Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
Feljtoni - cover

Feljtoni

Rikard Jorgovanić

Publisher: Bulaja naklada

  • 0
  • 0
  • 0

Summary

Pjesnik, novelist i feljtonist Rikard Jorgovanić (1853.-1880.) svojim se djelima drži realističnih konvencija Šenoinog doba, ali također svojim interesom za fantastično predstavlja sponu realizma i moderne. Jorgovanić je po uzoru na Šenou u podlistku "Obzora" kroz tri godine redovito objavljivao među čitateljstvom omiljene, maštovite i duhovite feljtone, dok njegov književni razvoj nije zaustavila prerana smrt u 27. godini. Pisao je o različitim aktualnim društvenim, političkim i kulturnim temama, ponajviše vezanima uz Zagreb.
Available since: 10/16/2016.

Other books that might interest you

  • Životi trubadura - cover

    Životi trubadura

    Anonymous Anonymous

    • 0
    • 0
    • 0
    Srednjovjekovni biografski tekstovi o trubadurima vrlo su staro svjedočanstvo o zanimanju koje izazivaju životi umjetnika. U vrijeme kad su se pisali samo životopisi svetaca i značajnih vladara, pjesnici su jedina skupina ljudi kojoj se također posvećuje takav napor. Njihove biografije, pisane na jeziku okcitanskom, jeziku pjesnika srednjovjekovnog Mediterana, neobična su i živahna mješavina mašte i stvarnosti."Peire Vidal bijaše iz Tolose, sin nekoga krznara. I pjevao je bolje no itko na svijetu. Bijaše on jedan od najluđih ljudi koji su ikada živjeli, jer je vjerovao da je istinito sve što mu se sviđalo i što je želio. Smišljao je pjesme lakše no itko, skladao najbogatije melodije i rekao najviše golemih ludosti o oružju, ljubavi i zlim jezicima. Istina je da mu je neki vitez od San Zilija zasjekao jezik, jer je Peire dao naslutiti da je ljubavnik njegove žene. A Uc od Bausa dao ga je liječiti i njegovati. Kad je ozdravio, otišao je preko mora. S puta je doveo Grkinju s kojom se oženio na Cipru. Vjerovao je da je ona nećakinja bizantskoga cara te da on stoga ima pravo na carstvo. Sve što je mogao zaraditi potrošio je na gradnju brodova, jer je namjeravao poći u osvajanje svojega carstva. I nosio je carske oznake i zahtijevao da ga nazivaju carem, a njegovu ženu caricom..."Prevela i uredila: Sanja Lovrenčić
    Show book
  • Jedi moli voli - cover

    Jedi moli voli

    Elizabeth Gilbert

    • 0
    • 1
    • 0
    Potraga jedne žene za svime diljem Italije, Indije i Indonezije
     
    U svojim ranim tridesetima Elizabeth Gilbert ima sve što jedna žena može poželjeti – supruga, lijepu kuću, uspješnu karijeru – no umjesto da osjeća sreću i ispunjenost, nju preplavljuju panika i očaj. U Jedi, moli, voli autorica nam kazuje svoju priču o tome kako je napustila taj naizgled savršen život pun sreće i uspjeha i krenula istražiti što zapravo ona želi u životu i što nju čini sretnom. Godinu dana provela je u tri zemlje i upoznavala njihovu kulturu, način življenja i vjerovanja. U Italiji otkriva kako se prepustiti užitku, u ašramu u Indiji uči kako uroniti u život i prepustiti se nečem moćnijem od sebe, a na otoku Baliju uviđa kako pronaći ravnotežu između zemaljskih užitaka i onoga duhovnog u nama.
     
    Životna priča Elizabeth Gilbert nadahnula je mnoge žene da donesu odluke koje će im promijeniti život, a autorica je postala primjer žene koja je sposobna provesti istinske promjene u svom životu. Njezini memoari postali su pravi fenomen, knjiga je objavljena na više od trideset jezika, prodana u više od deset milijuna primjeraka i postala jednom od najomiljenijih i najprodavanijih knjiga našeg vremena.Ova utješna i nadahnjujuća knjiga namijenjena je svima koji su se ikad osjećali izgubljeno ili su pomislili da mora postojati drugi, bolji put.
    Show book
  • Imenik lijepih vještina - eseji kronike članci - cover

    Imenik lijepih vještina - eseji...

