Add this book to bookshelf
Grey 902feb64d8b6d481ab8ddda06fbebbba4c95dfa9b7936a7beeb197266cd8b846
Write a new comment Default profile 50px
Grey 902feb64d8b6d481ab8ddda06fbebbba4c95dfa9b7936a7beeb197266cd8b846
Spinner ae25b23ec1304e55286f349b58b08b50e88aad5748913a7eb729246ffefa31c9
Marko na mukama - cover

Marko na mukama

Zvonimir Majdak

Publisher: Agencija TEA BOOKS

  • 1
  • 6
  • 0

Summary

„Sasvim obična priča o običnim ljudima, o čoveku koji baš i nije siguran šta bi i gde bi, ali u onom trenutku kada nađe nekoga koga bi mogao da voli, prepušta se potpuno, isprva telesno, zatim i dušom. Sama priča je po sebi šašava – Marko Bilogora živi u divljem braku s lepom seoskom udovicom. Kada je uhvati u prevari, revoltiran napušta selo, ukravši ušteđevinu njenog ljubavnika i beži u grad, gde postaje toy boy bogate supruge stranog diplomate. Šta reći – žene i muškarci, večita tema, ali na malo normalniji način, ne onaj ’ženski’ sladunjavi, romantični...“

Who read this book also read:

  • Lugarnica - cover

    Lugarnica

    Zvonimir Majdak

    • 0
    • 8
    • 0
    Drugi svetski rat i događaji nakon rata česta su tema pisaca. U ovom romanu reč je o čoveku koji po političkom zadatku odlazi u provinciju da uništi narodne neprijatelje – križare.
    Show book
  • Mišomor za rođake - cover

    Mišomor za rođake

    Radenko Vadanjel

    • 0
    • 1
    • 0
    U novoj zbirci priča Radenko Vadanjel vraća se pitanju što ga je postavio u svome hvaljenom proznom prvijencu Dnevnik besposličara: koliko nas daleko (i duboko) može odvesti nepokretnost? I u Mišomoru za rođake svijet učmalih gradića i sela pozornica je na kojoj se susreću ljudi koji gotovo da se ne miču, no koji čak i tako postaju sudionici neke od bespoštednih bitaka: borbe između bolesnih i zdravih, moćnih i nemoćnih, mladih i starih, sretnih i nesretnih. Raspadnute obitelji, i one koje na okupu drži samo interes, vječna podozrivost i umorno suučesništvo rođaka – Vada­njelovi pripovjedni krugovi šire se oko starih obiteljskih kuća i zemljišta, a toplo truplo nekretnine, još zaposjednuto čovjekom, često je jedino čime se život hrani: jedina prilika za pokret. I zato za Vadanjela, ni za njegova čitatelja, nepomičnosti nema. Svijet ljudi ni po čemu se ne razlikuje od ostatka organskoga svijeta: u ritmu koji se ne može i ne treba ubrzavati on se okončava i iznova rađa, a svaki čovjekov pokret – bio on snažan ili malaksao – vodi nas istome ishodu. Mišomor za rođake svijetu u kojem živimo isto je ono što o zapuštenoj obiteljskoj kući kazuje jedan od likova u naslovnoj priči: anamneza psihičkoga stanja, dijagnoza emocionalnog rasapa njezinih stanara.
    Show book
  • Ženski bicikl - cover

    Ženski bicikl

    Zvonimir Majdak

    • 2
    • 13
    • 0
    „...Zapravo nikad nije bilo čvrsto odlučeno da će Ivica studirati samo zato što pohađa gimnaziju i što mu se otac, za razliku od svoga oca, ne bavi poljodjelstvom i što ga svaki dan boli glava. Sve je to bilo u zraku, visilo... Pretpostavljalo se... Prilike će se poboljšati. Sestra će biti udomljena. Na leđima roditelja ostat će još samo sin, a to je nešto drugo. Međutim, sestra je bila i bez zaposlenja i bez muža. S njim se računalo, ali je trenutačno marširao u Tetovu. I zračna udaljenost je velika, a kamoli željeznicom! Izmjena pisama na toj relaciji bijaše najčvršća veza i još jedino jamstvo da zaručnik misli ozbiljno. Premda, kad se vrati iz vojske... Tko zna što mu može puhnuti u glavu?!
    Ivica se potajice nadao da će otac smisliti neku računicu na osnovi koje će ga poslati. Uzdao se u njegove blagajničke sposobnosti. Bit će teško, ali će na kraju sve ispasti dobro. Bar za skroman početak. Glavno je krenuti s mrtve točke. Sasvim slučajno ta se mrtva točka zove Banovdar...
    Bijaše to trenutak kad mu se svaki nastavak i mišljenja i kretanja u bilo kojem smjeru činio nepodesan, namješten, ishitren. Kako da se ponaša mladić koji je gajio stanovite nade, i onda u prenesenom značenju saznao da ne može računati s odlaskom na studije, jer je to preskupo za njegovu porodicu? Kako da zamišlja svoju budućnost kad je, htio – ne htio, sve gradio na činjenici da će jednog dana biti čovjek s titulom? Perspektiva se naglo suzila, vidi joj dno: život u Banovdaru i sve ostalo što uz to ide...“
    Show book
  • Gadni parking - cover

