Other books that might interest you

• 

  Voli me vise od svega na svijetu...

  Mira Furlan, Sasha Zigic

  • 0
  • 0
  • 0

  Zivot najvece filmske i kazalisne dive nasih prostora Mire Furlan bio je vise od zivota, prepun uzbudjenja, velicanstvenih uspjeha, padova, ljubavi i izdaja. U autobiografskoj knjizi dovrsenoj pred preranu smrt Mira Furlan pripovijeda, literarno mocno, svoj zivot i zivote svojih bliznjih – od sudbine majke Branke i oca Ivana te bake Ljube do supruga Gorana i sina Marka, kojem je knjiga i posvecena.Bez zadrske Mira Furlan citatelja uvodi u vlastiti svijet, u svoje intimne drame, razmisljanja i karijeru. Voli me vise od svega na svijetu ozivljava vrijeme koje je nestalo u ratu, generaciju i pojedince koji su vjerovali u bolji i sretniji svijet te zbog toga, pogotovo ako su bili nadnacionalni poput autorice, pocetkom sukoba u bivsoj Jugoslaviji za njih vise nije bilo mjesta u novim drzavama. Emotivna, mocna proza u kojoj pratimo zivot mlade intelektualke koja odrasta u disfunkcionalnoj obitelji te se odlucuje za glumu, gdje se smjenjuju sreca i nesreca, proza u kojoj vidimo i lice i nalicje slave, urezuje nam se svakim zarezom, svakom recenicom pod kozu. Ne izostavljajući nista i nikoga, ne stedeći nikoga, a najmanje sebe, Mira Furlan napisala je autobiografiju koja se cita kao roman. U njoj se ostvaruje "americki san", ali, naposljetku, najvaznija je ljubav, koja joj je pomogla da lakse brodi karijerom.Voli me vise od svega na svijetu knjiga je koja s puno sentimenta i osjecaja, a uvijek beskompromisno, s mnogo suza i smijeha, evocira ne samo Miru Furlan vec i cijeli jedan svijet, poput Atlantide potopljen, ali ne i zaboravljen."Da li pisem ovu knjigu za tebe? Da bi ti mogao razumjeti sto se desavalo prije tebe? Kako bi mogao proviriti u daleki, davno nestali svijet iz kojeg su potekli tvoji roditelji? Da li uopce zelis znati nesto o tome? Da li ti treba ta teska prtljaga, prtljaga koju tvoja majka vuce sa sobom cijeli svoj zivot, ne nalazeci nacina da je bar nacas odlozi?Ili pisem za sebe, sebi? Zasto? Da li zato da 'bolje razumijem samu sebe' pokusavajuci detektirati skrivenu 'pricu' u rastrkanom, nelogicnom, kaoticnom narativu svojega zivota?Dok sam pokusavala odgovoriti na ta pitanja na koja odgovor nije moguc, boreci se s rijecima jezika koji nije moj (iako se drsko pretvaram da jest), desilo se nesto jako cudno: odrastao si. Ne samo to: Amerika je postala drugacija zemlja, zemlja zlokobno slicna mjestu koje smo nekoc napustili s uzasom i u ocaju. Vise nema sumnje da su sile koje su nas istjerale iz nasih domova izvojevale globalnu pobjedu. Vec smo se jednom borili s tim silama. Sada smo umorni. Iscrpljeni ponavljanjem.Usto, prilicno neobicno, ova knjiga postaje drugacija knjiga. To vise nije knjiga sjecanja na daleko mjesto i daleko vrijeme. Ona postaje nesto puno drugacije: molba Americi i svijetu."

  Show book

• 

  Potemkinovo selo - antologija...

  Ivana Peruško

  • 0
  • 0
  • 0

  Kad su se 1991. srušile monumental­­ne Po­temkinove kulise SSSR-a, razotkrio se iluzijski karakter (sovjetske) pro­šlosti, ali i jednako nepouzdan ka­rakter no­vonastale (postsovjetske) zbilje. Ruska tran­zicijska stvarnost tih je godina nalikovala na kakav hibrid Disneylanda i Coppolina Kuma; bio je to potrošački park za odrasle, s divljim kapitalistima, krvavim mafijaških obra­­čunima i daškom “specifične ruske duše”. Upravo je iluzijskom karakteru tog raz­dob­lja posvećena antologija u kojoj su našlo desetero najistaknutijih pred­stavnika su­­vremene ruske književne scene.  Svojim pričama o svijetu razapetom iz­me­đu velikoga sovjetskog mita i još veće post­sovjetske traume ovi žesto­­ki, moć­­ni, duhoviti i hrabri glasovi na­­dovezuju se na bo­gatu tradiciju jed­­ne velike književnosti, ali i daju uvid u Rusiju kakvu još nismo vidjeli.

