Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
Radovi na krovu - cover

Radovi na krovu

Pavao Pavličić

Publisher: Agencija TEA BOOKS

  • 0
  • 0
  • 0

Summary

Zbirka priča
„Pavličiću polazi za rukom da u nekoliko poteza naslika karaktere i atmosferu ambijenta, i to je ono što se čini najlepšim i što najduže ostaje u sećanju posle čitanja.“
Vidan Arsenijević
„Pavličićevi detektivi rade sami (milicija na scenu stupa tek na kraju), oslanjaju se na svoju sposobnost zaključivanja, sve probleme rješavaju u skladu s realnim iskustvom.“
Josip Pavičić
„Pavličić zadržava vrlo složenu i intelektualističku strukturu enigme, ali njegovi ’detektivi’ potječu iz malograđanskog kruga (to su konobarice, profesori, enigmatičari-amateri itd.).“
Velimir Visković
„Pavličić upravo majstorski odabira svojega junaka, da bi potom vješto stilizirao njegove socijalne i psihološke koordinate.“
Veselko Tenžera
„Pavličićevi krimići nedvojbeno spadaju među one u ovoj vrsti koji se mogu pohvaliti istančanošću i neospornim književnim odlikama.“
Bole V. Žigo

Other books that might interest you

  • Paz’te sad paz’te sad - Proze bez poze - cover

    Paz’te sad paz’te sad - Proze...

    Stjepan Gulin

    • 0
    • 0
    • 0
    Oznaka proza bez poza u knjizi Stjepana Gulina Paz'te sad, paz'te sad gotovo je suvišna, jer je jasno, nakon nekoliko pročitanih rečenica, da su to priče o muškarcu i ženama koje su žestinom i eksplozivnošću iznad i izvan uputa njihova autora. Pisane bez poze, izravno u glavu i do dna, prijeteće i, istodobno, nježno se razotkrivajući do kraja, one govore o žudnji i bezdanu.
    Bezdan je temeljni način oblikovanja pripovjedačeva teksta kao prostora filozofije umjetnosti (lizanja, psovanja i traganja, seksa), traženja sreće i užitka, koji izmiče i nestaje u beznačajnosti, sudbinskoj određenosti obilježenog pisca. Ili, bolje je reći, pjesnika. Pjesnika u prvom i drugom redu životne pozornice. Rekonstrukcija izgubljenih životnih iluzija, buka i bijes usmjereni protiv uređenih života, protiv protagonista javnoga (društvenog) života, ideoloških središta moći zapaljiva su meta pripovjedačke energije i strategije, kojom se obračunava sa svim što se kreće, miče, što se želi dotaknuti, ili daleko drastičnije, potrošiti.
    Riječ je o prozi i gesti koja nastaje mješavinom lokalnog i tradicionalnog, urbanog i svjetskog ( jada, boli), ali koja se, prije i poslije svega, nimalo samodopadno u tekstu izlaže do kraja, do gola.
    
    Miroslav Mićanović
    
    
    
    Stjepan Gulin (Šibenik, 1943-2014), studij prava završio je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a zatim je položio ispit za srednjoškolskog profesora privrednog prava. Živio je u Zagrebu. Dobio je Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus 2012.
    
    Objavio: Kovine (Sveučilišna naklada Liber, biblioteka Razlog, Zagreb, 1978), Istovjetne pjesme (Školske novine, Zagreb, 1987), Protutijekovi (Mladost, Zagreb, 1988), Ljubavne pjesme (Matica hrvatska, Šibenik, 1992), Riječi (Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, Šibenik, 1995), Mozartissimo (Matica hrvatska i Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, Šibenik, 1998), Nitko ne griješi ako šuti (Naklada MD, Zagreb, 2003), Svete nesanice (Matica hrvatska, Zagreb i ogranak Matice hrvatske, Šibenik, 2003), Ne to (MeandarMedia, Zagreb, 2005), Smokve od soli (MeandarMedia, Zagreb, 2009), Paz´te sad, paz´te sad (Meandar Media, Zagreb 2011). Četiri njegova teksta:Ti minuti sporo teču, Sve ti sritno bilo, Galeb i Funcutica pjevaju šibenske klape Šibenik i Maslina.
    Show book
  • U stočnom vagonu - cover

