Ništa osim noći

John William

Beschreibung

Ništa osim noći, roman koji je John Williams napisao dok se tijekom Drugog svjetskog rata u Burmi oporavljao od ranjavanja, psihološki je noir koji po mnogočemu najavljuje tri remek-djela suvremenog američkog romana: Stonera, Augusta i Krvnikov Prijelaz.U život Arthura Maxleyja ulazimo samo na jedan dan, ali majstorski portret mladića na rubu emocionalnih snaga koji velikim gradom luta skrivajući se od traume koja mu je obilježila život sadržava sve ono čime će nas osvajati ostali Williamsovi junaci – rascijep između vanjskog i unutarnjeg života, potragu za autentičnošću i onu snažnu, sveprožimajuću napetost koja struji između žene i muškarca, roditelja i djeteta.Za Arthura Maxleyja, već na početku života, ljubav i bol neraskidivo su zašivene sjećanjem, a jedino što on želi jest – ne sjećati se. Zato je napustio studij i prestao pisati, zato živi u hotelu i posjećuje zabave u kojima ne uživa. No kad ga pronađu očevo pismo i poziv na susret koji priželjkuje jednako koliko ga se i boji – uspomene će provaliti i odnijeti ga natrag, do ljubavi i boli, onamo gdje ga možda ne čeka ništa osim noći.Bez ikakve sumnje, Ništa osim noći roman je koji nudi prve izdanke književnoga genija. Na njegovim stranicama ukazuje nam se pisac koji će postati jedan od najznačajnijih američkih autora 20. stoljeća: lucidan i neumoljiv promatrač ljudskoga stanja, nadahnut i emotivan pripovjedač njegovih uzleta i slabosti – John Williams.
 
“Prekrasno otkriće za sve ljubitelje književnosti.” – Ian McEwan
 
“Oživljavanje opusa Johna Williamsa itekako je potrebno: doima se poput pravde u svijetu u kojem očajnički nedostaje pravednosti. Pravda je to za mudra, dubokovidna romanopisca, nesposobna napisati lošu rečenicu.” – Los Angeles Review of Books
 
“Savršeno artikulirano, potpuno istinito.” – Julian Barnes

Verfügbar seit: 30.01.2024.

Drucklänge: 108 Seiten.

Zeitgenössische Romane

Weitere Bücher, die Sie mögen werden

I djeca njihova za njima

Nicolas Mathieu

To je neka druga Francuska. Zaboravljena dolina na istoku, napuštene tvornice i ugašene visoke peći, mutno jezero i žega usijanog poslijepodnevna. Kolovoz je 1992., Anthony ima četrnaest godina i sa svojim rođakom, iz čiste dosade, odluči ukrasti kanu i provjeriti što se događa na nudističkoj plaži na suprotnoj obali. Na kraju tog kratkog putovanja čekaju ga prva ljubav i prvo ljeto odraslosti. Nakon tih zaveslaja započinje i zauvijek se oblikuje drama njegova života.U romanu za koji mu je dodijeljena prestižna Nagrada Goncourt, Nicolas Mathieu drzak je i briljantan dok ocrtava doba adolescencije, oštar i suptilan dok prati životno i političko stasavanje generacije koja pokušava pronaći vlastiti put u svijetu što ga je dobila u nasljeđe.Četiri ljeta i četiri prijelomna trenutka u životima njegovih junaka, svaki sa svojom bukom i bijesom, glazbom i nadanjima – za Mathieua su dovoljni da stvori jedan od najvibrantnijih književnih svemira u koje smo imali prilike zaviriti. Od “Smells Like Teen Spirit” do Svjetskog prvenstva 1998. i utakmice između francuske i hrvatske nogometne reprezentacije – pred nama se nižu ljubavi i strasti, strahovi i čežnje, životi koji se žive daleko od francuskog i europskog sna.I djeca njihova za njima Nicolasa Mathieua govori o ljudima uhvaćenim u zaleđe globalizacije, o obiteljima sleđenima između nostalgije i propadanja, o pojedincima razapetim između pristojnosti i bijesa. Životnost i senzualnost, empatija i pripovjedna snaga ovoga romana ostavit će vas bez daha.“Duboko proživljeno... Izuzetan portret mladosti.” – Irish Times“Lako je razumjeti zašto ovaj roman, koji stiže u pravo vrijeme i sadržava tajnu povijest aktualnog političkog trenutka, nailazi na ovakve pohvale kritike... Nisam mogao odložiti ovu knjigu. Nisam želio da završi.” – New York Times Book Review“I djeca njihova za njima odvažan je roman pun seksa i nasilja, ali koji uspijeva ostati nježan te na neki čudnovat način čak i pružiti nadu.” – Kirkus Reviews“Veličanstveni roman. Lucidan, pronicav i radostan.” – France Info

