Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
Posle udarca - cover

Posle udarca

Dorthe Nors

Translator Radoš Kosović

Publisher: Štrik

  • 0
  • 0
  • 0

Summary

Dorte Nors je jedan od najsnažnijih savremenih književnih glasova, a najbolji dokaz za to upravo je njena zbirka kratkih priča Posle udarca. Svaka priča je o udarcu: nevidljivom ili vidljivom, unutrašnjem ili spoljašnjem, psihoemocionalnom ili fizičkom. Udarcu koji nam zadaje drugo biće ili društvo i posle kog dolazi do suštinskih promena u čoveku i nepredvidljivih reakcija: od prezrenja oca do ubistva. Kao kad preciznim i snažnim zahvatom karatista ivicom šake iskrcka naređane predmete, tako i ovaj poseban udarac slomi pršljenove emotivne, duhovne ili moralne kičme bića, pa su naši potonji postupci tek posledica krivog srastanja. Priče počinju običnim događajima: odlaskom kod frizera, na jezero, sedenjem s tetkom u poslastičarnici, gledanjem TV-a. S tog sporednog puta Nors nas lagano vodi na glavni, gde duboka duševna stanja jure poput besnih automobila. Taj put treba preći, tim putem treba voziti, i uz to i preživeti.Dorte se u svojim pričama kafkijanski ne čudi pred čudnim, kao Mopasan voli šokantne krajeve, harmsovski je duhovita, i cinična na autentičan norsovski način. A sve to skupa obavijeno je plavom danskom tugom i čistotom koja istovremeno dira i uznemiruje.
Available since: 03/19/2019.

Other books that might interest you

  • Konjske širine - cover

    Konjske širine

    Milen Alempijević

    • 0
    • 1
    • 0
    Nakon romana Šlustrik, noveli o dva zimska dana, koji se s pravom našao u užem izboru za NIN-ovu nagradu, Milen Alempijević se Konjskim širinama vratio priči. Darovitost Alempijevićevog pripovedanja, bilo daje reč o romanu ili pripovetkama, ogleda se upravo u ovim pričama o neželjenim susretima, koje pred čitaoca dolaze s porozne granice u kojojse svakodnevica preobražava u fantaziju, životna drama u misteriju, a ljudi od krvi i mesa u eterična, zlokobna i onostrana bića. Alempijević s velikom strašću za detalj oslikava karakteristike svojih junaka, ne prenebregavajući njihova etička i politička stanovišta koja ih nagone na delovanja s najčešće fatalističkim ishodom. Posebnost ovih priča jeste i dijaloško pripovedanje, kojim se, u interakciji više glasova, oslikavaju stanja svesti i pogledi na svet naratora. Ovakav pripovedački postupak, tipičan za dramsku i filmsku umetnost, čini neonoar priče iz Konjskihširina uzbudljivim i atraktivnim za čitaoce. Često ovi razgovori liče na vatromet džez improvizacija, na dijalog ravnopravnih instrumenata.Geografske širine između tridesetog i tridesetpetog stepenanazvane su u vreme jedrenjaka „konjskim širinama”. Ekonomičnost i sažetost izraza jesu Alempijevićeve „geografske širine” između kojihplovi, lišavajući se u pričama suvišnog balasta. U apartnoj priči „Pet dana na otvorenom moru”, Alempijević autopoetički poentira: „I ovo je neka vrsta ‘konjskih širina’: da bi uhvatio nejak dah spasonosnog vetra koji će ga pomeriti, čovek se oslobađa nepotrebnog tereta. S tim što su mornari, za razliku od pisaca, umeli, makar kradom, da puste po koju škrtu suzu nad svojim vražjim poslom.”
     
    Srđan V. Tešin
    Show book
  • Dama u plavom - cover

    Dama u plavom

    Milica Jakovljević Mir-Jam

    • 0
    • 0
    • 0
    Dama u plavom je zbirka priča.
    
