Do you want to read 1 year without limits?
Add this book to bookshelf
Grey 902feb64d8b6d481ab8ddda06fbebbba4c95dfa9b7936a7beeb197266cd8b846
Write a new comment Default profile 50px
Grey 902feb64d8b6d481ab8ddda06fbebbba4c95dfa9b7936a7beeb197266cd8b846
Spinner ae25b23ec1304e55286f349b58b08b50e88aad5748913a7eb729246ffefa31c9
Ženski bicikl - cover

Ženski bicikl

Zvonimir Majdak

Publisher: Agencija TEA BOOKS

  • 2
  • 14
  • 0

Summary

„...Zapravo nikad nije bilo čvrsto odlučeno da će Ivica studirati samo zato što pohađa gimnaziju i što mu se otac, za razliku od svoga oca, ne bavi poljodjelstvom i što ga svaki dan boli glava. Sve je to bilo u zraku, visilo... Pretpostavljalo se... Prilike će se poboljšati. Sestra će biti udomljena. Na leđima roditelja ostat će još samo sin, a to je nešto drugo. Međutim, sestra je bila i bez zaposlenja i bez muža. S njim se računalo, ali je trenutačno marširao u Tetovu. I zračna udaljenost je velika, a kamoli željeznicom! Izmjena pisama na toj relaciji bijaše najčvršća veza i još jedino jamstvo da zaručnik misli ozbiljno. Premda, kad se vrati iz vojske... Tko zna što mu može puhnuti u glavu?!
Ivica se potajice nadao da će otac smisliti neku računicu na osnovi koje će ga poslati. Uzdao se u njegove blagajničke sposobnosti. Bit će teško, ali će na kraju sve ispasti dobro. Bar za skroman početak. Glavno je krenuti s mrtve točke. Sasvim slučajno ta se mrtva točka zove Banovdar...
Bijaše to trenutak kad mu se svaki nastavak i mišljenja i kretanja u bilo kojem smjeru činio nepodesan, namješten, ishitren. Kako da se ponaša mladić koji je gajio stanovite nade, i onda u prenesenom značenju saznao da ne može računati s odlaskom na studije, jer je to preskupo za njegovu porodicu? Kako da zamišlja svoju budućnost kad je, htio – ne htio, sve gradio na činjenici da će jednog dana biti čovjek s titulom? Perspektiva se naglo suzila, vidi joj dno: život u Banovdaru i sve ostalo što uz to ide...“

Who read this book also read:

  • Škola pisanja - cover

    Škola pisanja

    Pavao Pavličić

    • 0
    • 1
    • 0
    Svaki novi roman Pavla Pavličića privlači pozornost njegovih vjernih čitatelja. Ovaj put je riječ o tzv. školi kreativnog pisanja u jednom našem panonskom gradiću (Vukovaru?). Ali Pavličić ne bi bio Pavličić kad ne bi u roman unio i element fantastike. Ovdje je to stroj za izmišljanje fabula koji pomaže književnicima u njihovu radu. Oko njega se, naravno, vrti i kriminalistički zaplet...
    Show book
  • Staklena rijeka - cover

    Staklena rijeka

    Emil Andreev

    • 0
    • 1
    • 0
    „Život je samo ovdje i sada, ostalo je staklena rijeka.“ 
     
    
    Emil Andreev jedno je od najvećih imena suvremene bugarske književnosti. Autor je nekoliko zbirki kratkih priča, romana i drama. Njegov romaneskni prvijenac Staklena rijeka (2004.) dobitnik je nagrade Zaklade Vik za najbolji bugarski roman godine, kao i nagrade čitatelja u istoj kategoriji, te je još uvijek jedan od najprodavanijih romana u Bugarskoj.Što se krije iza slova N i D uklesanih u temelje pravoslavne crkve u napuštenom bugarskom selu Gradište? Tko su i što predstavljaju kamene figure zagonetnih čovječuljaka na njezinim vanjskim zidovima i čiji duh u njoj još uvijek lebdi?S tim će se pitanjima susresti mlada Francuskinja, diplomantica povijesti religija na Pariškom sveučilištu, Helene Thibault, nakon što stigne u Bugarsku kako bi istraživala tragove kasnog bogumilstva. Ondje Helene susreće grupu bugarskih studenata koji restauriraju crkvu pod vodstvom iskusnog profesora Stefana Metodijeva. Nakon što se smjestila u kuću bake Monke, gdje živi i mlada umjetnica Marica, Helene upoznaje zagonetnog Viktora Markova, „pisca s mnogo iskustva i bogatom općom kulturom“. Istodobno, u selu se počinju zbivati neobične stvari koje ih sve zajedno uvlače u nepredvidljiv niz događaja koji oduzima dah. Snovi i legende oko stare pravoslavne crkve spajaju se u jedno užasavajuće dvodnevno putovanje zemaljskim paklom ljubavi i strasti.
    Show book
  • Stol od trešnjevine - cover