Zum Buch

Pravo na samouništenje

Kim Young-ha

Pravo na samouništenje, kultni roman suvremene korejske književnosti, senzualan je, mračan i snolik vodič kroz Seul, grad u koji nas uvodi majstor nesvakidašnjeg zanata, Kimov bezimeni pripovjedač. Nije slikar, ali Mrtvi Marat Jacques-Louisa Davida ključ je njegova umijeća: distanciran i hladan, onima koje prepozna kao potencijalne klijente prodaje mogućnost bijega, izlaz iz banalnosti života.U romanu kojim je Kim Young-ha osvojio publiku i kritiku diljem svijeta pod neonskim svjetlima velegrada dotaknut će se i preplesti pet sudbina: lijepe performerice Mimi, dvojice braće zaljubljene u istu djevojku, tajanstvene Se-yeon, koja spava s obojicom, ali ne pripada nijednom, te onoga koji ih sve zapisuje i prati, strpljivo nudeći jedinu utjehu – pravo na samouništenje.Poput Ryūa Murakamija ili Breta Eastona Ellisa, jedan od najznačajnijih korejskih pisaca današnjice Kim Young-ha u Pravu na samouništenje ispisao je uzbudljivu i mračnu parabolu o suvremenom urbanom životu, snažno književno promišljanje istine, smrti, žudnje i identiteta. Ljepota i jeza, brza vožnja i očajnički seks, frivolnost umjetnosti i fantazije kojima se borimo protiv egzistencijalne dosade susreću se u ovoj prozi koja očarava i duboko uznemiruje, baš poput najuspješnijih djela suvremene korejske kinematografije.
 
“Noir s pikantnim egzotičnim prizvukom.” – Kirkus Review
 
“Kul, urban i jako pametan.” – Süddeutsche Zeitung
 
“Estet zločina. S radosnim cinizmom Kim nudi prvi roman o ljubavi i smrti u Seulu.” – Le Monde
 
“Objavljen u Koreji 1996., Pravo na samouništenje Kimov je prvi roman. Golem uspjeh kod publike i kritike dvadesetosmogodišnjaka je pretvorio u predvodnika svojeg književnog naraštaja.” – Lire
 
“Ovom knjigom Kim je postao kultna figura korejske književnosti.” – Spiegel Spezial

Zum Buch

Panterin sjaj

Krisztina Tóth

Čekamo u redu u pošti, kod frizera, u trgovačkom centru; šetamo psa, sami ili u društvu nenadano pronađenog srodnika; promatramo one drugačije odjeće, različitih pogleda i jezika, one druge boje kože, ponekad suviše svijetle, ponekad suviše tamne. Vozimo se javnim prijevozom po gradu tako nalik na naš, ili vlakom bježimo iz njega, a onda i iz zemlje u kojoj smo rođeni. Novim očima znatiželjno i začuđeno gledamo ljude koje susrećemo svakoga dana: krhku umirovljenicu kako agresivno u trolejbusu napada djevojku u crvenim hlačama koja čita (!), jer sigurno je strankinja; dobru staru tetu koja je cijeli svoj život teško radila, ali ima problem s Romima; ljubaznog taksista koji se jako trudi u prometnoj špici dovesti nas na odredište, no nikako mu nije jasno zašto sve te imigrante i beskućnike ne stave pod šator i puste plin. Brojni su ti Drugi...Pedeset priča, pedeset ključeva za čuvstveno, intuitivno i kritičko razumijevanje mađarske (i svoje) svakodnevice, riječi koje bez premišljanja izgovaramo, misli koje ponekad uspijemo ne izgovoriti. Empatijom, umijećem da ne sklizne u sentimentalnost i poigravanjem stereotipima Krisztina Tóth zbirkom priča Panterin sjaj otvara vrata iza kojih, mislili smo, nema ničeg više. Maestralno hvata trenutke života, pokreće emocije, a onda ih izvrne, te nam pokaže da ni mi nismo nevini u nepravdama ovoga svijeta.

