Do you want to read 1 year without limits?
Add this book to bookshelf
Grey 902feb64d8b6d481ab8ddda06fbebbba4c95dfa9b7936a7beeb197266cd8b846
Write a new comment Default profile 50px
Grey 902feb64d8b6d481ab8ddda06fbebbba4c95dfa9b7936a7beeb197266cd8b846
Spinner ae25b23ec1304e55286f349b58b08b50e88aad5748913a7eb729246ffefa31c9
Umrijeti u Tuškancu - cover

Umrijeti u Tuškancu

Zvonimir Majdak

Publisher: Agencija TEA BOOKS

  • 1
  • 4
  • 0

Summary

„...Hrvoje nije mario za moguće posljedice. Nije strepio da će ga netko poznat vidjeti u društvu sa ženom koja nije njegova supruga i na neki način dojaviti to Renati. Činilo mu se da su u restoranu muškarci i žene također zabludjeli poput njega i Žane, neki početnici a neki već vični zabranjenim kretnjama i istupima. Restoran je utočište i skrovište brakolomnim parovima. I svi se osjećaju divno! Čuje se smijeh. Konobari ih prijateljski obilaze i dvore, kao da i oni sudjeluju i podržavaju preljube. Ovo je neki drugi svijet, svijet ljubavnika, na koji svakidašnjica nema utjecaja. Svijet strasti i osjećaja.
Da bi se u zabranjenom voću uživalo, potrebna je lakomislenost, neopreznost i posvemašnja opuštenost. Hrvoje to još nije okusio. Ne da nije imao hrabrosti. Ne! Činilo mu se da za takve prekršaje i užitke od kojih se sastoje on osobno više nema volje, snage, želje. Mislio je da se sve žestoko i vatreno u njemu s vremenom ugasilo. Pepeo. Pepeo koji se manifestira kao sjedine...“

Who read this book also read:

  • Pravi se da ovo nisi vidio - cover

    Pravi se da ovo nisi vidio

    Hrvoje Šalković

    • 1
    • 8
    • 0
    Dobitnik književne nagrade V.B.Z. – Večernji list za najbolji neobjavljeni roman u 2006.
    
    Nagrađeni roman Pravi se da ovo nisi vidio Hrvoja Šalkovića mnogo što duguje on the road poetici, tradiciji pustolovnog romana, newagerskim ideologijama i hedonističko-zapadnjačkim ritualima urbane svakodnevice u najširem smislu. Premda se u podnaslovu neobuzdano poziva na to, doktrini turističkih agencija ipak izrazito nenaklonjeno, zapravo antiturističko štivo za svoj cilj ima putovanje kao strategiju kojoj valja podčiniti svako stajanje na mjestu, dok život prolazi mimo nas.
    
    Domagoj Krugman, glavni lik romana, tipičan je luzer – on taksira bogate bezveznjake u Melbourneu (ili bilo kojem gradu na svijetu) i trati svoj život naoko ni prema čemu upravljen, pati od kroničnog socijalnog nepovjerenja i rutinske životne inercije. Sve dok u njegov život ne uleti Charlie, guba frajer koji ga vodi na putovanje ka zapadu. Jedini orijentir koji imaju na tom putu jest bijeg od dosade i obračun s njom kada pokuša zagospodariti.
    
    Energizam ovog romana ceste, neobuzdani rock ritmovi, literarne i glazbene asocijacije, stav da život uglavnom nema smisla čekaš li ga da dođe, te uspjeli mudrosni podteksti mitologiziraju i hrabre čovjekove pokušaje da otkrije ono uspavano ja koje čuči u njemu dok ga nešto ne pokrene. Kilometri koji ostaju za njim, otvaraju mu one koje su ispred njega. Životna filozofija Šalkovićevih likova neosporno će privući čitatelje, kao i, uostalom, neosporni autorovi literarni dometi.
    Show book
  • Krevet - cover

    Krevet

    Zvonimir Majdak

    • 0
    • 5
    • 0
    Nagrada Ksaver Šandor Gjalski 1990. godine
    „..Fabijan, iskreno govoreći, nije očekivao da će sve ići tako glatko, imajući na umu krevete po hodnicima, pretrpane sobe, mjesece čekanja o kojima je govorio Majstorović. On bi bio zadovoljan i s obećanjem da će postelja, možda, biti slobodna za tjedan, dva. Nije li bez uspjeha obišao sve klinike?
    Zar je i majstor nekim čudom saznao za njegovo moralno posrnuće? I on ga se kloni. Žrtvovao je svoj stol samo da ne bude viđen s profesorom Fabijanom Torbarom, hrvatskim akademskim građaninom i intelektualcem koji prodaje bolničke krevete svoje ljubavnice...
    Ispočetka nije išlo glatko. Strepio je da će odmah na prvom koraku, u prvom pokušaju, biti raskrinkan. Fabijan se ustručavao pristupiti pacijentima, povesti nevezani razgovor i ispipati što ih muči. Valjalo je u mnoštvu prepoznati nemoćne, prepuštene na milost i nemilost liječnika i činovnika, kojih je izraz očaja na licu govorio da se nemaju kome obratiti. Fabijan se pojavljivao iza stupa, prikradao iz prikrajka i davao naslutiti kako ima rješenja. Osobito povjerenje iskazivali su ljudi iz provincije. Predavali su mu se u ruke. Uzimao je njihovu adresu s obećanjem da će im dopisnicom javiti kad, gdje i kojega dana da dođu u Zagreb, u bolnicu, gdje će ih čekati krevet ili mjesto u redu za specijalistički pregled...“
    Show book
  • Gore je tiho - cover

