Other books that might interest you

• 

  Izdah odrubljene glave

  Vukašin Štreker

  • 0
  • 0
  • 0

  Sitnice će nas razdvojitimale neuviđavnostikao kad ti donesem doručak u kreveta ti odgurneš tanjir s ostacimapa spavaš pored tog truleža danima…
   
  Banalnosti će nas učiniti neprijateljimajedva primetni sebičlucikao kad okupiraš kupatiloiako znaš da žurim na posaosamo da bi stigla na kafu s drugaricama

  Show book

• 

  Između dva rata

  Bojan Marjanović

  • 0
  • 1
  • 0

  Male ljudske drame uvijek se odvijaju u sobi, u nekom gradu, između dvoje ljudi koji pokušavaju sačuvati svoju ljubav od nezajažljivih, proždrljivih ekrana koji nas usisavaju u nepravdu. O pokušaju da se sačuva čistota ljubavi, da je se oguli od naslaga diktatorskih nakana svakog pojedinca, od sebičnosti, a sve to u svijetu koji se, tako se svakom poštenom biću čini, raspada po šavovima govore pjesme Bojana Marjanovića. Ako ih budete čitali uz neku lijepu glazbu koja nam razotkriva tužnu dušu svijeta u kojem živimo, uvjeren sam da ćete proći kroz melankolično čitateljsko iskustvo koje će vas, barem na trenutak, učiniti boljim ljudima.
  Marko Tomaš

  Show book

• 

  Đulići i Đulići uveoci

  Jovan Jovanović Zmaj

  • 0
  • 0
  • 0

  Đulići su intimna lirika o ljubavnoj sreći. Nastala je spontano i lako, iz sopstvenog doživljaja iskrene ljubavi. Ženidba sa Ružom Ličanin, ljubav, porodica, deca, sreća - to su bili podsticaji za ovaj lirski ciklus koji sadrži 73 pesme. Na ziv ukazuje na aktuelnost istočnjačke poezije u pesnikovom vremenu, koju je i sam prebrodio. Ovaj ciklus hronika pesnikove ljubavi: isključiva tema ovih pesama jeste ljubav, ali su pesme nastajale spontano, baš onako kako pesnik objašnjava u LXXI đuliću: "Srce mi je lisno drvo jedan pogled, jedan osmeh koji cvetak trese.
   
  Ciklus "Đulići uveoci" tematski je mnogo širi, emotivno razgranatiji, dublji po svom smislu i jači po svojim umjetničkim vrijednostima. "Đulići uveoci" za temu imaju: bolest voljene žene, lažnu nadu u njeno ozdravljenje, njenu smrt i nestanak djece. Tuga, bol i patnja potisnuli su raniju ditirambičnost. Umjesto kratkog stiha koji podsjeća na žubor, skakutanje ili leptirov let: "Ala je lep ovaj svet", javiće se težak od bola i nespokoja stih: "Bolna leži,a nas vara nada ozdraviće, ozdraviće mlada! "Umjesto smrti koja predstoji voljenoj ženi on će joj ponuditi viziju života, sliku umišljenog idiličnog izleta u prirodi, na Fruškoj gori; u slikama koje su utopija njenog srca, predočavaće joj: proljeće, sunce, "u lugu slavuje", "jagode i cveće", odmaranje u hladovini, vodu sa bistroga izvora koja krepi i zdravlje vraća, penjanje na vis sa kojega se vide polja....Ona nakon toga utješnog monologa nad svojom glavom, kao da se umorila od zamišljenog hoda i sreće, pa je sklopila oči i počela da tone u predsmrtni mir.

  Show book

• 

  Slike iz života M

  Svetlana Žuhova

  • 0
  • 0
  • 0

  EVROPSKA NAGRADA ZA KNJIŽEVNOST
   
  M. je kafkijanski inicijal imena glavne junakinje romana Marisije i već u samom nazivu najavljuje delo u kom se kondenzuju intelektualna širina i složenost osećanja njegove akterke. M. je mlada žena na granici devojačke i odrasle dobi, koja nakon majčine smrti traži svoje mesto pod suncem, ali kako to često biva, dom nije mesto, nego ljudi koja ga čine.Sažeti obim ove knjige, savršeno prilagođen sadržaju i poruci dela, jeste odraz autorkine stvaralačke veštine i stila, čije odlike su kratke rečenice, neposrednost i intimnost svojstvena dnevničkim zapisima, asocijativnost i repetitivnost. Autorka ovim jezikom uspeva da izrazi osećanja devojaka koje traže zato što su prethodno izgubile. Život se uvek mora graditi iznova. Čitalac je svedok tog procesa. Umiranje je važan motiv u ovom delu. Ne toliko smrt, koliko umiranje kao proces; umiranje bližnjeg kada život ide dalje; umiranje kao zadatak koji je jako težak i iscrpljujući, ali za njegove aktere i svedoke ne i jedini, jer istovremeno moraju da sa punom pažnjom obavljaju i sve druge egzistencijalno važne aktivnosti, da to umiranje prihvate kao obećanje života.Zdenka Valent-Belić

  Show book

• 

  Ljubavna pisma Guglu

  Ognjenka Lakićević

  • 0
  • 1
  • 0

  Treba uspostaviti odnos sa samim sobom. To je najveći i najteži rat na koji moramo pristati. Mi smo i ono oko nas, određeni smo onoliko koliko određujemo. I u toj vožnji se znamo gubiti. Ubrzo se vratimo na cestu, upravljamo stvarima i opet pogrešno skrenemo.Susrećući druge po tim zabitima duše možemo se iznenaditi koliko često, zapravo, susrećemo sami sebe. Kada se netko otvara prema sebi, otvara se i prema nama. Takve nježne ruke trebamo prihvatiti.Potrebni smo jedni drugima. A potrebna nam je i glazba, i fimove trebamo, i poeziju poputone kakvu piše Ognjenka Lakićević.Marko Tomaš

  Show book

• 

  Tata mora da jede

  Mari Ndiaj

  • 0
  • 0
  • 0

  „Mari Ndiaj je ovom dramom zasekla u srž problema: problema (mnogih) crnih došljaka iz nekadašnjih francuskih kolonija u Africi u Francusku, „metropolu”, došljaka školovanih u najboljem duhu francuskog jezika i francuske kulture koji nailaze na ravnodušnost, pa i neprijateljstvo starosedelaca, na njihovu odbojnost, strah ponekad, predrasude redovno. (…)No komad Tata mora da jede nije sociološki, aktivisticki komad u žanru angažovanog pozorišta.Pre bi se reklo da je to komad o intimnoj drami jedne porodice – u osnovi, porodični odnosi u njoj mogli bi biti isti i da nije razlike u boji kože njenih junaka. Tata-crnac ostavio je Mamu-belkinju sa dve sasvim male ćerčice (o da, Mari Ndiaj takvu okolnost vrlo dobro poznaje – i njen otac je napustio njenu majku, nju i Francusku kad joj je bilo samo godinu dana).”Iz pogovora Jelene StakićTata mora da jede je prvi komad jedne žene izveden za vreme njenog života u starom i cenjenom pozorištu Komedi fransez.

  Show book