Add this book to bookshelf
Grey 902feb64d8b6d481ab8ddda06fbebbba4c95dfa9b7936a7beeb197266cd8b846
Write a new comment Default profile 50px
Grey 902feb64d8b6d481ab8ddda06fbebbba4c95dfa9b7936a7beeb197266cd8b846
Spinner ae25b23ec1304e55286f349b58b08b50e88aad5748913a7eb729246ffefa31c9
Lugarnica - cover

Lugarnica

Zvonimir Majdak

Publisher: Agencija TEA BOOKS

  • 0
  • 8
  • 0

Summary

Drugi svetski rat i događaji nakon rata česta su tema pisaca. U ovom romanu reč je o čoveku koji po političkom zadatku odlazi u provinciju da uništi narodne neprijatelje – križare.

Who read this book also read:

  • Masalai - cover

    Masalai

    Ognjen Spahić

    • 0
    • 2
    • 0
    Što su danas utvare suvremenih nomada zarobljenih u malim stanovima sagrađenima u vremenima kada su se stanovi za srednju klasu još i gradili? Jesu li to njihovi roditelji, izgubljene prilike, nenapisane priče i romani, neizgovorene riječi “volim te”, propuštene ljubavi? Tko koga zavodi te zašto i na koji način današnji duhovi obilježavaju i proganjaju čovjeka u urbanoj džungli? To su samo neka od pitanja koja jedan od ponajboljih pisaca svoje generacije Ognjen Spahić otvara u kratkom romanu Masalai. Njegov junak, pisac koji ne može preko usana prevaliti riječ “volim”, autor je niza započetih i nikada dovršenih romana, zarobljen u malom gradu, a njegova majka, profesorica geografije u mirovini, opsjeda ga koliko i on nju. Masalai je roman o pisanju i piscu koji to zapravo i nije, roman koji bolno pokazuje svu nemogućnost suvremenog čovjeka zatočenog u tranzicijskoj močvari da se odmakne od stanja svijesti kolektiva, kojega duhovi proganjaju gdje god da se nađe i koji je jednako ranjiv, naivan i opterećen strahovima kao i plemenski čovjek u džungli.
    Show book
  • Krevet - cover

    Krevet

    Zvonimir Majdak

    • 0
    • 4
    • 0
    Nagrada Ksaver Šandor Gjalski 1990. godine
    „..Fabijan, iskreno govoreći, nije očekivao da će sve ići tako glatko, imajući na umu krevete po hodnicima, pretrpane sobe, mjesece čekanja o kojima je govorio Majstorović. On bi bio zadovoljan i s obećanjem da će postelja, možda, biti slobodna za tjedan, dva. Nije li bez uspjeha obišao sve klinike?
    Zar je i majstor nekim čudom saznao za njegovo moralno posrnuće? I on ga se kloni. Žrtvovao je svoj stol samo da ne bude viđen s profesorom Fabijanom Torbarom, hrvatskim akademskim građaninom i intelektualcem koji prodaje bolničke krevete svoje ljubavnice...
    Ispočetka nije išlo glatko. Strepio je da će odmah na prvom koraku, u prvom pokušaju, biti raskrinkan. Fabijan se ustručavao pristupiti pacijentima, povesti nevezani razgovor i ispipati što ih muči. Valjalo je u mnoštvu prepoznati nemoćne, prepuštene na milost i nemilost liječnika i činovnika, kojih je izraz očaja na licu govorio da se nemaju kome obratiti. Fabijan se pojavljivao iza stupa, prikradao iz prikrajka i davao naslutiti kako ima rješenja. Osobito povjerenje iskazivali su ljudi iz provincije. Predavali su mu se u ruke. Uzimao je njihovu adresu s obećanjem da će im dopisnicom javiti kad, gdje i kojega dana da dođu u Zagreb, u bolnicu, gdje će ih čekati krevet ili mjesto u redu za specijalistički pregled...“
    Show book
  • Peti brod - cover

    Peti brod

    Monika Kompanikova

    • 0
    • 1
    • 0
    Vrtna kućica, s plavom fasadom i bijelim kapcima na prozorima, izgledala je poput malenoga parobroda izgubljenoga u moru trave.
     
    Roman Peti brod (Piata loď, 2010.) hvaljeni je prvijenac jedne od najvažnijih suvremenih slovačkih književnica Monike Kompaníkove (1979.), za koji je 2011. dobila najprestižnije slovačko književno priznanje, nagradu Anasoft litera.
     
