Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
Stele - cover

Stele

Victor Segalen

Translator Sanja Lovrenčić, Stephane Michel, Senka Sedmak

Publisher: Mala Zvona

  • 0
  • 0
  • 0

Summary

Pjesnička zbirka Stele Victora Segalena – jedno od klasičnih djela francuskog modernizma – prvi put u integralnom obliku u hrvatskom prijevodu, s novim kaligrafijama i prijevodom kineskih epigrama. Preveli Stephane Michel, Senka Sedmak i Sanja Lovrenčić.Po obrazovanju liječnik, veliki putnik Victor Segalen učio je kineski u Francuskoj prije nego što se otputio u zemlju koja će se za njega pokazati izvanredno inspirativnom. Lutajući Kinom između 1908 i 1912, zadivljen njenim kamenim spomenicima – stelama, stvara nov oblik pjesme u prozi, "stelu-pjesmu". U svom najvažnijem djelu, zbirci Stele, poput kakvog cara koji pokušava odrediti svoje carstvo, istražuje teme moći i vlasti ("stele prema jugu"), prijateljstva ("stele prema sjeveru"), ljubavi ("stele prema istoku"), žrtve, odanosti, rata ("stele prema zapadu"); u "stelama uz rub puta" govori o iskustvu putnika, dok su "stele sredine" posvećene istraživanju unutarnjih prostora. Crpeći inspiraciju iz djela klasičnog kineskog kanona, Segalen svakoj svojoj pjesmi dodaje kaligrafirani kineski epigram, stvarajući tako jedinstveno dvojezično djelo, na razmeđu dviju udaljenih kultura.Rad na prijevodu koji objavljujemo započeo je u okviru radionice prevođenja poezije u Francuskoj Alijansi (voditelj Stephane Michel i polaznica Senka Sedmak) a nastavio se pod uredništvom Sanje Lovrenčić u Malim zvonima. U grafičkom oblikovanju i pripremi držali smo se načela izvornog izdanja, objavljenog u Pekingu 1914., no u želji da zbirka sretno krene u novi život, odlučili smo joj darovati nove kaligrafije. Njih su realizirali Iva Valentić i Ming-Sheng Pi.
Available since: 02/14/2014.

Other books that might interest you

  • Cvijeće zla - cover

    Cvijeće zla

    Charles Baudelaire

    • 0
    • 0
    • 0
    Baudelaireova poezija sama je po sebi bila revolucija, jer je iz temelja preobrazila francusko i svjetsko pjesništvo i utjecala na sve njegove glavne razvojne tokove, bez obzira na njihovu međusobnu različitost. Od posljednjih desetljeća 19. stoljeća do danas Cvijeće zla jedno je od najčešće objavljivanih djela, prevedeno na sve standardne jezike, te se po broju izdanja može usporediti s Biblijom, Kuranom, Božanstvenom komedijom, Don Quijoteom ..
    Show book
  • Pijesku već oplakanom - cover

    Pijesku već oplakanom

    Tito Bilopavlović

    • 0
    • 2
    • 0
    Prva višestruko nagrađivana zbirka poezije Tita Bilopavlovića Pijesku već oplakanom nakon 40 godina u izdanju Frakture doživljava svoje faksimilno izdanje.  Pjesnik Tito Bilopavlović jedan je od najboljih hrvatskih suvremenih pjesnika, a to pjesme u ovoj zbirci bez dvojbe potvrđuju. Od svoje prve zbirke do današnjih dana Bilopavlovićev pjesnički rukopis prepoznatljiv je i jedinstven na hrvatskom pjesničkom parnasu. Pijesku već oplakanom u ovom izdanju u ukupno 500 primjeraka od kojih je 100 numeriranih svim ljubiteljima poezije daje mogućnost da se iznova uvjere u vrhunske domete Bilopavlovićeve poezije koja nije ništa izgubila na svježini, već je dapače kao dobro vino još i bolja.
    Show book
  • Stablo pjesama - Osobna antologija 1992 – 2012 - cover

    Stablo pjesama - Osobna...