Zum Buch

Sjećanja sjećanja

Maria Stepanova

“Najviše sam voljela malu seriju razglednica s noćnim fotografijama gradova – vrtovi u sumraku, osvijetljeni tramvaj u oštrom zavoju, prazan vrtuljak, izgubljeno dijete stoji pored cvjetne gredice držeći u rukama nepotreban obruč. No, sat je kucao, a barometar naviještao oluju. Svima su rođaci plesali u povijesnom plesnom ansamblu, a moji kao da su ostali iza scene. Bilo je tu još nešto, što je dio moje ostavine: to je predodžba o našem rodu kao ženskome, kao o nizu čvrstih žena koje su sve imale muževe, ali njima je bilo namijenjeno manje svjetala pozornice, kao da su u priči bile samo junakinje, a oskudijevala je junacima. Generacija babuška kao da je pretpostavljala nasljedni red samo od kćeri: činilo se da jedna izlazi iz druge, a posljednja je stekla pritom dar i priliku biti jedinom pripovjedačicom.” Ruska spisateljica Marija Stepanova u sjajnom romanu Sjećanja, sjećanja rekonstruira povijest židovske ruske obitelji koja je uspjela izmaknuti mlinskom kolu 20. stoljeća. Knjiga koja pokazuje kako da uočimo ljepotu gdje ju drugi ne vide i pokažemo blagost prema detaljima vlastitih života koje inače zaobilazimo zasluženo je ušla u uži krug za nagradu Man Booker International. Nostalgično, toplo i ironično – ukratko: zavodljivo i očaravajuće štivo.

Zum Buch

A nikad na vrhu - Putovanje na...

Paolo Cognetti

Ima li smisla penjati se na planinu, a nikada ne dospjeti na vrh?U najboljoj tradiciji velike literature o prirodi i putovanjima, Paolo Cognetti pripovijeda o svome lutanju malim Tibetom, udaljenom nepalskom regijom Dolpo, na koje se 2017. godine otisnuo tragom kultne knjige Snježni leopard Petera Matthiessena.Čovjek na kraju četrdesete godine života, mitska zemlja izgubljena u vremenu, kretanje bez zadanog cilja, doline umjesto vrhova i kruženje umjesto osvajanja – i u ovom nas iznimnom djelu proslavljeni autor romana Osam planina istodobno vodi na dvije potrage nadahnute planinom – na putovanje prostorom i putovanje duhom.Uz Remigia, prijatelja iz djetinjstva, koji nikada nije napustio Alpe, i Nicolu, slikara kojeg je upoznao nedavno, u pratnji grupice šutljivih šerpa, pripovjedač pokušava otkriti nov način hodanja i promatranja, doživjeti posljednju izvornu planinu, prije nego što je zauvijek nestane. Predivno napisan i opremljen autorovim crtežima s puta, A nikad na vrhu Paola Cognettija mali je književni dragulj, dnevnik putovanja Himalajom koje se pred našim očima pretvara u put samospoznaje.“Uspinjali smo se i silazili, napredovali sto ili dvjesto metara, da bismo potom opet zaostali. Tjednima nismo činili ništa drugo: prema mojim proračunima, zacijelo smo propješačili tristo kilometara zračne linije, ali visinska razlika tih beskrajnih uspona i padova, a time i stvarna dužina puta nisu se mogle izračunati. Pomislio sam da se Himalaja, jednako kao Sete, opire našim izmjerama. Primijetio sam da se već u riječima napredovati i zaostati krije neki posve zapadnjački ekonomski smisao odlaska u planine, u kojem su visina i udaljenost kapital koji akumuliramo vlastitim trudom, a uopće nam nije drago tratiti ulaganje. Učinilo mi se da čujem Peterov glas: promijeni riječi, govorio mi je. Promijeni način razmišljanja. Tko je vidio planinu Kailas s netaknuta vrha Kristalne planine? Odgovor potraži u tim usponima i padovima: budući da ćeš zaostati svaki put kad pomisliš da si napredovao, nauči da je staza mnogo dragocjenija od vrha. Pronađi smisao u svakom koraku.”