    Stol od trešnjevine

    Marica Bodrožić

    • 0
    • 1
    • 0
    Gradovi i uspomene, povijest i ljudi – sve je to sada pred njom, na stolu od trešnjevine. Za Arjetu Filipo fotografije rasprostrte po stolu njezine bake nisu samo u trenutku zarobljena sjećanja, one su i priče – o gradu pod opsadom, o Istri, o moru njezina djetinjstva i mladosti, o obiteljskoj tragediji i odlasku početkom devedesetih, koji je promijenio sve. Fotografije Pariza, gdje je studirala i u novom jeziku zapo­čela novi život, one na kojima je Arik, slikar u kojega se zaljubila protiv vlastite volje, i ostali koji će joj značiti: mudri pticoznanac Mischa Weisband, Hiromi, s kojom je krojila Pariz, i Nadežda, s kojom je podijelila ljubav i bol, prijatelji zauvijek. Sada, u Berlinu, taj stol od trešnjevine, to dragocjeno drvo koje je naplavila povijest, raskrižje je na kojem se sve priče susreću da bi ispisale Arjetu, da bi joj otkrile tko je. U Stolu od trešnjevine, romanu za koji joj je dodijeljena Nagrada Europske Unije za književnost, Marica Bodrožić snažno i uvjerljivo pripovijeda o mladoj ženi koja traži uporište u svijetu punom pukotina. Želi li doista živjeti u sadašnjosti, Arjeta Filipo morat će se uhvatiti ukoštac s dugo potiskivanom prošlosti i iskrivljenim zrcalima svojih sjećanja.
    Show book
  • Krasopis - cover

    Krasopis

    Pavao Pavličić

    • 0
    • 2
    • 0
    Što se događa kada je sam pisac glavni junak svoga romana i kada ga piše u prvom licu? Odgovor na ovo pitanje može se dobiti čitanjem romana „Krasopis“. Osim uzbudljivog zapleta, na koji smo se navikli u Pavličićevim djelima, u ovom romanu suočavamo se sa zanimljivom isprepletenošću umjetnosti i zbilje, izmišljenog i stvarnog.
    Show book
  • Malvina - cover

    Malvina

    Mirko Kovač

    • 0
    • 1
    • 0
    Malvina je jedno od najuzbudljivijih proznih djela o patnji žene, koja bi mogla biti naša majka, sestra, žena, ljubavnica. Premda u mnogim svojim prozama pripovijeda u prvome licu, u Malvini je pripovjedački diskurs Mirka Kovača blizak doktrini T. S. Eliota o impersonalnosti pjesnika. Kao i likovi iz njegove proze, tako i on sam kao pripovjedač bježi od sebe postajući nekom vrstom katalizatora ili medija u kojemu sjedinjuje različita životna iskustva svojih protagonista. U prvi mah Malvina nas podsjeća na srednjovjekovne kronike i njena dramatičnost gotovo da je zatvorena iza samostanskih zidova (kao u slučaju portugalske redovnice iz 17. stoljeća koja svoju tajnu ispisuje u čudesnim pismima). Poput stroga analitičara i hladna ali precizna forenzičara, pisac slaže mozaik o Malvini, nesretnoj ženi, žrtvi spleta čudesnih okolnosti. Kovač iz dokumenata stvara lik Malvine, koja je i svetica i grešnica, transcendentalni mistik i žena u kojoj je sjeme ludila: ona pohađa školu za pravoslavne djevojke, bježi iz samostana s prvim znacima ludila te se udaje za jednako tako nesređena i nesretna čovjeka katoličke vjere, pokazujući sada već javno svoju perverznu ljubav prema Katarini. U njoj sve više raste val mržnje prema ljudima i napokon bježi natrag u samostan. Dokumenti o Malvininoj storiji ne bi smjeli ovu kroniku svesti na puki izvještaj o ženi simbolu nesreće, već taj roman možemo i moramo čitati kao jedan model ljudske egzistencije, kao ontološki problem bića, koji se kreće u luku od svetice do drolje i zato Kovač, vještinom majstora kolaža, s Malvine skida auru svetice mučenice prikazujući sve njene opačine, pokoru i "pranje vlastite grešnosti" prije ponovna ulaska među zidine vječne transcendencije. Na koncu nam pisac sugerira da nesreća i bol nisu samo osobna, Malvinina kob, nego je to način života svih likova u romanu, koji na posebno sugestivan način stvara osjećaje koji traju.  Tomislav Sabljak
    Show book
  • Umrijeti u Tuškancu - cover

    Umrijeti u Tuškancu

    Zvonimir Majdak

    • 1
    • 3
    • 0
    „...Hrvoje nije mario za moguće posljedice. Nije strepio da će ga netko poznat vidjeti u društvu sa ženom koja nije njegova supruga i na neki način dojaviti to Renati. Činilo mu se da su u restoranu muškarci i žene također zabludjeli poput njega i Žane, neki početnici a neki već vični zabranjenim kretnjama i istupima. Restoran je utočište i skrovište brakolomnim parovima. I svi se osjećaju divno! Čuje se smijeh. Konobari ih prijateljski obilaze i dvore, kao da i oni sudjeluju i podržavaju preljube. Ovo je neki drugi svijet, svijet ljubavnika, na koji svakidašnjica nema utjecaja. Svijet strasti i osjećaja.
    Da bi se u zabranjenom voću uživalo, potrebna je lakomislenost, neopreznost i posvemašnja opuštenost. Hrvoje to još nije okusio. Ne da nije imao hrabrosti. Ne! Činilo mu se da za takve prekršaje i užitke od kojih se sastoje on osobno više nema volje, snage, želje. Mislio je da se sve žestoko i vatreno u njemu s vremenom ugasilo. Pepeo. Pepeo koji se manifestira kao sjedine...“
    Show book