    U stočnom vagonu

    Neven Ušumović

    • 0
    • 0
    • 0
    Priče Nevena Ušumovića stvaraju svoje međuprostore između sadašnjosti i prošlosti, vanjskog i unutarnjeg, između različitih nacionalnih književnih okvira, normiranih jezika, između realističnog pripovijedanja i postmodernih intertekstualnih igri, etički angažirane književnosti i u sebe zatvorenog književnog svijeta. To su hrvatske novele izrasle (i) iz mađarske (ali i hrvatske, srpske i ine) književne tradicije, koje govore o nepodijeljivoj povijesti, postavljaju na scenu vlastito tuđinstvo: svijet koji je i naš, za koji znamo ali koji je istovremeno i nepoznat, kao prošlost, kao snovi, kao skrivene želje.
    Show book
  • Lovčevi zapisi - cover

    Lovčevi zapisi

    Ivan Sergejevič Turgenjev

    • 0
    • 1
    • 0
    Zbirka pripovijetki "Lovčevi zapisi" (Zapiski ohotnika, 1852.) prvo je djelo I. S. Turgenjeva koje mu je priskrbilo pozornost i priznanje kao piscu, te steklo popularnost i izvan Rusije. Sadrži ukupno 25 priča u kojima nepristrani pripovjedač, opisujući svoje lovačke doživljaje, piše o onodobnom seoskom životu, uz dojmljive opise prirode (poznata pripovijetka-esej "Šuma i stepa"). Knjiga je imala veliki društveni utjecaj: pridonijela je ukidanju kmetstva u Rusiji 1861. godine, po čemu je uspoređuju s romanom "Čiča Tomina koliba" Harriet Beecher-Stowe, koji je objavljen iste 1852. godine, i njegovim utjecajem na oslobađanje američkih robova.
     
    Romanopisac, novelist i dramatičar Ivan Sergejevič Turgenjev (1818.-1883.), čije se djelo smatra vrhuncem ruskog realizma, prvi je od velikih ruskih pisaca koji je stekao popularnost na Zapadu. Ostala njegova važna djela roman "Očevi i djeca" i zbirka "Pjesme u prozi". Slijedili su ga i na njega se pozivali njegov prijatelj Flaubert, zatim Maupassant, Čehov, Henry James, Hemingway, te gotovo svi veliki hrvatski novelisti i romanopisci realizma i moderne: Šenoa, Gjalski, Josip Kozarac, Janko Leskovar, Fran Mažuranić, Matoš, Dinko Šimunović...
     
    Turgenjevljeve pripovijetke donosimo u starom prijevodu Mirka Divkovića iz 1897. godine. Knjigu je pod naslovom "Lovčeve bilježke" objavila Matica hrvatska u svojoj biblioteci "Slavenska knjižnica". U suvremeni pravopis ga je preveo i ponešto redigirao Zvonimir Bulaja, nastojeći zadržati ljepotu njegovog arhaičnog stila i izraza - koja podsjeća na hrvatske devetnaestostoljetne pisce, kojima je Turgenjev bio veliki uzor.
     
    Pripovijetke "Šuma i stepa" i "Nadstojnik" ("Dvorski") lektira su za 3. razred srednje škole.
    Show book
  • Dani - cover

    Dani

    Miroslav Mićanović

    • 0
    • 0
    • 0
    Miroslav Mićanović rođen je 15. kolovoza 1960. godine u Brčkom. Živio u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje pjesme, priče, kritike i eseje. Tekstovi su mu uvrštavani u različite antologije, izbore, preglede i prevođeni na druge jezike. Sastavio s B. Čegecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih “Strast razlike, tamni zvuk praznine” (Quorum, Zagreb, 1995). Autor antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa (Zagreb, 2006), prevedene na engleski i mađarski jezik (2007, 2009). Objavljuje poeziju, prozu i kritike na radiju, u dnevnim novinama i časopisima. Sudionik hrvatskih i europskih festivala, voditelj radionica poezije i kratke priče. Dugogodišnji je urednik časopisa Quorum i biblioteka u izdavačkom poduzeću Naklada MO. Radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Živi u Zagrebu.
    
