Other books that might interest you

• 

  Danilo Kiš Žamor povijesti

  Mark Thompson

  • 0
  • 0
  • 0

  Kad je 2014. britanski povjesničar i novinar Mark Thompson objavio Izvod iz knjige rođenih, Priča o Danilu Kišu, mnogi su u njemu prepoznali autora koji uz upućenost nudi inovativnost, a uz vještinu strast – biografa koji je postavio nove standarde kišologije. Sedam godina poslije, u Žamoru povijesti Thompson će čaroliju ponoviti – drugačije.U šest iznimnih eseja život i djelo "velikog i nevidljivog pisca" (kako je Danila Kiša opisao Kundera) Thompson nam približava krećući se vješto po istoj onoj crti na kojoj je Kiševa umjetnost nastajala – granici između Književnosti i Povijesti.Koliko se od budućeg Kiša može pronaći u pismima koja je nakon susreta u Makarskoj slao svojoj prvoj ljubavi, Jean McCrindle, kćeri britanskih komunista? Koliko je na njega utjecao Samuel Beckett, autor za kojega je Povijest bila "nesvjestica" (za Kiša bila je žamor, užasan i neizbježan)? Kako se Kišev aksiom o nedjeljivosti etike i poetike upisuje i čita u njegovim djelima o europskim totalitarizmima, a kako u kontekstu zvjerstava počinjenih na ovim prostorima, krajem istog tog krvavog 20. stoljeća? Kako je u dokumentima na kojima je temeljio svoje priče znao čuti i prenijeti ono što povjesničari prečesto nisu – patnju čovjeka?Da bismo doista vidjeli Kiša, Mark Thompson u Žamoru povijesti nudi nam neočekivanu optiku, motiv koji je Kiš dijelio s Beckettom: oko muhe. Ono će u istu sliku uhvatiti Miroslava Krležu i Jamesa Joycea, Sokrata i Hannah Arendt, Slavka Goldsteina i Emmanuela Le Roya Laduriea. Književnost i povijest, život i san. Više nego zasluženo, za ljubitelje i proučavatelje Danila Kiša, ovu bismo izvanrednu knjigu mogli nazvati prema njezinu zadnjem poglavlju: Alfabet.

  Show book

• 

  Atlas života III

  Dubravko Detoni

  • 0
  • 0
  • 0

  Zapisi Dubravka Detonija Atlas života jedno su od najzanimljivijih štiva koje se pojavilo u posljednjih nekoliko godina. Maestralno napisan, s mnogo refe­renci, glazbenih, filozofskih, literarnih i kultu­ro­loških u najširem smislu te riječi, ovaj se rukopis čita bez zastajkivanja. Jednako kao i svojom glazbom, Detoni svojim pisanjem potpuno zaokuplja pozornost čitatelja uvlačeći ga u svoj svijet bez mogućnosti da se od njega otrgne. Atlas života jedan je od onih rijetkih rukopisa koji nastaju cijeloga života, a koji se u svojoj punini i dubini rastvara tek kada se sve bilježnice nađu na jednome mjestu, kada usisavaju snagom svojih reče­nica, metafora, poredbi, jednako stilom kao i sa­drža­jem. Atlas života bez dvojbe ide u red onih književnih djela koja se čitaju i od korica do korica i nasumce, kakva su pisali velikani svjetske književnosti, poput Dnevnika Witolda Gombrowicza.

  Show book

• 

  U ime oca (i sina)

  Immanuel Mifsud

  • 0
  • 0
  • 0

  Po povratku s očeva pogreba pripovjedač počinje čitati dnevnik koji je njegov slabo obrazovani otac vodio tijekom Drugoga svjetskoga rata, kada je bio vojnik u Britanskoj vojsci. Otac i sin nisu imali bogzna kakav odnos. Otac – bogalj stradao u nesreći, bio je osoba staroga kova, nije mario za emocije, za sinove potrebe, već ga je pokušavao odgajati čvrstom rukom. Čitajući očev dnevnik, sin se prisjeća svih lomova, ali i pojedinih trenutaka sreće koje je proživio sa svojim ocem, osvješćujući pritom i svoju ulogu i odgovornost kao budućeg oca.U ime oca (i sina) gusto je ispisana proza u kojoj Immanuel Mifsud razmatra odnos oca i sina iz vlastite perspektive, no služi se i teorijskim tekstovima i citatima Rolanda Barthesa, Susan Bordo, Julije Kristeve, Jacquesa Lacana i Hélène Cixous, razotkriva političke igre i igrice otaca i očuha Malte i ulazi u povijest svoje radničke obitelji. U ime Oca (i sina) moćna je autofikcijska proza ponajboljega suvremenog malteškog pisca.