    Miljenko Jergović

    • 0
    • 0
    • 0
    Na velikoj i razvedenoj mapi Jergovićeva književnog opusa, koji je i dalje u nastajanju i narastanju, jednako na svim svojim žanrovskim i tematskim izohipsama, zasebno mjesto pripada diskurzivnom tekstu. Još s prvim novinskim tekstovima, za koje je 1990. dobio nagradu Veselko Tenžera, tada najsnažnije priznanje te vrste u štokavskom dijelu Jugoslavije, Jergović demonstrira izrazito individualiziran stil, koji s lakoćom probija tipološke granice eseja, kolumne, komentara, osobnoga sjećanja i pripovjednoga prosedea, slijevajući sve u specifičan amalgam jergovićevskoga esejizma. S vremenom se tematski registar njegova interesa širi u ogromnim koncentričnim krugovima: književnost i knjige prije svega, ali i film, slikarstvo, muzika (sva: klasična, nova, narodna...), strip, nogomet, nascentna stvarnost sa svim svojim čudima, rijetko dobrim, najčešće opakim, politička povijest, identitetne drame postberlinskoga doba, s posebnom osjetljivošću za društvenu poziciju svih vrsta manjinaca... Jergovićev esej: svjedočanstvo neutažive duhovne gladi da se tekstom obuhvati, ili barem dotakne totalitet stvarnosti, cijeli svijet. Začudna je to i pomalo zastrašujuća glad, veličanstvena i, naravno, uzaludna. Uzaludnost? Pretpostaviti je da je i autoru poznata, jer sam daje mnoštvo indikacija za to u svojim tekstovima, pa nepopustljivost u svakodnevnom izvršavanju spomenutoga nauma i vjera u Tekst kao posljednje uporište smisla, sugeriraju nešto od stoički svladane pomirenosti. No sve bi to bilo sporedno da nije silne moći pisanja, jezika, po kojoj nas Jergovićev tekst angažira, uznemiruje, provocira i, iznad svega toga, izaziva nepatvoreno čitateljsko uzbuđenje. — Ivan Lovrenović
    Show book
  • Nepraktični savjeti za kuću i okućnicu - Feministička čitanja ženske svakodnevice - cover

    Nepraktični savjeti za kuću i...

    Lea Horvat

    • 0
    • 0
    • 0
    Svakodnevica ima brojna lica. Mijenjanje pelena, vožnja dizalom, čitanje, šivanje, kupovanje u supermarketu – stvari koje radimo svaki dan nevidljive su i nevažne, toliko bliske da ih i ne primjećujemo, a opet su tu, bilo da ih ponavljamo ili im pružamo otpor, određuju nam živote. O svakodnevnim praksama življenja nije lako pisati, no povjesničarka svakodnevice Lea Horvat na to se odvažila i u zbirci popularnoznanstvenih eseja Nepraktični savjeti za kuću i okućnicu: feministička čitanja ženske svakodnevice uspjela pokazati koliko su svakodnevne prakse povezane sa ženskim životima.Krećući od osobnog iskustva, autorica se osvrće na naizgled banalne pojave, prokazujući ideološke silnice koje stoje iza svake od njih. Opisuje slobodu koju joj pruža vožnja bicikla ili pohađanje čitateljskog kluba, potragu za arhitekticama i njihovim intervencijama u prostor, rađanje u feminističkoj rađaonici i svoj posjet Černobilu. Nepraktični savjeti Lee Horvat pravi su mali efemerni spektakl. U ovim dobro istraženim i znanstveno potkrijepljenim tekstovima o mnogostrukosti života autorica povezuje visoku i nisku kulturu, življeno iskustvo s filozofskim promišljanjima, pokazujući da se uzvišeno i banalno stalno isprepleću i da je oboje natopljeno podjednako dubokim značenjima.Kad se idući put budete vozili dizalom, spuštali stepenicama, kad obučete majicu cvjetnog uzorka ili odlučite pospremiti kuhinju, sjetit ćete se knjige Lee Horvat Nepraktični savjeti za kuću i okućnicu: feministička čitanja ženske svakodnevice.
    Show book
  • Putositnice - cover

