Bolest

Zvonimir Majdak

Summary

„...Prvu noć žena je probdjela. Nije mogla zaspati, a nije ni željela. Među tolikim nepoznatim svijetom bila je bez oslonca. Nije trpjela što ni s kim ne razgovara. Navikla je u bolesti da po nekoliko dana ne čuje svoj glas. U prvo bi se vrijeme prepala, iznenadila. Učinio bi joj se stran, nedovoljno njen, kao da ne izlazi iz njenih usta, kao da je vani i samostalno se kreće, lebdi u blizini usana i tako je vara. Znala je da je to tek sitnica, najmanja nelagodnost što se slučajno pojavila istovremeno kad i bolest i da ne smije pridavati važnost i trošiti se na ono što nije čista bolest. Samopouzdanje je nije napuštalo jer otkako je napustila naselje, bolest je mirovala. Nije se ni spuštala ni uzdizala. Stajala je na istoj, istina sasvim zamjetljivoj razini, ali s očitom namjerom da više ne tone i gubi se u unutrašnjosti tijela kao što joj je to bio običaj prvih dana rasprostiranja i prilagođavanja. Žena se svikla i na težinu i na nevidljivu nabubrenost. Mogla je s njom da spava bez trzavica i nespokojnih okretanja lijevo-desno, ali bi se budila bez nje u tijelu i već drhtala ne vjerujući u čudo, sileći se da povjeruje. To bi bio tren, vrijeme što bi začas prošlo i bolest bi bez znakova da je nestala na trenutak, opet nastavala kosti, krv i meso. Ma koliko da je budno, razumno i strpljivo poslije nastojala uočiti i zabilježiti taj čudni i pomalo neugodni trenutak gubitka bolesti i neshvatljivog vraćanja, sveukupnog vraćanja u tijelo, nikako to nije uhvatila, razgledala, okoristila se i odbacila, kao što je uhvatila, razgledala i okoristila se nekim drugim varkama bolesti. Varkama otprije. I to ju je počelo zabrinjavati, počela je tome pridavati zadnju, najtežu važnost...“

Available since: 09/11/2015.

Contemporary Fiction

Other books that might interest you

Doboši noći

Miljenko Jergovic

Samo su od drveta bijelog javora izraslog na osojnim stranama bosanskih planina majstori iz Cremone mogli izraditi instrumente čiji je zvuk usporediv s imaginarnim božanskim pjevom. O tom drvetu, o sarajevskim noćima i pet godina života u Sarajevu od lipnja 1914. do kasne jeseni 1919. piše šumar i usputnik Mlade Bosne Josip Gubernik u svojemu monumentalnom djelu Dnevnici sarajevskih noći. Nakon što je napustio Sarajevo, o Guberniku se ne zna gotovo ništa osim da je otišao u Argentinu već 1920. te da su njegovi Dnevnici bili jedna od prvih knjiga izdanih nakon Drugoga svjetskoga rata, a da je njezino drugo izdanje nestalo u ratnome vihoru devedesetih.U romanu Doboši noći, naslovljenom kao i nikada pronađeni rukopis Ujevićeva romana, Miljenko Jergović stvara osobnost koja odjednom kao i famozni Dnevnici postaje stvarnom jer je zabilježena u knjizi. Doboši noći roman su i studija o jednom vremenu i jednom čovjeku, ali nadasve o jednoj izgubljenoj epohi. U Dobošima noći, ne bez razloga, Sarajevo se u veličanstvenoj metafori ogleda kao bubanj na čijoj napetoj koži dobuje čitavo dvadeseto stoljeće, a Josip Gubernik, taj maleni, suhonjavi austrougarski šumar i činovnik, postaje jedini mogući pisac jer on okom drugoga vidi i bilježi sve oko sebe, a njegovi zapisi postaju dokument koji natkriljuje ne samo njega već i generacije.