    Objavio:
    Grad dobrih ljudi, poezija, Zagreb, 7984. (d:p:k:m: elektroničko izdanje, 2005); J. Matanović, V. Bogišić, K. Bagić, M. Mićanović, Četiri dimenzije sumnje, knjiga kritičkih tekstova, Zagreb, 1988; Zid i fatagralije kraja, poezija, Rijeka, 7989. (d:p:k:m: elektroničko izdanje, 2008); Mare i prašina, Zagreb, grafičko-pjesnička mapa (s V. Zelenko), 1991; Zib, poezija, Zagreb, 11998, 22001; B. Čegec, I. Prtenjača, M. Mićanović, Nitko ne govori hrvatski / Personne ne parle croate, izbor iz poezije, Zagreb, 12002, 22003; Trajekt, proza, Zagreb, 2004. (Prom, Katowice, 2011); B. Čegec, S. Karuza, M. Mićanović, Tri krakadi/a, proza, Zagreb, 2005;Zapadni kolodvor, proza, Zagreb, 2006; Jednasmjerna ulica, proza, Zagreb, 2010; Tisač majhnih sanc na razbitem stekfu, izbor iz poezije, Ljubljana, 2017.
    
    
    Knjiga Dani mogla bi imali nekoliko drugih jednako punoznačnih naslova, ili podnaslova (Gračani, ljubavnici, Mana lisa, tetovaža, masiv, projekt, bol... ) – sugerirajući koliko je pripovjedaču, a ništa manje i autoru, stalo do neuhvatljivih mijena jezika i njegove potrošive povijesti. On je pripovjedač i pjesnik, sudionik i promatrač, pisac dnevnika, kronike o trajnosti i promjenjivosti, o procesualnosti, o dužini i kretanju: od lirskog do narativnog, od figura radosti do prizora svakodnevnoga (samotnog) života.
    Otkrivanje govora svakodnevice, bilježenje mrmora (trošenja) ljudi i nade u jezik, s kojim će se prikupiti sve ono što nepovratna nestaje ili, možda, nikada nije ni postojalo – temeljna je značajka knjige Dani i opsesija njezina pripovjedača. Dani su obilježeni prisutnošću i odsutnošću žena, slika (pjesničkih i ne-pjesničkih), mjesta, gdje se htjelo biti dobar ili se htjelo biti pisac. Biti pisac kao onaj koji čita tekst svijeta oko sebe i traži se u odsutnosti, jer paradoksalno “tamo gdje ti nisi– to je početak pisanja” (R. Barthes)
    Dani se pune tekstovima u koje se upliću različiti oblici govora i iskustava koji nisu strani poeziji, esejistici ili nekoj drugoj diskurzivnoj formi, ali se ne odustaje od ideje savršene priče na čijem se početku, ili dnu, krije tajna čudesnog, uzbudljivog i lijepog. Tematska čvorišta knjige su i prostor i vrijeme, dani (i noći) malih priča o obiteljima, ljubavima, sjećanjima i “kratkoročnim stradanjima”. Knjiga je pisana strpljivo i brižno: s idejom o tekstu kao samoproizvodnoj strukturi traga se za “autentičnim mjestom” gdje se misli, sanja, gubi, domišlja i govori o sebi i Drugom. Ispisani Dani s mjesta slabog subjekta propituju pravo na govor, na vlastiti tekst i priču, tražeći na stišan (dakle, istodobno i glasan) način pažnju čitatelja.
    Show book
  • Vrt s 1001 žaruljom - cover

