu priča Trajekt, nagrade Večernjeg lista na natječaju za kratku priču 2003. i 2007. godine. Autor antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa (Zagrebačka slavistička škola, Zagreb, 2006), koja je prevedena i objavljena na engleskom (Relations, Zagreb, 2007) i mađarskom jeziku (Jelenkor Kiadó, Pečuh, 2009). Dugogodišnji je urednik časopisa Quorum i biblioteka u izdavačkom poduzeću Naklada MD (1991–2005), a sada radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Sudionik hrvatskih i europskih festivala poezije i kratke priče. Voditelj radionica Put u središte kratke priče, Hodanje uz prugu (poezija) za različite institucije, centre i polaznike. Živi u Zagrebu.
    Show book
  • Projekt Poljska - poezija - cover

    Projekt Poljska - poezija

    Ivan Šamija

    • 0
    • 0
    • 0
    Vraćanje u „oblak tišine“ i raspršivanje, dezintegracija, stvaranje „sirupa jezika“ neka su od mogućih kretanja po pjesničkom projektu (Poljske), koji nastaje iz opustošenosti, samoće, niče iz preživjelih riječi kao što su smrt, biografija duše i pristiže na mjesta gdje „noć se privuče kao teretni vagon pun ugljena“. Olako bismo ostali izvan dosega poezije Ivana Šamije, istina, specifičnoga sloga i reda, ako bi vrijeme i letargija, čahura i vrt, uzgajanje i sloj, praznina i susreti bili naši jedini orijentiri, jer dopisivanje, domišljanje, traganje i istraživanja jakosti jezika u temelju je Projekta Poljske.
    Granice, linije, ezoterična i magijska mješavina pamćenja i budućnosti, prošlosti i svakodnevice – nastaju u obilju rečenica, dnevničkih zapisa o stradanju i traženju, užitku i nostalgiji. Nazire se, planski i promišljeno stvara svijet–projekt, koji započinje s proljećem, u šumi, na selu, gdje se mikrobiološki bilježi rast i pad bilja, gdje je esencija, zapravo, ono što se upravo dohvaća i dodirom nestaje. Projekt Poljska je eksperiment koji počinje od stvarnog imena, skoro suvišnog i nepostojećeg, projekt u kojem se traži zahvalnost i očekuje poziv, gdje utisnuća, zarezi, zaraza riječi čine konstrukciju događaja znaka, pisma, pisanja…
    Nije uvijek lako odgonetnuti ono što se čita, izgovara i stvara, jer sva je tajna evolucije u odsutnosti dokaza i cjeline, a razlog je nerijetko u spašavanju svijeta izvan njega samoga: na napuštenim i zaboravljenim mjestima jezika, u bezbrižnosti, u beskonačnosti. Projekt Poljska Ivana Šamije lijepo je i čudesno pismo u svom unutarnjem bogatstvu i jednostavnosti, u upornom i gotovo bolnom ustrojavanju teksta, njegova značenja i smisla, koji nam upravo izmiče, ugrožava egzistenciju i nestaje kao što nestaju „strijeljani poljski poštari“.
    
    (Miroslav Mićanović)
    
    
    Ivan Šamija (Zagreb, 1976) poeziju i prozu objavljivao je u tiskanim i on-line časopisima: Vrisak, Vijenac, Republika, Quorum, Knjigomat, Tema, Brod (Bugarska), te na Trećem programu Hrvatskog radija. Objavio je zbirku poezije Kupolenebo (AGM, Zagreb, 2003), koja je kasnije objavljena i u elektroničkom izdanju (Društvo za promicanje književnosti na novim medijima, Zagreb, 2006). U sklopu projekta Babylonia objavljena mu je dvojezična zbirka poezije (hrvatski/talijanski) Cupolecielo, on-line i na CD-ROM-u (Blesok publishing, Makedonija, 2004) i Projekt Poljska (MeandarMedia, 2014). Poezija mu je uvrštena u dvojezičnu antologiju suvremenog hrvatskog pjesništva (ukrajinski/hrvatski) Kada se slova presele na tvoje lice (Lavov, 2008) i prevođena na engleski, talijanski, ukrajinski i bugarski. Član je Hrvatskog društva pisaca. Jedan je od osnivača udruge za promicanje kulture i umjetnosti BRUTAL te sudjeluje u organizaciji godišnjeg Međunarodnog festivala suvremene poezije, kojega udruga BRUTAL od 2006. organizira u Zagrebu.
    Show book
  • Sarajevski Marlboro - cover

    Sarajevski Marlboro

    Miljenko Jergović

    • 0
    • 0
    • 0
    Tematizirajući ratnu stvarnost Sarajeva, priče iz Sarajevskoga Marlbora u poetičkom pogledu superiorno iznevjeruju konvencije i očekivanja: Jergović ne operira povišenim emocijama, ne “igra” na sentiment, u njegovu se gledanju svijet i ljudi ne dijele manihejski na dobre i zle, na zločince i žrtve. Narativni je postupak stegnut, bez retoričkih paroksizama, usredotočen na događaj i na ono što se u njemu zbiva s čovjekom, bez svoje volje bačenim u događaj. A sve je to viđeno kao iz stanja neke čudovite odvojenosti, koja omogućuje da se sve stvari sagledavaju i tekstom oblikuju istovremeno u svojoj tvrdoj stvarnosti i sugestivno oneobičene izvan ičijega i ikakvoga poznatoga iskustva. Odmah po izlasku prvoga izdanja 1994., Sarajevski Marlboro — u tom trenutku prva prozna knjiga mladoga sarajevskog pjesnika i kolumnista — bio je prepoznat kao književni fenomen. Danas, četvrt stoljeća poslije, kada je Jergović već autor obimnoga, raznovrsnog, a i dalje otvorenoga opusa, dvadeset devet kratkih proza iz Sarajevskog Marlbora zrači jednakom magijom, na neki način još zagonetnijom, ostajući amblemskom knjigom ovoga pisca, ali i cijele jedne književne mikroepohe ozračene ratom 1992.–1995. — Ivan Lovrenović
    Show book