    Gadni parking

    Zvonimir Majdak

    • 0
    • 5
    • 0
    Nastavak romana „Kužiš, stari moj“
    
    „...S ljudima se danas događaju svakakve stvari. Neki tipovi žive zamrznuti u podrumu čekajući sudnji dan, neki dobivaju klince a da uopće ne fukaju. Neki se vrnu mrtvi hladni doma posle dvadeset let braka s orangutanicom u malajskoj džungli i blesavo se čude da se Drugi svjetski rat već završio...?! Kužiš, sve je moguće ako gledaš s neke druge strane, po mogućnosti dobro naroljan.
    I zašto onda ne bi bilo istina ono kaj mi je Glista odšprehao o sebi i svom jezivo napetom životu poslije sudara s tramvajem u Ilici ispod nebodera tisuću devet stotina sedamdeset prve?! Zašto ne, kad se tolike nevjerojatne stvari događaju da me je pomalo već od svega i trta. Nigdje više nisi siguran! To kaj priroda zna namjestiti ljudima je običan proljev prema onome kaj si oni sami među sobom, uz obavezan osmijeh, narihtaju. Panika da te čopi, stari moj!
    Što se zapravo dogodilo? Glistu je tramvaj one večeri malo štrajfao, ali ništa ozbiljno ni za hitnu pomoć ni za socijalno osiguranje kojega ni onak nije imao. Ali taj mu je poljubac treske izgleda bio dobrodošao. Doveo mu je u red kotačiće i polugice istrošene od silno praznog hoda...“
    Show book
  • Bolest - cover

    Bolest

    Zvonimir Majdak

    • 0
    • 1
    • 0
    „...Prvu noć žena je probdjela. Nije mogla zaspati, a nije ni željela. Među tolikim nepoznatim svijetom bila je bez oslonca. Nije trpjela što ni s kim ne razgovara. Navikla je u bolesti da po nekoliko dana ne čuje svoj glas. U prvo bi se vrijeme prepala, iznenadila. Učinio bi joj se stran, nedovoljno njen, kao da ne izlazi iz njenih usta, kao da je vani i samostalno se kreće, lebdi u blizini usana i tako je vara. Znala je da je to tek sitnica, najmanja nelagodnost što se slučajno pojavila istovremeno kad i bolest i da ne smije pridavati važnost i trošiti se na ono što nije čista bolest. Samopouzdanje je nije napuštalo jer otkako je napustila naselje, bolest je mirovala. Nije se ni spuštala ni uzdizala. Stajala je na istoj, istina sasvim zamjetljivoj razini, ali s očitom namjerom da više ne tone i gubi se u unutrašnjosti tijela kao što joj je to bio običaj prvih dana rasprostiranja i prilagođavanja. Žena se svikla i na težinu i na nevidljivu nabubrenost. Mogla je s njom da spava bez trzavica i nespokojnih okretanja lijevo-desno, ali bi se budila bez nje u tijelu i već drhtala ne vjerujući u čudo, sileći se da povjeruje. To bi bio tren, vrijeme što bi začas prošlo i bolest bi bez znakova da je nestala na trenutak, opet nastavala kosti, krv i meso. Ma koliko da je budno, razumno i strpljivo poslije nastojala uočiti i zabilježiti taj čudni i pomalo neugodni trenutak gubitka bolesti i neshvatljivog vraćanja, sveukupnog vraćanja u tijelo, nikako to nije uhvatila, razgledala, okoristila se i odbacila, kao što je uhvatila, razgledala i okoristila se nekim drugim varkama bolesti. Varkama otprije. I to ju je počelo zabrinjavati, počela je tome pridavati zadnju, najtežu važnost...“
    Show book
  • Biba okreni se prema zapadu - cover

    Biba okreni se prema zapadu

    Zvonimir Majdak

    • 0
    • 1
    • 0
    „...Očajni otac nestale, možda silom odvedene devetnaestogodišnje Bibe, danima je preklinjao prijatelja Emila da Cicu privoli na tajni sastanak.
    Emil nije imao pojma kome je to Biba zapela za oko, ili pak kome je bila trn u oku. Poslovne tajne nisu joj bile dostupne. Prepisivala je bezazlene spise. Sadržaj od koga se nikome koža ne naježi, niti može država propasti, a kamoli jedna državna ustanova. Opisao ju je Cici kao tipično čeljade našeg podneblja: puno raznovrsnih prava, a obaveze zezni! U duši dobrodušna, iako pomalo lakomislena i vjetrogonjasta. Brza na jeziku koji nije mogla, a niti nastojala, obuzdati. Naročito kad bi trgnula konjak zbog niskog tlaka zraka, što se sve češće događalo. Ako se uzme u obzir da joj je tata poštar pio kao spužva, onda iver nije pao daleko od stabla. Ni s novcem nije znala. Emil joj je nešto malo pozajmio, ali ni do dan-danas nije mu vratila, pa je tu svotu već precrtao. Od vremena do vremena zakašnjavala je na posao, ali joj se gledalo kroz prste, jer je znala zapeti, nadoknaditi i prešutno ostati poslije radnog vremena. Plavokosa, izrazito pjegava, često mijenja način češljanja. Očito nije zadovoljna sobom i još se uvijek traži. Opći dojam: svježa i poželjna. Da, voli pričati o seksu...“
    Show book