    Vrt s 1001 žaruljom

    Miroslav Mićanović

    • 0
    • 0
    • 0
    Kao da se nije dogodilo – jedan je od signala koji pristiže iz knjige priče Miroslava Mićanovića Vrt s 1001 žaruljom, jer se vrijeme i prostor njihova trajanja prepliću sa snovima i životnim gubicima protagonista priča o ljubavi, gubitku i zaboravu. Slično u uvijek različitim vrtovima – pričanja, pisanja i čitanja – jest traženje izgubljenih prizora, prešućenih i zaboravljenih događaja iz vlastitog djetinjstva, mladosti ili nekoga drugog (godišnjeg) doba.
    Pitajući se što je ostalo od velikih planova, uzleta i vjerovanja da je život u svojoj neponovljivosti pred svima nama jednako tajnovit i lijep, pripovjedač i čitatelj postaju suputnici na mračnim i svijetlim dionicama života teksta. Svijet priča iz Vrta s 1001 žaruljom nerijetko je ponovljiv i liričan, fragmentaran i ozbiljan, začuđen i taman, radostan i tužan, ukratko: neizreciv.
    Jednostavno, pričanje i pripovijedanje u ovoj se knjizi čitatelju nude kao zajedničko iskustvo putovanja svijetom, njegovom prolaznošću i vrlo je vjerojatno da ćemo zatvaranjem posljednje stranice Vrta s 1001 žaruljom zaključiti ono što je upisano na početku:život mi se sviđa.
    
    
    Miroslav Mićanović (Brčko, 15. kolovoza 1960) živio je u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje pjesme, priče i eseje. Tekstovi su mu uvrštavani u različite antologije, izbore, preglede i prevođeni na slovenski, makedonski, slovački, ukrajinski, litavski, mađarski, poljski, francuski, španjolski, njemački i engleski jezik. Sastavio s H. Pejakovićem izbor iz suvremenoga hrvatskog pjesništva Les jeunes Croate (Migrations, Pariz, 1989), s B. Čegecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih Strast razlike, tamni zvuk praznine (Quorum, Zagreb, 1995), uredio s R. Simićem izbor Mlada hrvatska poezija (Apokalipsa, Ljubljana, 2000), Čovjek koji je obitelji nosio kruh; sudionik projekta Posao dvanaestorice, romani u nestajanju (Quorum, Zagreb, 1998). Objavio pjesmu Job kao zaseban grafički list u dvojezičnom izdanju, u prijevodu D. Karamana na njemački i s grafikom M. Vejzovića. Od 2001. do 2003. godine objavljivao u kulturnom prilogu Jutarnjeg lista kolumnu Jednosmjerna ulica, kritike o suvremenoj hrvatskoj pjesničkoj produkciji pisao u Vjesniku od 2005. do 2006. godine u kolumni Utjeha kaosa. Surađuje i objavljuje poeziju, prozu i kritike na I. i III. programu Hrvatskoga radija (Kutija slova, Poezija naglas, Riječi). Dobitnik nagrada Duhovno hrašće (1998) za knjigu pjesama Zib i Fran Galović (2004) za knjigu priča Trajekt, nagrade Večernjeg lista na natječaju za kratku priču 2003. i 2007. godine. Autor antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa (Zagrebačka slavistička škola, Zagreb, 2006), koja je prevedena i objavljena na engleskom (Relations, Zagreb, 2007) i mađarskom jeziku (Jelenkor Kiadó, Pečuh, 2009). Dugogodišnji je urednik časopisa Quorum i biblioteka u izdavačkom poduzeću Naklada MD (1991–2005), a sada radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Sudionik hrvatskih i europskih festivala poezije i kratke priče. Voditelj radionica Put u središte kratke priče, Hodanje uz prugu (poezija) za različite institucije, centre i polaznike. Živi u Zagrebu.
    Show book
  • Legende o Kristu - cover

    Legende o Kristu

    Selma Lagerlöf

    • 0
    • 4
    • 0
    Zbirka kratkih pripovijetki za djecu švedske nobelovke Selme Lagerlöf (1858.-1940.), Legende o Kristu iz 1904. godine, prepričava neke od najpoznatijih priča o Isusu.
     
    Autorica u predgovoru navodi da je priče slušala od svoje bake, a s nekima se upoznala za svojih putovanja u Italiju i Palestinu. Slobodno i uz puno mašte interpretira i prenosi poznate priče iz Isusovog djetinjstva i života, te na poetski način priča priče o ljubavi i vjeri, prenoseći univerzalnu poruku.
     
    Prevela: Branka Horvat; prijevod redigirao: Zvonimir Bulaja
     
    Lektira za V. razred osnovne škole.
    Show book