Show book

Ne žive svi isti život

Jean-Paul Dubois

Paul Hansen već dvije godine služi kaznu u zatvoru na periferiji Montreala, gdje dijeli ćeliju s Hortonom, članom Hells Angelsa osuđenim za ubojstvo. Sin danskog pastora i lijepe Francuskinje, koja je vodila art-kino u Toulouseu, prije zatvora dulje je od četvrt stoljeća živio u Kanadi kada se dramatični incident dogodio.U vrijeme događaja Hansen je bio nadstojnik u L’Excelsioru, rezidencijalnoj stambenoj zgradi, u kojoj je savjesno i požrtvovno obavljao svoj posao. I ne samo to, bio je dobri duh zgrade, uvijek pri ruci njezinim stanarima, i dok su tugovali, bolovali, starjeli, pa i umirali. Kad nije bio zauzet održavanjem zgrade ili pomaganjem izgubljenim dušama L’Excelsiora, pridružio bi se Indijanki Winoni, odvažnoj pilotkinji hidroaviona, koja ga je zajedno s njihovom kujicom Nouk dizala visoko u nebo, iznad oblaka. Ali u jednom trenutku sve se promijenilo.
 
Goncourtom nagrađeni roman Ne žive svi isti život čovječna je, inteligentna i tragikomična priča o životu. Autor Jean-Paul Dubois, vođen snažnim osjećajem zajedništva, ali i revoltom protiv svih oblika nepravde, oslikava portret društva u kojem osuđeni ubojica pokazuje više ljudskosti nego birokratski nastrojeni mozgovi čiji je jedini cilj smanjiti troškove.
 
“Upečatljiv roman o izgubljenoj sreći.” – France-Press
 
“Dubois posjeduje ljudskost ukorijenjenu u srcu, ali ni o čemu ne gaji iluzije... Ovaj koktel humora, inteligencije i emocija poslužen je vrlo svjež i s naizgled improviziranom elegancijom.” – BibliObs
 
“Dirljiva priča o sanjaru satjeranom u kut... Lakoća uravnotežena odsjajima oštrog realizma.” – Financial Times
 
“Prekrasna rasprava o tome kako zabrljati svoj život, u kojoj nalazimo sve Duboisove opsesije i zbog toga smo vrlo sretni. Riječ je o kosilicama, Harley-Davidsonima s njihovim vrlo preciznim referencama, vjeri, snažnoj ženi, psima i malo šamanizma.” – Le Monde des livres
 
“U ovom veličanstvenom romanu sve svjetluca i oscilira između komedije i melankolije.” – Berliner Zeitung
 
“Duboisova konstrukcija graniči sa savršenstvom... Nema stranice na kojoj nam je dosadno jer iščekujemo shvatiti kako je ovaj hrabri momak završio u zatvoru.” – L’Obs
 
“Remek-djelo... Puno ljudskosti, melankolije, ironije.” – Philippe Claudel
 
“Ljudska drama u kojoj se isprepleću krivnja i nevinost, u kojoj se pravo i pravda više ne mogu pomiriti – scenarij stvarnog života.” – Ö1
 
“Dubois ležerno opisuje male i velike udarce sudbine, uvijek s velikom empatijom i lucidnim poznavanjem ljudske prirode.” – Kleine Zeitung
 
“Knjiga nam daruje rog obilja i ostavlja nas bogatima, zadivljenima i vrlo sretnima.” – Südwest-Presse
 
Ova knjiga objavljena je uz potporu Programa pomoći izdavaštvu „A.G.Matoš“ koju dodjeljuje Francusko veleposlanstvo u Hrvatskoj.

Show book

Čovjek koji je lovio vlastitu sjenu

David Lagercrantz

Lisbeth Salander služi dvomjesečnu zatvorsku kaznu u ženskom zatvoru jer je spašavala dječaka od pogibelji. Odbila je reći bilo što u svoju obranu, na umu su joj mnogo važnije stvari.Mikael Blomkvist posjećuje je svakoga tjedna bez obzira što je zatvor daleko, a tragovi koje otkriva čine mu se kao odlična reportaža za Millennium. Za Lisbeth oni bi pak mogli otključati duboko skrivene tajne s kojima se mora suočiti.Lisbeth će se i u zatvoru sukobiti kada je potrebno zaštititi slabije, bez obzira na cijenu koju će pritom platiti. No, probuđene uspomene tjeraju ju da traga za istinom koja se krije iza jedne slike iz djetinjstva – žene s plamenim znakom na vratu koji izgleda kao da ga je ostavio zmaj.U Čovjeku koji je lovio vlastitu sjenu, petoj knjizi u serijalu Millennium, najsnažnija heroina 21. stoljeća, nepobjediva hakerica Lisbeth Salander i beskompromisni novinar Mikael Blomkvist rasvijetlit će sjene iz prošlosti koje dotiču mračno srce najdubljih problema suvremenog društva i pomoći Lisbeth da konačno shvati samu sebe.