    Abdellatif Laâbi

    • 0
    • 0
    • 0
    Antologijska zbirka Stablo pjesama izbor je iz poezije Abdellatifa Laâbija, jednog od najznačajnijih suvremenih marokansko-francuskih pjesnika, dobitnika prestižnih nagrada Goncourt za poeziju (2009.) te Velike nagrade frankofonije Francuske akademije (2011.). Izbor obuhvaća stihove iz devet pjesničkih zbirki objavljenih u razdoblju od 1992. (Sunce umire) do 2012. godine (Zona turbulencije) te je prvo autorovo djelo prevedeno na hrvatski jezik. Iako nakon višegodišnjeg boravka u marokanskom zatvoru i odlaska u egzil Abdellatif Laâbi ispisuje stihove na francuskome jeziku, u njima je svejedno prisutan arapski duh i duša, kako kroz melodiju, tako i kroz teme kojih se dotiče. I dok s nostalgijom, ali i kritički piše o svojemu (postkolonijalnom) Maroku, o emocionalnim ranama i svemu što je ondje bio prisiljen ostaviti, uključujući i materinski jezik, ovaj izrazito humanistički orijentirani pjesnik prije svega progovara o čovjeku, o potrebi poštivanja ljudskog dostojanstva i ljudskih sloboda, kao i o nužnom pružanju otpora svakoj vrsti tiranije i barbarstva. Neumoran je zagovornik kulture dijaloga i dijaloga među kulturama, a za sebe kaže: „Ne smatram se ni Arapinom ni Francuzom. Ja sam građanin svijeta; most.“ Laâbijeva poezija, kojoj su inherentni izgnanstvo (geografsko, političko, jezično), nomadizam i margina, itekako je svjesna apokaliptične svakodnevice u kojoj čovjek srlja u propast povlačeći za sobom cijeli planet. Ipak, tom su propadanju dragocjena protuteža život, nada i ljubav, a konačno i sama poezija kao „način usklađivanja instrumenata duše“.
     
    S francuskog prevela: Lea Kovacs.
     
    Abdellatif Laâbi (rođen 1942.) pjesnik je, romanopisac, dramaturg i prevoditelj rođen u Fezu u Maroku. Počeo je pisati sredinom 1960-ih, kada je pokrenuo i poznati marokanski kulturno-politički časopis Souffles (Dahovi), u kojemu je bio i glavni urednik. Zbog tekstova objavljenih u njemu osuđen je na osmogodišnju zatvorsku kaznu, koju je služio između 1972. i 1980. godine. Nakon odsluženja zatvorske kazne emigrirao je 1985. u Francusku i otada živi u Parizu.
     
    Svoj prvi roman L’Œil et la Nuit (Oko i noć) objavio je 1969. Otada je objavio osamnaest zbirki poezije, četiri dramska teksta, četiri romana te nekoliko publicističko-esejističkih knjiga, među kojima je i knjiga njegovih memoara Le Fond de la jarre (Dno posude). Djela su mu prevedena na arapski, španjolski, njemački, talijanski, nizozemski, turski i engleski jezik.
     
    Zbirka Stablo pjesama prva je njegova zbirka prevedena na hrvatski jezik.
     
    Laâbi je važan frankofoni glas marokanske poezije i jedan od najvećih živućih pjesnika. Godine 2009. dodijeljena mu je Goncourtova nagrada za cjelokupni opus, a 2011. Velika nagrada frankofonije Francuske akademije.
    Show book
  • Revizor - cover

    Revizor

    Nikolaj Vasiljevič Gogolj

    • 0
    • 0
    • 0
    Revizor (1836.) je izuzetno duhovita satirička drama velikog ruskog književnika Nikolaja Vasiljeviča Gogolja, njegovo najpoznatije i najizvođenije dramsko djelo. Radnja se temelji na anegdoti koju je Gogolju prepričao njegov veliki prijatelj Puškin, kojemu se nešto slično navodno zaista i dogodilo – u provinciji je bio zamijenjen za državnog revizora... Iz takvog zapleta Gogolj gradi duhovitu društvenu komediju, ali i komediju karaktera i situacije, odnosno uspjelu komedija zabuna. Ljudsku pohlepu, pokvarenost, zastrašujuću korumpiranost ruske birokracije i iznad svega glupost, Gogolj izvrgava brutalnoj satiri. U cijeloj drami zapravo nema ni jednog jedinog pozitivnog ili makar simpatičnog lika.
     
    Nikolaj Vasiljevič Gogolj (1809.-1852.) svjetski je slavan ruski humorist, dramatičar i romanopisac. Iako rođeni Ukrajinac, utemeljitelj je naturalne škole ruskog književnog realizma i kao takav sigurno jedan od najcjenjenijih i najutjecajnijih ruskih pisaca uopće.
     
    Prijevod Ive Pasarića iz 1923. godine redigirao je Zvonimir Bulaja.
     
    Lektira za 3. razred srednje škole.
    Show book
  • Pun mjesec u Istanbulu - Lica Slojevi - cover

    Pun mjesec u Istanbulu - Lica...