    Laki ljubavni sadržaji i jednostavan, često sladunjav i iznad svega slikovit stil obezbedili su njenim romanima dugovečnu popularnost. Ali njeno delo odlikuje i detaljno i autentično dočaravanje života građanske klase u Jugoslaviji između dva rata, njenih običaja i vrednosti do kojih je držala. Sve to je Mir-Jam donelo nadimak Džejn Ostin srpske književnosti.
     
    Show book
  • Nema i neka ne bude - cover

    Nema i neka ne bude

    Edina Svoren

    • 0
    • 0
    • 0
    EVROPSKA NAGRADA ZA KNJIŽEVNOST
     
    Autorki je poznato ono najvažnije što jedan pripovedač može da zna: poznati, svakodnevni kontakti koji ponekad čine da klonemo, odnosi banalnog bezumlja, mehanički momenti usamljenosti, poprimaju specifična, nepoznata, čak zaprepašćujuća obličja. Malene priče (strave), nastale pod teretom apsurda, nose u sebi bandoglavost i (samo)ironiju preživelih. „Dobro jutro. Mislim se, zašto baš sedam dana čini celinu. Ne volim način na koji se nazivi za dane ponavljaju svake nedelje. Vreme ponekad zastane i onda nastane mala pauza. Ne samo što ne znam šta će se sledeće dogoditi, zapravo ne znam ni da li će se išta dogoditi. Čak mislim i da nikada neću odrasti. Ali, jedno sigurno znam:neću moći da imam decu. Niko neće želeti da se skinem i da bez odeće posmatram njegovo golo telo. Moji gresi ne mogu da se ispovede. Kada vreme preskoči, za to nema opipljivog znaka. Barem moji drugari iz razreda to ne primećuju, iako se pismo koje se šalje ispod klupe zaustavlja kod mene. Teta Emi mi se smeši pod sivom maramom na tufne, mada ni ona ne primećuje da me nema nigde. Vidi samo pismo. Uzima ga, ali ga ne čita, onako kako to čine ostali nastavnici. I ne otvara ga. Teta Emi ima razmaknute oči, široko čelo, okrugao nos. Teta Emi greši: misli da sam umiljata. Uspela sam da je prevarim i sada već maštam o tome kako će se razočarati. Počela sam da vodim dnevnik, Majka mi ga je kupila za imendan: zapisala sam da ću umreti. Mada ne verujem ni u to da sam se rodila. Nikada nikoga nisam volela tako kao tetu Emi – i to ću da zapišem, odmah na prvoj stranici, malim slovima. Oduševljena sam time što su listovi dnevnika žuti, kruti i šuškaju poput nacrta, dokumenata ili pisama u Tatičinoj fioci, na nemačkom jeziku, napisani goticom. Ne bih baš bila oduševljena kada bi sveska mirisala kao iz prodavnice. Ne volim nove stvari. Dobro jutro. Šta znači to da sunce sija: mogu iz moje sobe da mu vidim zrake. Sudbina mi je bila naklonjena: mogu da vidim sunce čak i dok ležim u krevetu. Ima onih koji ga ne vide ni kroz prozor, kao recimo Majorovi, koji su se uselili u naše potkrovlje. Kako god da okreću glavu, iz potkrovlja se vidi samo talasasti krov i bušna streha. Tako im zapalo. Ali, ipak je jasno da smo mi ti koji smo ustali, a ne sunce...”
    Show book
  • Granična stanja - cover