    Putositnice

    Antun Nemčić

    • 0
    • 0
    • 0
    Nakon prvijenca "Pogled u Bosnu" Matije Mažuranića, Nemčićeve Putositnice, djelo neobičnog i inventivnog naslova, jedno su od najhvaljenijih putopisnih djela preporodnog doba, omiljene prozne vrste hrvatskih romantičara iliraca. Nakon svog već drugog razočarenja u ljubavi i odbijanja bračne ponude, autor je krenuo na put u Italiju u veljači 1843. godine, preko Rijeke, Trsta do Venecije, te se ubrzo, već u travnju, vratio preko Ljubljane, Graza i Beča. Po povratku piše, a 1845. godine objavljuje svoj putopis, koji izaziva oduševljenje i za ondašnje je skromne prilike pravi bestseler. Godine 1847. Nemčić opet putuje, sada u drugom smjeru, po Slavoniji, Srijemu, Srbiji, do Dunava i današnje Rumunjske, te o tome sastavlja zapise za planirani drugi dio "Putositnica"; no one su zbog njegove iznenadne bolesti i smrti ostale samo u neuređenim bilješkama. Za tisak ih je priredio i 1852. godine objavio njegov prijatelj Mirko Bogović. Nemčić piše stilom kojega bismo danas nazvali novinarskim ili feljtonističkim; djelo je protkano humorom i duhovitim zapažanjima o svakodnevici, običnim ljudima, koje ga i danas čine zanimljivim.
     
    Antun Nemčić (1813.-1849.) istaknuto je ime narodnog preporoda, pjesnik, dramatičar i putopisac. Pored "Putositnica", poznat je po domoljubnoj lirici, te po najuspješnijoj komediji 19. stoljeća "Kvas bez kruha" (praizvedena 1855.), koja ga čini začetnikom štokavske komediografije. Njegova najpoznatija pjesma "Domovini", objavljena u "Putositnicama", bila je iznimno popularna u svojoj uglazbljenoj inačici.
    Show book
  • sumnjastrah@povijesthr - cover

    [email protected]

    Julijana Matanović

    • 0
    • 0
    • 0
    Eseji iz hrvatske književnosti
    Julijana Matanović među prvima je u književnu interpretaciju unijela osobnost, naznačujući kako je govor o štivima drugih i govor o samome sebi. Kao autorica koja pokazuje poseban smisao za pronalaženje detalja iz kojeg se grana tumačenje, često je pozivana da knjige svojih kolega poprati pogovornom bilješkom. Prve izabrane pogovore objavila je u knjizi „Lijepi običaji“. Posljednjih desetak godina u središtu njezina zanimanja su prozni naslovi u čijim se tematskim sustavima nižu pitanja povijesti, vlasti, selidbi i nepripadanja („Krsto i Lucijan“). Posebnu pažnju struke izazvala je ulaženjem u tekstualne svjetove likova iz povijesti hrvatske književnosti („Tko se boji lika još“).
    „[email protected]“ sedam je novih pogovora knjigama i cjelovitim opusima njezinih omiljenih autora (J. Barnes, A. Šoljan, N. Fabrio, M. Jergović i S. Mehmedinović, J. Imamović, S. Martinović). Umjesto zaključne riječi vlastitoj knjizi autorica ispisuje priču o romanu „Toranj“ I. Kušana.
    Riječ je o čitanjima koja se odmiču dosadašnjim analizama struke i koja su jednako dobrodošla na satovima lektire, kao i u pristupima koja traže isključivo užiće u tekstu.
    Svojim tumačenjima autorica iznova potvrđuje veličinu i smisao književnosti, jedino sigurno mjesto u vremenima preplavljenim sumnjama i strahovima.
    Show book