    Gore je tiho

    Gerbrand Bakker

    • 1
    • 1
    • 0
    Blizanci Henk i Helmer, uvijek tim redom; Helmer je bio stariji, ali Henk je bio brži. Bili su nerazdvojni sve dok Henk nije pronašao Riet, i sve dok se automobil koji je Riet vozila nije survao u jezero. Na dan bratove smrti Helmer je po očevu nalogu napustio studij književnosti i na maloj obiteljskoj farmi poèeo život “s glavom ispod krave” - život koji mu nije bio namijenjen. No može li se vratiti život koji je bio tvoj, ali si ga propustio? Trideset pet godina poslije Helmer će ostarjela oca premjestiti u sobu na gornjem katu, a klupko gorčine, strepnje i prijekora počet će se odmotavati kad ga u dom Van Wonderenovih još jednom donesu Riet i Henk - njezin osamnaestogodišnji sin. 
    Show book
  • Dvorac u Romagni - cover

    Dvorac u Romagni

    Igor Štiks

    • 1
    • 4
    • 0
    Prvi roman autora Elijahove stolice Roman se odvija između renesansne Italije i Titove Jugoslavije, pripovijedajući paralelne ali i isprepletene priče o ljubavi, prijevari i izdaji. Povijest se ponavlja, a neprekidna nostalgija za udobnošću doma prožima ovo emotivno književno djelo. Midwest Book Review  U ovom zgusnutom, vješto strukturiranom romanu, Štiks je konstruirao čudesnu dvoranu zrcala. Priče odražavaju i iskrivljuju jedna drugu, a sudbine likova povezuju se premošćujući vrijeme i prostor. Svojom promišljenošću i ozbiljnošću, Dvorac u Romagni potvrđuje snagu romaneskne forme koja se suprotstavlja prirodi vremena i sjećanja. Vue Weekly
    Show book
  • Gubilište - cover

    Gubilište

    Mirko Kovač

    • 0
    • 1
    • 0
    Cijelo je Gubilište mistična epopeja prokazanih i moralno izopačenih figura (Otac-Sin) do svoga kraja. Ponavljanje je sudbine uvijek vječna novost. Kovačeva je "izvornost" u preuzimanju biblijsko-neognostičke misaone sheme, koja se tako umjetnički snažno preoblikovala u religijskome iskustvu Dostojevskoga i njegovu nihilizmu, u tomu što svu težinu tog iskustva prenosi u pripovjedačev diskurs. Tako roman istodobno lebdi u različitim vremenima - evokacijom djetinjstva (prošlost), putovanjem sporim vlakom kroz bespuće (sadašnjost) i bijegom pred zmijom i smrću (budućnost). Izabirući formu tradicionalnog pripovijedanja i moderne eksperimentalne forme Mirko Kovač u Gubilištu je zacrtao okvir vlastita pripovjedačkoga labirinta u kojem se prijelazi između mističnog, opscenog i uzvišenog zbivaju bez nasilnoga reza, poput snovita putovanja kroz umnožena zrcala.  Žarko Paić
    Show book
  • Stari dečki - cover

    Stari dečki

    Zvonimir Majdak

    • 0
    • 8
    • 0
    Nastavak romana Kužiš, stari moj
    „...Čovjek bi mislio da će se neki bog na svijetu promijeniti ako ti prijatelj umre. Da će se nekakvi znak pojaviti na nebu ili zemlji, svejedno, i gore i dolje isto sranje, u to sam bar siguran. Misliš da će biti više zraka jer je jedno mjesto prazno, a kad tamo, tramvaji su kutije sardina kao obično, rulja se ceri ko šašava, frajeri foliraju mačkama koje ni u tunguziji niko ne bi štel, uopće, živi se dalje ko da se ništ ni dogodilo, kao da smo svi na broju i spremamo se na tekmu, jer prognoza je dobra, neće biti kiše. Ništa od toga po čemu bi prokužio da jednog gala kita više nema med nama i da ga, ро svoj prilici, više neće ni biti. Osim ako ne vjeruješ u uskrsnuće. Tu onda tek nastaju komplikacije! Uskrsnuću se vesele bogomolje i rulja kaj nije grešila. Onda oni budu došli na svoje, kreteni jedni, kaj za života nisu uživali i ritali se ko mi dečki. Zato mene uskrsnuće ne uzbuđuje. Ja navek velim: živjeti se mora a dalje nije moja briga. To s Glistinom smrću mi je dobra pouka! Svega ima, ili pak nema, ko i prije. Ništ nisam profitirao, ako to smijem tako reći. Glista bi me shvatio, ne bi se raspigao. Kladim se da bi i on isto tako kao i ja razmišljao...“
    Show book