Proklete Hrvatice - Dvadeset životopisa

Milana Vuković Runjić

Summary

One su kraljice, umjetnice, majke, domaćice, Hrvatice! One su pisale povijest svojim životima. Bile su izgnane iz gradova i carstava, morale su braniti svoje kule, odbaciti podrijetlo i posvađati se s obitelji, bježati od muževa kako bi pisale napete romane, ili bi završavale po klinikama kada ne bi mogle objasniti kako se osjećaju. One su slikale, pisale, komponirale, pjevale, glumile, učile, no svaka od njih nosila je vlastiti pečat prokletstva. Jedna se ubila. Jedna je umrla u ludnici. Jedna je umrla protjerana u daleku Bitniju na Mramornom moru. Jedna je umrla uslijed komplikacija pri porodu. Jedna je nestala u trenutku najveće sreće. Jedna je kraj života dočekala zavijena u duboku crninu. Jedna je sklopila oči stara, zaboravljena i sama. Jedna očajavajući po raznim bolnicama. Jednu je ugrabila tuberkuloza. Jedna više nema ni groba...

Njihovi su očevi ratovali s njihovim muževima; one su potpaljivale turske barutane; njihovim su muževima glave siekli; svoje su intimne doživljaje zapisivale u dnevnik; u svojem salonu okupljale su vođe ilirskog pokreta; jednom su od njih slomile srce, tako da je morao napisati Đulabije; one su se prve borile za prava žena; bile su muze boema; one su tonule u plavu boju svojih snova i voljele zauvijek istog čovjeka premda je on bio odavno mrtav; one su blažene koliko i proklete. Jedna je od njih doista proglašena blaženom, ali i druge nisu bile daleko od toga da ih prozovemo sveticama. Umirale su mlade, sredovječne ili u dubokoj starosti: životna dob nije narušavala vječnost koja ih je obilježila. A prokletstvo je samo onaj nemir koji ih je pratio kroz cijeli život, činio ih kreativnim, hrabrim i – nezaboravnim.

Tko su one? Saznajte iz njihovih životopisa.

Available since: 11/14/2018.

Other books that might interest you

Sve dok

Predrag Finci

“Htio bih zabilježiti još koju riječ o onome što me se tiče, što je činilo moje pisanje, moj život, što je mene činilo, što jesam. Sustižu me slike, oblikuju se misaone cjeline. Tražim odgovore, tražim ih u sebi samom i u razgovoru s odsutnima, u riječima i knjigama, u promišljanjima o neznanom i sjećanjima na proživljeno, svuda i uvijek ih tražim, nanovo nalazim, pa ponovno pitam.”“U nastojanju da kažem svoje izabrao sam esej, a poradi njegove otvorenosti i bliskosti umjetničkom djelu... U svojim se ogledima njihov pisac i sam ogleda. Htio sam oteti filozofiju od akademske krutosti, sačuvati njenu misaonu intrigantnost, a podariti joj slobodu u izrazu. A nadasve mi je bilo do istine, kako iskazati ono što je bit onoga što mislim.”Sve dok zbirka je ispovjednih eseja Predraga Fincija, koja nam donosi “kronologiju” jednog života, jednog čovjeka, filozofa i umjetnika. Života koji ima svoje prije i svoje poslije te granicu između njih koja je nevoljko prijeđena, ali njezin je prelazak doveo do ponovnog susreta – s ishodištima svojega svijeta.“A kada pređemo državnu granicu, kada pređemo iz jedne zemlje, iz jedne kulture u drugu, onda shvatimo snagu svih onih granica koje su u nama, granica koje nikada nećemo preći, koje će u nama zauvijek ostati jer nas opisuju, a postanemo svjesni i onih granica kojih se oslobađamo, jer smo tek s one strane svake granice, svakog ograničenja mi, tek tada potpuno kod sebe i sa sobom.”“Na svojemu misaonom putu uvijek sam se susretao s tri meni najvažnija pitanja: pitanjem subjekta, osjetilnog i onostranog.”“Htio bih još nešto reći prije kraja, kao što je red, jer ni iz posjete bez ‘zbogom’ ne bih otišao.”