  Show book

• 

  Sve dok

  Predrag Finci

  • 0
  • 0
  • 0

  “Htio bih zabilježiti još koju riječ o onome što me se tiče, što je činilo moje pisanje, moj život, što je mene činilo, što jesam. Sustižu me slike, oblikuju se misaone cjeline. Tražim odgovore, tražim ih u sebi samom i u razgovoru s odsutnima, u riječima i knjigama, u promišljanjima o neznanom i sjećanjima na proživljeno, svuda i uvijek ih tražim, nanovo nalazim, pa ponovno pitam.”“U nastojanju da kažem svoje izabrao sam esej, a poradi njegove otvorenosti i bliskosti umjetničkom djelu... U svojim se ogledima njihov pisac i sam ogleda. Htio sam oteti filozofiju od akademske krutosti, sačuvati njenu misaonu intrigantnost, a podariti joj slobodu u izrazu. A nadasve mi je bilo do istine, kako iskazati ono što je bit onoga što mislim.”Sve dok zbirka je ispovjednih eseja Predraga Fincija, koja nam donosi “kronologiju” jednog života, jednog čovjeka, filozofa i umjetnika. Života koji ima svoje prije i svoje poslije te granicu između njih koja je nevoljko prijeđena, ali njezin je prelazak doveo do ponovnog susreta – s ishodištima svojega svijeta.“A kada pređemo državnu granicu, kada pređemo iz jedne zemlje, iz jedne kulture u drugu, onda shvatimo snagu svih onih granica koje su u nama, granica koje nikada nećemo preći, koje će u nama zauvijek ostati jer nas opisuju, a postanemo svjesni i onih granica kojih se oslobađamo, jer smo tek s one strane svake granice, svakog ograničenja mi, tek tada potpuno kod sebe i sa sobom.”“Na svojemu misaonom putu uvijek sam se susretao s tri meni najvažnija pitanja: pitanjem subjekta, osjetilnog i onostranog.”“Htio bih još nešto reći prije kraja, kao što je red, jer ni iz posjete bez ‘zbogom’ ne bih otišao.”

  Show book

• 

  One stvari - Eseji o ženskoj...

  Jasna Jasna Žmak

  • 0
  • 0
  • 0

  Od malih nas nogu uče da moramo šutjeti o onim stvarima, kako pred sobom tako i pred drugima. Ženska je seksualnost zbog toga još uvijek često u sjeni – mnoge se žene srame govoriti o svojim tijelima, svojim intimnim željama i svojoj seksualnosti. Krajnje je vrijeme da se to promijeni.
   
  I dok naše društvo kolektivno šuti o našim tijelima, spisateljica Jasna Jasna Žmak u zbirci eseja One stvari eksplicitno se i direktno hvata ukoštac s njima, bez cenzure, bez zadrške. Zaobilazeći u potpunosti šokantni pristup, Žmak o temama poput rodnog identiteta i seksualne orijentacije, menstruacije i masturbacije, nevinosti i seksa, mršavosti i debljine, grudi i ginekologije piše istovremeno otvoreno i nježno, kombinirajući osobna iskustva s navodima iz suvremene seksološke literature, uz nezaobilazni feministički pečat.
   
  Dinamičnim stilom i mnoštvom primjera autorica duhovito i intrigantno piše o nizu važnih i još uvijek u javnosti nedovoljno zastupljenih tema. Prožimajući intimistički diskurs s analizom širih društvenih fenomena, Žmak nas neprestano podsjeća da je osobno uvijek političko.
   
  One stvari postavit će čitateljicu pred izazovan zadatak da, kroz čitanje autoričinih iskustava i promišljanja, razmisli o svome tijelu, o stvarima koje je navikla skrivati od svoje okoline, pa čak i od sebe same. Ovi jednostavni i pristupačni tekstovi Jasne Jasne Žmak pokreću malu revoluciju – oslobađaju nas kompleksa i strahova vezanih uz seksualnost. Autorica nam njima poručuje da seksualnost nikada nije jednostavna, ali da definitivno nije ni sramotna.

  Show book

• 

  Dođi sjest ću ti na lice

  Asja Bakić

  • 0
  • 0
  • 0

  Hrvatska je zemlja u kojoj su kulturne polemike sve rjeđa pojava. No spisateljica Asja Bakić u knjizi eseja Dođi, sjest ću ti na lice svejedno britko i bez autocenzure komentira aktualne društvene događaje. Žestoko se zalažući za slobodu govora, autorica se obračunava sa svim oblicima diskriminacije, osobito onima koji se tiču rodne neravnopravnosti i transfobije. Krećući od feminizma kao široko shvaćenog humanističkog projekta, autorica kritizira propast socijalno uređene države, protuustavne napade na zdravlje žena te na javno zdravstvo općenito. Ovim polemičkim tekstovima ona strastveno brani ateističke i humanističke vrijednosti koje su, zajedno sa slobodom izražavanja i kulturom dijaloga, sve više na marginama naše svakodnevice. Eseji Asje Bakić zazivaju ideju zajedništva te propagiraju empatiju prema ljudima s kojima javni prostor svakodnevno dijelimo. Spisateljica pritom ne štedi one društvene pojave koje narušavaju zajedništvo, ne štedi pojedince i grupe koji šire govor mržnje. Naprotiv, imenuje ih i javno proziva. Piše iz eksplicitno feminističke perspektive koja čak ni u 21. stoljeću u Hrvatskoj nije dobrodošla iako nam je, s obzirom na nasilje nad ženama, nejednakost u plaćama i brojne druge nepravde prema ženama u društvu, još uvijek itekako potrebna. Bez dlake na jeziku, Asja Bakić se u knjizi Dođi, sjest ću ti na lice hvata ukoštac s temama koje ostatak zajednice najčešće izbjegava.

  Show book