Zum Buch

Odlazak sa stanice Atocha

Ben Lerner

Adam Gordon sjajan je i krajnje nepouzdan mladi američki pjesnik s prestižnom stipendijom u Madridu. Međutim, malo piše, uglavnom puši, šeta, ide u muzeje, čita Tolstoja, Lorcu i Ashberyja, flertuje s Isabel, a pomalo i s Teresom... i istražuje mogućnosti umjetnosti te autentičnost uopće u današnjem svijetu. Pomoću sitnih laži, dizajnerskih lijekova, hašiša i drugih opijata eksperimentira sa svim vrstama granica, posebno onima u sebi, među ljudima i u poeziji. Je li poezija esencijalna umjetnička forma ili tek zaslon za projekcije čitatelja? Jesu li odnosi s ljudima koje upoznaje u Španjolskoj lažni kao što su to, kako sam strahuje, njegove pjesme? Nakon 11. ožujka 2004. i krvavog terorističkog napada na stanicu Atocha pitanje je kako će se Adam suočiti s novom stvarnošću.

Drski debitantski roman Odlazak sa stanice Atocha Bena Lernera, finalista National Book Awarda, proza je koja meandrira između komičnoga i tragičnoga, samoprijezira i nadahnuća. Jedinstven je to portret umjetnika u mladosti u dobu Google-pretraživanja, farmaceutskih proizvoda i spektakla.

“Krajnje čarobno. Lernerova lažljiva, puna samomržnje, o lijekovima ovisna, briljantna protuha od junaka nezaboravan je lik, a njegov glas govori glazbom koja je nepogrešivo i na posebno zabavan način samo njegova.” – Paul Auster

“Izvanredan roman o sjecištima umjetnosti i stvarnosti u suvremenom životu.” – John Ashbery

“Ovaj prvijenac impresionira svojim majstorstvom, inteligencijom i zajedljivošću.” – L’Express

“Bildungsroman, meditacija i dokoličarska priča ispričani preciznim, misaono moćnim i genijalno duhovitim glasom.” – The New York Times Book Review

“Intenzivno i neobično briljantno.” – The Guardian

“Ben Lerner pronicljivo istražuje kako nas vlastito opsesivno kritičko promišljanje može navesti da svoju ulogu u svijetu osjetimo kao iskrivljenu, nestvarnu i neautentičnu dok neopazice polako urastamo u vlastitu buduću kožu.” – Brian Evenson

“Odvažna, ova iznenađujuće gusta, a nevelika knjiga govori koliko o budućnosti poezije, toliko i o lažima i nekomunikativnosti... Evo pisca kojeg treba pratiti, nesumnjivo.” – Le Magazine littéraire

“Odlazak sa stanice Atocha iskričavo je inteligentan roman, duhovita, živa i originalna proza u svakoj svojoj rečenici.” – Jonathan Franzen

“Najduhovitija knjiga o samoći za koju znam i najtužnija komedija o usamljenosti i lažima. Nevjerojatan prvijenac koji zaslužuje sav uspjeh koji je postigao.” – Daniel Kehlmann

Zum Buch