Add this book to bookshelf
Grey 902feb64d8b6d481ab8ddda06fbebbba4c95dfa9b7936a7beeb197266cd8b846
Write a new comment Default profile 50px
Grey 902feb64d8b6d481ab8ddda06fbebbba4c95dfa9b7936a7beeb197266cd8b846
Spinner ae25b23ec1304e55286f349b58b08b50e88aad5748913a7eb729246ffefa31c9
Krevet - cover

Krevet

Zvonimir Majdak

Publisher: Agencija TEA BOOKS

  • 0
  • 3
  • 0

Summary

Nagrada Ksaver Šandor Gjalski 1990. godine
„..Fabijan, iskreno govoreći, nije očekivao da će sve ići tako glatko, imajući na umu krevete po hodnicima, pretrpane sobe, mjesece čekanja o kojima je govorio Majstorović. On bi bio zadovoljan i s obećanjem da će postelja, možda, biti slobodna za tjedan, dva. Nije li bez uspjeha obišao sve klinike?
Zar je i majstor nekim čudom saznao za njegovo moralno posrnuće? I on ga se kloni. Žrtvovao je svoj stol samo da ne bude viđen s profesorom Fabijanom Torbarom, hrvatskim akademskim građaninom i intelektualcem koji prodaje bolničke krevete svoje ljubavnice...
Ispočetka nije išlo glatko. Strepio je da će odmah na prvom koraku, u prvom pokušaju, biti raskrinkan. Fabijan se ustručavao pristupiti pacijentima, povesti nevezani razgovor i ispipati što ih muči. Valjalo je u mnoštvu prepoznati nemoćne, prepuštene na milost i nemilost liječnika i činovnika, kojih je izraz očaja na licu govorio da se nemaju kome obratiti. Fabijan se pojavljivao iza stupa, prikradao iz prikrajka i davao naslutiti kako ima rješenja. Osobito povjerenje iskazivali su ljudi iz provincije. Predavali su mu se u ruke. Uzimao je njihovu adresu s obećanjem da će im dopisnicom javiti kad, gdje i kojega dana da dođu u Zagreb, u bolnicu, gdje će ih čekati krevet ili mjesto u redu za specijalistički pregled...“

Who read this book also read:

  • Lugarnica - cover

    Lugarnica

    Zvonimir Majdak

    • 0
    • 8
    • 0
    Drugi svetski rat i događaji nakon rata česta su tema pisaca. U ovom romanu reč je o čoveku koji po političkom zadatku odlazi u provinciju da uništi narodne neprijatelje – križare.
    Show book
  • Marko na mukama - cover

    Marko na mukama

    Zvonimir Majdak

    • 1
    • 6
    • 0
    „Sasvim obična priča o običnim ljudima, o čoveku koji baš i nije siguran šta bi i gde bi, ali u onom trenutku kada nađe nekoga koga bi mogao da voli, prepušta se potpuno, isprva telesno, zatim i dušom. Sama priča je po sebi šašava – Marko Bilogora živi u divljem braku s lepom seoskom udovicom. Kada je uhvati u prevari, revoltiran napušta selo, ukravši ušteđevinu njenog ljubavnika i beži u grad, gde postaje toy boy bogate supruge stranog diplomate. Šta reći – žene i muškarci, večita tema, ali na malo normalniji način, ne onaj ’ženski’ sladunjavi, romantični...“
    Show book
  • Ženski bicikl - cover

    Ženski bicikl

    Zvonimir Majdak

    • 2
    • 13
    • 0
    „...Zapravo nikad nije bilo čvrsto odlučeno da će Ivica studirati samo zato što pohađa gimnaziju i što mu se otac, za razliku od svoga oca, ne bavi poljodjelstvom i što ga svaki dan boli glava. Sve je to bilo u zraku, visilo... Pretpostavljalo se... Prilike će se poboljšati. Sestra će biti udomljena. Na leđima roditelja ostat će još samo sin, a to je nešto drugo. Međutim, sestra je bila i bez zaposlenja i bez muža. S njim se računalo, ali je trenutačno marširao u Tetovu. I zračna udaljenost je velika, a kamoli željeznicom! Izmjena pisama na toj relaciji bijaše najčvršća veza i još jedino jamstvo da zaručnik misli ozbiljno. Premda, kad se vrati iz vojske... Tko zna što mu može puhnuti u glavu?!
    Ivica se potajice nadao da će otac smisliti neku računicu na osnovi koje će ga poslati. Uzdao se u njegove blagajničke sposobnosti. Bit će teško, ali će na kraju sve ispasti dobro. Bar za skroman početak. Glavno je krenuti s mrtve točke. Sasvim slučajno ta se mrtva točka zove Banovdar...
    Bijaše to trenutak kad mu se svaki nastavak i mišljenja i kretanja u bilo kojem smjeru činio nepodesan, namješten, ishitren. Kako da se ponaša mladić koji je gajio stanovite nade, i onda u prenesenom značenju saznao da ne može računati s odlaskom na studije, jer je to preskupo za njegovu porodicu? Kako da zamišlja svoju budućnost kad je, htio – ne htio, sve gradio na činjenici da će jednog dana biti čovjek s titulom? Perspektiva se naglo suzila, vidi joj dno: život u Banovdaru i sve ostalo što uz to ide...“
    Show book
  • Gadni parking - cover