Show book

Panorama

Dušan Šarotar

Svi likovi ovog romana su putnici. To je bezimeni slovenski pisac s fotoaparatom, kojega zatječemo na kišnoj obali Irske, i njegov vodič, tajanstveni albanski vozač Gjini, to je Spomenka, sveučilišna profesorica književnosti zemlje koja više ne postoji, i svi oni drugi – radoznali, izmješteni ili protjerani – koje u svojem upečatljivom proznom kaleidoskopu portretira Dušan Šarotar.Dok nas njihovim tragom vodi s jednog na drugi kraj Europe, dodirujući ožiljke koje ostavljaju ljubavi i ratovi, Panorama je ponajprije album intimnih pejzaža, nezaboravno putovanje unutra.Smješten na raskrižju između fikcije, povijesti i memoara, popraćen nadahnutim autorovim fotografijama, nagrađivani roman Panorama jednog od najcjenjenijih suvremenih slovenskih autora Dušana Šarotara moćna je meditacija o pamćenju i pripadanju, o pričama koje su nas stvorile i ne prestaju nas stvarati.

Show book

Dezerteri

Antonin Varenne

Dva rata. Prvi, koji buntovnog mladića Pascala Verinija 1957. godine odvodi u Alžir, na Farmu na kojoj se ne uzgaja ništa, samo se uništavaju ljudi.I drugi, koji isluženi policajac i boksač na kraju karijere George Crozat, zvan Beton, u Parizu 2009. vodi protiv svoje sjene, za vlastitu dušu.Između njih su pola stoljeća, bjegovi i bitke, razočaranja i tajne. I ljudi. Živi i oni drugi.No koliko god ih vrijeme i prostor razdvajali — pokazuje uzbudljivi hit-triler Antonina Varennea — ratovi i muškarci ne mogu pobjeći jedni od drugih. Čak ni kada to pokušaju, od Alžira do Pariza, kao Pascal i George.Dezerteri su roman o ljudima koji su pokušali ne biti dijelom čopora, i koji su za to morali platiti cijenu. Nadahnuta sudbinom autorova oca, ovo je priča o mržnji i osveti, o oprostu i onoj fatalnoj posljednjoj rundi, u kojoj se borimo za vlastitu ljudskost.

Show book

Hotel Wartburg

Zoran Žmirić

U romanu Hotel Wartburg Zoran Žmirić pripovijeda o jednoj naizgled sasvim običnoj obitelji, nesretnoj na svoj način. Kroz tu nesreću, na koju svaka obitelj ima svoje autentično pravo, pisac nas vodi automobilom marke Wartburg.Wartburg iz naslova romana prostor je naknadnog obračuna s ocem, lajtmotiv koji pokreće sjećanja na ključne situacije odrastanja i sazrijevanja u kojima glavni junak razrješava neraščišćene račune s roditeljem koji je često više bio vlasnik Wartburga nego roditelj. Dvotaktni motor, koji je zbog godine proizvodnje već odavno utihnuo, zaštektat će ponovno u memoriji pripovjedača kako bi jednom zauvijek raskrstio sa svime zbog čega je njegovo paljenje zvučalo kako treba jedino kad bi otac nekamo odlazio.Tim posljednjim paljenjem motora Wartburg je u pripovjedačevoj perspektivi napravio puni krug od teških uspomena do praštanja ocu koji to nije znao biti, ili je to bio onako kako je jedino znao i mogao. Za taj oprost Zoran Žmirić zalaže se ekonomičnim, naizgled škrtim jezikom koji pogađa točnu mjeru emocije koju mora izazvati kod čitatelja; čini to kratkim, gotovo filmskim sekvencama s dijalogom kao nosivim materijalom, prizorima koji obiluju nužnim emotivnim rezovima iz kojih progovara pravi omjer izgovorenoga i prešućenoga, gorčine i nježnosti, sjećanja i zaborava – vladajući jezikom i pričom onako kako znaju samo pisci u čiju ćemo književnost neupitno povjerovati, ne pitajući se jesu li ispisali fikciju ili fakciju.

Show book