Show book

U šumi prijestolnica

Karl-Markus Gauß

Putovati, otputiti se nekamo, otići iz svoje svakodnevice i doživjeti nešto u suvremenom je svijetu postalo obaveza. No rijetki su putnici koji svijet oko sebe, pa čak i najmanji odlazak, mogu promatrati širom otvorenim očima. Rijetki su oni koji vide što većina ne vidi, oboružani predznanjima i dovoljno srčani da bez predrasuda stvarno otputuju. Karl-Markus Gauß, jedan od najvećih suvremenih europskih esejista, putnik koji sa sobom ne nosi bedeker, već enciklopedijsko znanje, obilazi sadašnje i bivše metropole, no najviše ga zanimaju prijestolnice duha. I kamo god da dođe, zapitkuje i zapisuje te otkriva zaboravljene ili zagubljene osobe i predmete. Pritom je sasvim svejedno vodi li nas u Beč ili Bruxelles, u Beograd ili Kočevje, po Šleskoj ili Siciliji, po trgovima, crkvama ili bibliotekama – u svakom odlomku sudaraju se povijest i sadašnjost i jedni drugima smiješe se pisci i političari. Recept Gaußova pisanja naizgled je jednostavan; u njemu ima od svega ponešto: i putovanja, i kulturne povijesti, i anegdota, i vlastitih doživljaja, i mračnih nepoznatih detalja, ali samo pravi kuhar i gurman zna kako sve to staviti u prave omjere i kako od jednostavnih namirnica napraviti vrhunsko jelo – U šumi prijestolnica književni je Kaiserschmarn i vrhunsko delikatesno vino.

Show book

Atlas života I

Dubravko Detoni

Dnevnički zapisi Atlas života kompozitora i pjesnika Dubravka Detonija pripadaju među najimpresivnija štiva koja su se pojavila u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj. Maestralno napisan, s mnogo referenci - glazbenih, ﬁlozofskih, literarnih i kulturoloških u najširem smislu riječi - ovaj se rukopis čita bez zastajkivanja. Jednako kao i svojom glazbom, Detoni svojim pisanjem potpuno zaokuplja čitateljevu pozornost, duboko ga i bez ostatka uvlačeći u svoj svijet. Atlas života jedan je od onih rijetkih rukopisa koji nastaju cijeloga života i koji se u svojoj punini i dubini rastvara tek kada se sve bilježnice nađu na jednome mjestu, kada usisavaju snagom svojih rečenica, metafora, poredbi, jednako stilom kao i sadržajem. Atlas života bez dvojbi ide u red onih književnih djela koja se čitaju i od korica do korica i nasumce, onih koje su pisali velikani svjetske književnosti kao što su Witold Gombrowicz i Imre Kertész.

Show book

Umrijeti u Hrvatskoj

Slobodan Šnajder

Memoarska proza Umrijeti u Hrvatskoj jednog od najistaknutijih suvremenih hrvatskih pisaca i intelektualaca Slobodana Šnajdera u pet eseja progovara ne samo o Hrvatskoj danas i jučer već i o samome Šnajderu, o njegovu odnosu prema ocu i majci, prijateljima, književnosti i, naravno, o pisanju njegova nagrađivanog i prevođenog romana Doba mjedi.Ne bez razloga, Umrijeti u Hrvatskoj počinje pitanjem svjetonazora, pitanjem toliko važnim da ga moramo stalno iznova postavljati, a jednako tako ne završava slučajno posvetom prijateljstvu i prijatelju Darku Gašparoviću. Slobodan Šnajder germanski precizno a francuski lako pišući o raznim temama zahvaća dvadeseto stoljeće u njegovoj cjelini. Kroz slučaj svoga oca pjesnika Đure Šnajdera i njegove poezije, jednako kao i kroz pisanje o Miroslavu Krleži ili pak o Lászlu Végelu ispisuje i svoj autoportret, ili jedan njegov dio.Umrijeti u Hrvatskoj nikada nije bilo jednostavno, makar se ovdje oduvijek umiralo lako, a živjelo se oduvijek teško. Šnajderova memoarska proza postavlja pitanja jer u njoj se životno isprepleću književnost, filozofija i politika, sudbine raznih ljudi sa sudbinom autora samoga. U središtu ovih eseja uvijek stoji advocatus diaboli koji stalno preispituje sebe samoga, koji sumnja, koji zna da je kraj ujedno ušće početka.