    Branko Čegec

    • 0
    • 0
    • 0
    Branko Čegec rođen je 1957. u Kraljevu Vrhu, Vrbovec. Diplomirao jugoslavenske jezike i književnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
    Objavio je deset knjiga poezije, kratke proze, kolumni, članaka, kritike i esejistike (Eros-Europa-Arafat, Zapadno-istočni spol, Presvlačenje avangarde, Melankolični ljetopis, Ekrani praznine, Fantom slobode, Tamno mjesto, Tri krokodila, Zapisi iz pustog jezika, Pokret otpora). Izbori poezije objavljeni su mu u Sloveniji (Sintaksa mesečine) i Makedoniji (Nurkanje na zdiv – Ronjenje na dah – Breathold diving, trojezično: makedonski-engleski-hrvatski)
    Pjesme su mu uvrštene u tridesetak antologija, izbora i pregleda u zemlji i inozemstvu.
    OPŠIRNIJE NA: www.brankocegec.com
    
    
    
    Za onoga koji propituje prostor nepoznatog, nesavladivog, knjiga pjesama Branka Čegeca Pun mjesec u Istanbulu specifična je vrsta “tamnog mjesta”. Susret s drugim, naš putujući rasuti teret, odricanje i pristajanje, neuhvatljiva magma grada (ljudskih lica, u prvom redu) dotiče se, ili je u središtu, njegove nove knjige. Uznemirujući okoliš, prisutnost drukčijeg svijeta, istodobnost različitog, spušta se u hiroviti prostor pjesme s jednakom i neizvjesnošću i strašću. Poezija u svojoj procesualnosti i krhkosti, golosti i ranjivosti, paradoksalno, jedini mu je pouzdan znak: u kretanju gradom, u njegovim različitim mjerama, razmjerima, aršinima, ona se nadaje kao mjesto s kojeg se govori o strahu, radosti i žudnji, piše o događaju i slučaju. Onkraj svjetla, ili iza onoga što nam predstavlja, prikazuje – mrmor glasova, tajna pozornica grada, bitka i mir, ljubav i smrt, prisutnost i odsutnost – Pun mjesec u Istanbulu za čitatelja postaje put prema gore, fotografiranje uličnih predstava, sintaksa nepoznanica, orbita bizarnih likova i parola prodavača.
    Hoćemo li takvim čitanjem (svijeta) doći do temeljnog znaka: prispjeti u vrijeme punog mjeseca u Istanbulu? Miješaju se imena i činjenice, kalendar dolaska i odlaska, ali ono što se uistinu upisuje, poezija i drama teksta, trag egzistencije i sudbine, otkriva se na drugom polu značenja, na drugoj (mračnoj) strani “punog mjeseca u Istanbulu”.
    
    Miroslav Mićanović
    Show book
  • Kod nas više nema kanibala - cover

    Kod nas više nema kanibala

    Ottó Fenyvesi

    • 0
    • 1
    • 0
    Kada se dakle reference s nasljeđem svih istinskih srednjoeuropskih i inih estetskih i svjetonazorskih vrijednosti kalami s “divljim” rock-nasljeđem, a k tomu i izvanredno “mimetizira” bogato životno i svako drugo iskustvo toga gologa trajanja u jednoj posve licemjernoj zemlji koja se na kraju ugušila u moru vlastite krvi, a sve to dodatno garnira i dirljivom demontažom recentoga svakodnevlja u jednoj globalno obesmišljenoj virtualnoj ne/stvarnosti, dobiva se bar osnovni tlocrt pjesništva Otta Fenyvesija. Sklopiti sve te tematske različitosti u jedinstveni diskurzivni sklop umijeće je samo velikih pjesnika. Jer, vratimo se na početnu tezu, odnosno rock kao glazbu i silno važno motivsko gorivo Fenyvesijeve poezije, ne treba nikako smetnuti s uma da njegove stihove nipošto nije napisao zaljubljenik u zabit i osamu, nego, prije svega, urbani pjesnik kojemu himna zasigurno nije bila neka malovaroška tužaljka, nego primjerice “Street Fighting Man” Rolling Stonesa!
    
    (…) Poezija Otta Fenyvesija oduvijek čuva mogućnost onoga jednoga maloga, ali još uvijek preostaloga i otvorenoga puta za sve što štiti elementarnu ljudskost i cijeli registar ljudskih emocija komprimiranih u pjesnički tekst. Notorni Martin Heidegger dirljivo je pisao o “tajni poljskoga puta”, već vidno umorni Jim Morrison u “Američkoj molitvi” šamanski recitirao “We used to belive/In the good old days / Will still recive/In little ways / The Things of Kidness...” “Jedan gram je poezija. Dva su utopija”, piše Ottó Fenyvesi u svojim opet antologijskim stihovima, koji komotno mogu stajati kao moto u svim izborima recentnoga europskoga pjesništva. 
    Delimir Rešicki
    Show book