    Gadni parking

    Zvonimir Majdak

    • 0
    • 5
    • 0
    Nastavak romana „Kužiš, stari moj“
    
    „...S ljudima se danas događaju svakakve stvari. Neki tipovi žive zamrznuti u podrumu čekajući sudnji dan, neki dobivaju klince a da uopće ne fukaju. Neki se vrnu mrtvi hladni doma posle dvadeset let braka s orangutanicom u malajskoj džungli i blesavo se čude da se Drugi svjetski rat već završio...?! Kužiš, sve je moguće ako gledaš s neke druge strane, po mogućnosti dobro naroljan.
    I zašto onda ne bi bilo istina ono kaj mi je Glista odšprehao o sebi i svom jezivo napetom životu poslije sudara s tramvajem u Ilici ispod nebodera tisuću devet stotina sedamdeset prve?! Zašto ne, kad se tolike nevjerojatne stvari događaju da me je pomalo već od svega i trta. Nigdje više nisi siguran! To kaj priroda zna namjestiti ljudima je običan proljev prema onome kaj si oni sami među sobom, uz obavezan osmijeh, narihtaju. Panika da te čopi, stari moj!
    Što se zapravo dogodilo? Glistu je tramvaj one večeri malo štrajfao, ali ništa ozbiljno ni za hitnu pomoć ni za socijalno osiguranje kojega ni onak nije imao. Ali taj mu je poljubac treske izgleda bio dobrodošao. Doveo mu je u red kotačiće i polugice istrošene od silno praznog hoda...“
    Show book
  • Mišomor za rođake - cover

    Mišomor za rođake

    Radenko Vadanjel

    • 0
    • 1
    • 0
    U novoj zbirci priča Radenko Vadanjel vraća se pitanju što ga je postavio u svome hvaljenom proznom prvijencu Dnevnik besposličara: koliko nas daleko (i duboko) može odvesti nepokretnost? I u Mišomoru za rođake svijet učmalih gradića i sela pozornica je na kojoj se susreću ljudi koji gotovo da se ne miču, no koji čak i tako postaju sudionici neke od bespoštednih bitaka: borbe između bolesnih i zdravih, moćnih i nemoćnih, mladih i starih, sretnih i nesretnih. Raspadnute obitelji, i one koje na okupu drži samo interes, vječna podozrivost i umorno suučesništvo rođaka – Vada­njelovi pripovjedni krugovi šire se oko starih obiteljskih kuća i zemljišta, a toplo truplo nekretnine, još zaposjednuto čovjekom, često je jedino čime se život hrani: jedina prilika za pokret. I zato za Vadanjela, ni za njegova čitatelja, nepomičnosti nema. Svijet ljudi ni po čemu se ne razlikuje od ostatka organskoga svijeta: u ritmu koji se ne može i ne treba ubrzavati on se okončava i iznova rađa, a svaki čovjekov pokret – bio on snažan ili malaksao – vodi nas istome ishodu. Mišomor za rođake svijetu u kojem živimo isto je ono što o zapuštenoj obiteljskoj kući kazuje jedan od likova u naslovnoj priči: anamneza psihičkoga stanja, dijagnoza emocionalnog rasapa njezinih stanara.
    Show book
  • Stari dečki - cover

    Stari dečki

    Zvonimir Majdak

    • 0
    • 5
    • 0
    Nastavak romana Kužiš, stari moj
    „...Čovjek bi mislio da će se neki bog na svijetu promijeniti ako ti prijatelj umre. Da će se nekakvi znak pojaviti na nebu ili zemlji, svejedno, i gore i dolje isto sranje, u to sam bar siguran. Misliš da će biti više zraka jer je jedno mjesto prazno, a kad tamo, tramvaji su kutije sardina kao obično, rulja se ceri ko šašava, frajeri foliraju mačkama koje ni u tunguziji niko ne bi štel, uopće, živi se dalje ko da se ništ ni dogodilo, kao da smo svi na broju i spremamo se na tekmu, jer prognoza je dobra, neće biti kiše. Ništa od toga po čemu bi prokužio da jednog gala kita više nema med nama i da ga, ро svoj prilici, više neće ni biti. Osim ako ne vjeruješ u uskrsnuće. Tu onda tek nastaju komplikacije! Uskrsnuću se vesele bogomolje i rulja kaj nije grešila. Onda oni budu došli na svoje, kreteni jedni, kaj za života nisu uživali i ritali se ko mi dečki. Zato mene uskrsnuće ne uzbuđuje. Ja navek velim: živjeti se mora a dalje nije moja briga. To s Glistinom smrću mi je dobra pouka! Svega ima, ili pak nema, ko i prije. Ništ nisam profitirao, ako to smijem tako reći. Glista bi me shvatio, ne bi se raspigao. Kladim se da bi i on isto tako kao i ja razmišljao...“
    Show book