Show book

Danilo Kiš Žamor povijesti

Mark Thompson

Kad je 2014. britanski povjesničar i novinar Mark Thompson objavio Izvod iz knjige rođenih, Priča o Danilu Kišu, mnogi su u njemu prepoznali autora koji uz upućenost nudi inovativnost, a uz vještinu strast – biografa koji je postavio nove standarde kišologije. Sedam godina poslije, u Žamoru povijesti Thompson će čaroliju ponoviti – drugačije.U šest iznimnih eseja život i djelo "velikog i nevidljivog pisca" (kako je Danila Kiša opisao Kundera) Thompson nam približava krećući se vješto po istoj onoj crti na kojoj je Kiševa umjetnost nastajala – granici između Književnosti i Povijesti.Koliko se od budućeg Kiša može pronaći u pismima koja je nakon susreta u Makarskoj slao svojoj prvoj ljubavi, Jean McCrindle, kćeri britanskih komunista? Koliko je na njega utjecao Samuel Beckett, autor za kojega je Povijest bila "nesvjestica" (za Kiša bila je žamor, užasan i neizbježan)? Kako se Kišev aksiom o nedjeljivosti etike i poetike upisuje i čita u njegovim djelima o europskim totalitarizmima, a kako u kontekstu zvjerstava počinjenih na ovim prostorima, krajem istog tog krvavog 20. stoljeća? Kako je u dokumentima na kojima je temeljio svoje priče znao čuti i prenijeti ono što povjesničari prečesto nisu – patnju čovjeka?Da bismo doista vidjeli Kiša, Mark Thompson u Žamoru povijesti nudi nam neočekivanu optiku, motiv koji je Kiš dijelio s Beckettom: oko muhe. Ono će u istu sliku uhvatiti Miroslava Krležu i Jamesa Joycea, Sokrata i Hannah Arendt, Slavka Goldsteina i Emmanuela Le Roya Laduriea. Književnost i povijest, život i san. Više nego zasluženo, za ljubitelje i proučavatelje Danila Kiša, ovu bismo izvanrednu knjigu mogli nazvati prema njezinu zadnjem poglavlju: Alfabet.

Show book

Potemkinovo selo - antologija...

Ivana Peruško

Kad su se 1991. srušile monumentalne Potemkinove kulise SSSR-a, razotkrio se iluzijski karakter (sovjetske) prošlosti, ali i jednako nepouzdan karakter novonastale (postsovjetske) zbilje. Ruska tranzicijska stvarnost tih je godina nalikovala na kakav hibrid Disneylanda i Coppolina Kuma; bio je to potrošački park za odrasle, s divljim kapitalistima, krvavim mafijaških obračunima i daškom “specifične ruske duše”. Upravo je iluzijskom karakteru tog razdoblja posvećena antologija u kojoj su našlo desetero najistaknutijih predstavnika suvremene ruske književne scene.  Svojim pričama o svijetu razapetom između velikoga sovjetskog mita i još veće postsovjetske traume ovi žestoki, moćni, duhoviti i hrabri glasovi nadovezuju se na bogatu tradiciju jedne velike književnosti, ali i daju uvid u Rusiju kakvu još nismo vidjeli.

Show book