    Riječ je o priči ispripovijedanoj iz perspektive dvanaestogodišnje djevojčice Jarke, koja živi s mladom i nezrelom samohranom majkom Lucijom te emocionalno hladnom bakom Irenom, u okruženju u kojem nema „nikakve duboke naklonosti, suzvučja ni razumijevanja... naznake intimnosti, bliskosti“. Emocionalno zanemarena i prepuštena samoj sebi usred društvenog vakuuma okruženog džunglom postkomunističkih betonskih zdanja u jednoj od četvrti grada Bratislave, Jarka provodi dane sanjareći o mjestu na kojem će se osjećati sigurno: o malenom vrtu s kućicom koje je izgradio njezin djed u predgrađu okruženom zelenilom, svome brodu u mirnoj luci…
     
    Inspirirana stvarnim događajem, Kompaníková je napisala iznimnu priču koju zbog društveno-kritičke komponente i mnoštva važnih pitanja koje otvara (ponajprije onih o odnosu djece i roditelja u suvremenom društvu), mnogi smatraju prijelomnim djelom suvremene slovačke književnosti…
    Show book
  • Dvorac u Romagni - cover

    Dvorac u Romagni

    Igor Štiks

    • 0
    • 2
    • 0
    Prvi roman autora Elijahove stolice Roman se odvija između renesansne Italije i Titove Jugoslavije, pripovijedajući paralelne ali i isprepletene priče o ljubavi, prijevari i izdaji. Povijest se ponavlja, a neprekidna nostalgija za udobnošću doma prožima ovo emotivno književno djelo. Midwest Book Review  U ovom zgusnutom, vješto strukturiranom romanu, Štiks je konstruirao čudesnu dvoranu zrcala. Priče odražavaju i iskrivljuju jedna drugu, a sudbine likova povezuju se premošćujući vrijeme i prostor. Svojom promišljenošću i ozbiljnošću, Dvorac u Romagni potvrđuje snagu romaneskne forme koja se suprotstavlja prirodi vremena i sjećanja. Vue Weekly
    Show book
  • Kćerka - cover

    Kćerka

    Zvonimir Majdak

    • 0
    • 2
    • 0
    „...Da li ga je tada nazvala ubojicom ili mu se to samo pričinilo? Nije mu bilo žao što se tom riječju optužbe obratila. Još mu se tako izravno i prisno nikad nije obratila! Kao kćerka ocu. Zar nije učinio sve da se zbliže, da je zadrži u svom životu? Konačno se to ostvaruje. Zar nije iz svoje skromne mašte izvukao neslućene pojedinosti i slike? Pogubljenje Maslina nijedan svjedok ne bi vjernije opisao. Bila je sretna, zanesena, dok joj je pripovedao. Uz njegovu pomoć još je više zavoljela svog oca, a nadao se, i njega, Pavla Polara. Više je neće mučiti niti ucjenjivati muškarac u bijeloj košulji kome se podavala samo da se domogne iz tajnog arhiva materijala o svome ocu. Sve je to sada suvišno, nevažno, nepotrebno. Sabina je doprla do istine i tu se valja zaustaviti, jer bi idući korak već mogao biti korak u maštu. Sve je riješeno, jer on se neće braniti. Pristat će da bude u njenim očima i mislima za vječnost treći vojnik u streljačkom stroju koji puca u Maslina...“
    Show book
  • Malvina - cover

    Malvina

    Mirko Kovač

    • 0
    • 1
    • 0
    Malvina je jedno od najuzbudljivijih proznih djela o patnji žene, koja bi mogla biti naša majka, sestra, žena, ljubavnica. Premda u mnogim svojim prozama pripovijeda u prvome licu, u Malvini je pripovjedački diskurs Mirka Kovača blizak doktrini T. S. Eliota o impersonalnosti pjesnika. Kao i likovi iz njegove proze, tako i on sam kao pripovjedač bježi od sebe postajući nekom vrstom katalizatora ili medija u kojemu sjedinjuje različita životna iskustva svojih protagonista. U prvi mah Malvina nas podsjeća na srednjovjekovne kronike i njena dramatičnost gotovo da je zatvorena iza samostanskih zidova (kao u slučaju portugalske redovnice iz 17. stoljeća koja svoju tajnu ispisuje u čudesnim pismima). Poput stroga analitičara i hladna ali precizna forenzičara, pisac slaže mozaik o Malvini, nesretnoj ženi, žrtvi spleta čudesnih okolnosti. Kovač iz dokumenata stvara lik Malvine, koja je i svetica i grešnica, transcendentalni mistik i žena u kojoj je sjeme ludila: ona pohađa školu za pravoslavne djevojke, bježi iz samostana s prvim znacima ludila te se udaje za jednako tako nesređena i nesretna čovjeka katoličke vjere, pokazujući sada već javno svoju perverznu ljubav prema Katarini. U njoj sve više raste val mržnje prema ljudima i napokon bježi natrag u samostan. Dokumenti o Malvininoj storiji ne bi smjeli ovu kroniku svesti na puki izvještaj o ženi simbolu nesreće, već taj roman možemo i moramo čitati kao jedan model ljudske egzistencije, kao ontološki problem bića, koji se kreće u luku od svetice do drolje i zato Kovač, vještinom majstora kolaža, s Malvine skida auru svetice mučenice prikazujući sve njene opačine, pokoru i "pranje vlastite grešnosti" prije ponovna ulaska među zidine vječne transcendencije. Na koncu nam pisac sugerira da nesreća i bol nisu samo osobna, Malvinina kob, nego je to način života svih likova u romanu, koji na posebno sugestivan način stvara osjećaje koji traju.  Tomislav Sabljak
    Show book