  Show book

• 

  Sve dok

  Predrag Finci

  • 0
  • 0
  • 0

  “Htio bih zabilježiti još koju riječ o onome što me se tiče, što je činilo moje pisanje, moj život, što je mene činilo, što jesam. Sustižu me slike, oblikuju se misaone cjeline. Tražim odgovore, tražim ih u sebi samom i u razgovoru s odsutnima, u riječima i knjigama, u promišljanjima o neznanom i sjećanjima na proživljeno, svuda i uvijek ih tražim, nanovo nalazim, pa ponovno pitam.”“U nastojanju da kažem svoje izabrao sam esej, a poradi njegove otvorenosti i bliskosti umjetničkom djelu... U svojim se ogledima njihov pisac i sam ogleda. Htio sam oteti filozofiju od akademske krutosti, sačuvati njenu misaonu intrigantnost, a podariti joj slobodu u izrazu. A nadasve mi je bilo do istine, kako iskazati ono što je bit onoga što mislim.”Sve dok zbirka je ispovjednih eseja Predraga Fincija, koja nam donosi “kronologiju” jednog života, jednog čovjeka, filozofa i umjetnika. Života koji ima svoje prije i svoje poslije te granicu između njih koja je nevoljko prijeđena, ali njezin je prelazak doveo do ponovnog susreta – s ishodištima svojega svijeta.“A kada pređemo državnu granicu, kada pređemo iz jedne zemlje, iz jedne kulture u drugu, onda shvatimo snagu svih onih granica koje su u nama, granica koje nikada nećemo preći, koje će u nama zauvijek ostati jer nas opisuju, a postanemo svjesni i onih granica kojih se oslobađamo, jer smo tek s one strane svake granice, svakog ograničenja mi, tek tada potpuno kod sebe i sa sobom.”“Na svojemu misaonom putu uvijek sam se susretao s tri meni najvažnija pitanja: pitanjem subjekta, osjetilnog i onostranog.”“Htio bih još nešto reći prije kraja, kao što je red, jer ni iz posjete bez ‘zbogom’ ne bih otišao.”

  Show book

• 

  Krajobrazi - Nakon čitanja...

  Dubravko Detoni

  • 0
  • 0
  • 0

  Dubravko Detoni u formi dnevničkih zapisa, dakle svakodnevnog bilježenja svijeta oko sebe, ispisuje fascinantan tekst, tekst koji možemo iščitavati i kao prozu i kao poeziju i kao mikroeseje o svakodnevici, prolaznosti ili pak umjetnosti. No jednako tako, ili još važnije, Dubravka Detonija, jednog od naših najznačajnijih suvremenih kompozitora, nikada nije zanimala samo poruka, već i način na koji je ona prenesena. Detonija zanima sama bit riječi, njezina izvornost i njezino pretvaranje u nešto drugo. On se vraća Hansu Christianu Andersenu, kojega iščitava dječački zaigrano pa potom stvara svoju razigranu kompoziciju, pjesmu u prozi ili prozu u pjesmi.Svojim imaginarnim intimnim dijalogom s Andersonom, Mozartom, prirodom, glazbom, ali nadasve jezikom – jer jezik je i glazba i matematika, i umno i zaumno – Detoni iznova kreira. Kod Dubravka Detonija jezik je instrument kojim se on igra i poigrava, od kojeg stvara nove, drugačije slike i metafore, jezik postaje ili, bolje rečeno, ostaje osnovna građa ne samo teksta već i mišljenja i promišljanja samoga. Detonijevi Krajobrazi ili Nakon čitanja Andersena knjiga su koja se može čitati i razumjeti na onoliko načina koliko je pogleda na svijet.

  Show book

• 

  Atlas života I

  Dubravko Detoni

  • 0
  • 1
  • 0

  Dnevnički zapisi Atlas života kompozitora i pjesnika Dubravka Detonija pripadaju među najimpresivnija štiva koja su se pojavila u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj. Maestralno napisan, s mnogo referenci - glazbenih, filozofskih, literarnih i kulturoloških u najširem smislu riječi - ovaj se rukopis čita bez zastajkivanja. Jednako kao i svojom glazbom, Detoni svojim pisanjem potpuno zaokuplja čitateljevu pozornost, duboko ga i bez ostatka uvlačeći u svoj svijet. Atlas života jedan je od onih rijetkih rukopisa koji nastaju cijeloga života i koji se u svojoj punini i dubini rastvara tek kada se sve bilježnice nađu na jednome mjestu, kada usisavaju snagom svojih rečenica, metafora, poredbi, jednako stilom kao i sadržajem. Atlas života bez dvojbi ide u red onih književnih djela koja se čitaju i od korica do korica i nasumce, onih koje su pisali velikani svjetske književnosti kao što su Witold Gombrowicz i Imre Kertész.

  Show book

• 

  Slijepa karta

  Marko Pogačar

  • 0
  • 1
  • 0

  Putovati s Markom Pogačarom, jednim od najvažnijih hrvatskih pjesnika svoje generacije, znači svijet moći vidjeti kao slijepu kartu, put čitati kao sonet ceste.  Ali sljepilo karte ovdje rađa budniji pogled putnika; svijest da, osim državnih granica zemalja koje pohodi, zemljovidi ne sadržavaju ništa, da ih tek treba ispisati, u njih prokrijumčariti sadržaj/sebe.  Iako piše o prelascima, Pogačar do granica zapravo slabo drži, i možda se baš zato Slijepa karta doima kao raskuštrani bastard književnosti i kartografije, rastrča­­ni mješanac putopisa, eseja, dnevnika, biografije, proze i autofikcije. Više nego za pružanje korisnih informacija, pet kontinenata u Slije­poj karti služi za postavljanje pitanja. Što bi to danas, u doba Google Mapsa i Wikipedije, uopće bio putopisni žanr? Što je i čime je određen konstrukt koji nazivamo identitetom? Je li kozmopolitizam moguć i koji bi ga politički okviri mogli omogućiti? Što je domovina i može li se ona po volji izabrati, usvojiti, ili odbaciti, dok se putuje, bilo gdje uz cestu?

  Show book