    Granična stanja

    Igor Marojević

    • 0
    • 0
    • 0
    U motivsko-tematskom smislu knjiga Granična stanja zasigurno je najkompaktnije i najpolivalentnije delo u bogatom Marojevićevom opusu. O tome svedoče osnovni postulati knjige i dvojako značenje naslova koji nam donose dramatične hiperrealne slike i o medicinskim graničnim stanjima i o geografskim granicama, ali i koji reflektuju ubrzanu, izmrcvarenu i stresnu savremenost obolelog sveta. Marojevićevi glavni junaci (pisci, slikari, prevodioci, novinari, novinarke, ali i svet koji se bavi uobičajenijim zanimanjima) vegetiraju u haotičnom kaleidoskopu ljubavi, porodičnog sklada i nesklada i, nadasve, opiranju negativnim trendovima svakodnevice. Ove lucidne storije nam donose nedvojbeno i uverljivo saznanje koliko je savremenom čoveku teško da očuva ličnu stabilnost i da uspostavi i održi ljubav i prijateljstvo u stvarnosti prožetoj haosom, kakofonijom i tragedijama... 
    Zoran Bognar
    Knjiga Granična stanja okuplja pet novela (...) Cinizam, ironija, farsa i lakrdija prisutni su koliko je potrebno da se proizvede dovoljna količina komike kao svojevrsne anestezije od uviđanja da je u ovoj knjizi sve prokleto stvarno (...) Sam naslov knjige nadilazi hronotop granice, usložnjava metaforičnost kada se shvati da Marojević čitaoca suočava s junacima iz tzv. Klastera B, dakle s ljudima bez empatije, sa izopačenim shvatanjem morala, odnosno s „mračnom tetradom: narcisima, makijavelistima, sadistima i psihopatama“.
    mr Milorad Durutović
    Show book
  • Čarobni trenuci i druge priče - cover

    Čarobni trenuci i druge priče

    Saša Dimoski

    • 0
    • 0
    • 0
    U zbirci pripovedaka Čarobni trenuci Saša Dimoski našim aktuelnim istorijskim, političkim i društvenim temama pristupa na originalan, pronicljiv i izrazito duhovit način, gradeći uzbudljive pripovedne linije pune neočekivanih dramskih i humornih obrta. Njegove priče donose paradoksalno ubedljive alternativne tokove kojima naši životi poslednjih decenija nisu pošli, zalazeći u skrivene, mučne, šašave i mračne kutke duševnih profila pripovednih junaka. Sposobnost Dimoskog da ono što tamo nađe čitaocu servira na tanjiru produbljenog razumevanja, garnirano smehom, gorkim i ozbiljnim, ironičnim i razuzdanim, čini njegov književni glas veoma prepoznatljivim u žamoru savremene srpske proze, a Čarobne trenutke knjigom kojoj će se čitaoci vraćati kad god se zažele životno aktuelne, mudro osmehnute i vragolaste proze.
    Show book
  • Priče - cover

    Priče

    Leonid Dobičin

    • 0
    • 1
    • 0
    Leonid Dobičin (1894−1936), gledano iz perspektive aktuelne recepcije, jedan je od najznačajnijih ruskih pripovedača iz druge i treće decenije dvadesetog veka. U ovom periodu su, pored njega, delovali i postigli svoje najznačajnije književne rezultate mnogi izuzetni pisci. Leonid Dobičin se, među njima, ističe originalnim viđenjem stvarnosti i načinom pisanja, zahvaljujući kojima je ostvario znatan uticaj na savremenu rusku književnost.
     
    Ruski pesnik Oleg Jurjev (1959−2018) objavio je apokrifno „Nepoznato pismo pisca L. Dobičina Korneju Ivanoviču Čukovskom“ (2012). Taj postmodernistički tekst nudi alternativnu verziju događaja, po kojoj je Dobičin inscenirao samoubistvo, zaposlio se u obližnjem kolhozu „Šušari“, proveo rat pod okupacijom, odslužio kaznu u logoru i ponovo se zaposlio u istom kolhozu. Dobičin tobože piše pismo Čukovskom 1954. godine, posle penzionisanja, a postskriptumi uz pismo sežu do 1994. godine i predstavljaju, kao i tekst pisma, parodijski komentar na opštepoznate i manje poznate činjenice iz istorije književnosti (poput pretpostavke da je pesnik Nikolaj Olejnikov mogući autor romana „Tihi Don“).
     
    Iako je do devedesetih godina prošlog veka Leonid Dobičin bio gotovo nepoznat, njegovo delo nesumnjivo pripada krugu ruske klasike, a on sam, po rečima Viktora Jerofejeva, postao je „heroj ruske književnosti dvadesetog veka koji se posthumno popeo na književni Olimp brže čak i od autora „Majstora i Margarite“.
    
     
    Zorislav Paunković
    Show book