Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
Sonetni vijenac - cover

Sonetni vijenac

France Prešeren

Translator Gustav Krklec

Publisher: Bulaja naklada

  • 0
  • 0
  • 0

Summary

France Prešeren (1800.-1849.) je slovenski pjesnik iz razdoblja romantizma i početka borbe za nacionalnu emancipaciju. Smatra ga se nacionalnim pjesnikom i jednim od najvećih europskih romantičara. Nije pisao mnogo - osim remek-djela Sonetni vijena", autor je slovenskog nacionalnog epa Krst pri Savici i pjesme "Zdravica" koja će postati slovenskom himnom - ali je presudno utjecao na svu kasniju slovensku književnost. Život mu nije bio lak niti sređen, kako privatni zbog njegove emotivne nestabilnosti (u nekoliko je navrata pokušao samoubojstvo) i alkoholizma, tako ni stvaralački, jer je njegovo djelo i stavovi izazivalo negativne reakcije ondašnjih austrijskih vlasti, društvene elite i crkve.
 
Godine 1832. upoznao je Juliju Primic, kćer bogatog trgovca kojoj je posvetio svoj Sonetni vijenac (napisan 1833, objavljen 1834. godine); ta će ljubav ostati jednostrana i nerealizirana. Juliju je nekoliko puta sreo u različitim situacijama, ali joj se nikada nije usudio prići i izjaviti ljubav. Premda je njezina obitelj izuzetno negativno reagirala, a ona sama bila posve ravnodušna, svoju je nesretnu ljubav ovim djelom Prešeren trajno proslavio, pretvorivši je u poetsku figuru usporedivu s Danteovom Beatrice ili Petrarkinom Laurom. Motiv svoje nesretne ljubavi isprepliće s motivom nesretne i neslobodne domovine. Tek nakon smrti, a osobito u zadnjim desetljećima 19. stoljeća, u vrijeme intenziviranja borbe Slovenaca za nacionalnu emancipaciju, Prešeren u domovini stiče gotovo kultni status, kojega će zadržati do danas. Pored toga, smjestivši ga u europski kontekst, kritika počinje izuzetno cijeniti njegovo pjesničko stvaralaštvo, stil i metaforiku, te ga se drži za jednog od romantičarskih pjesničkih velikana čiji značaj nadilazi okvire njegovog malog naroda i jezika.
 
Prijevod "Sonetnoga vijenca" skopčan je baš zbog svoje stroge forme s velikim poteškoćama, jer svaki posljednji stih prethodnoga soneta nameće strukturu slijedećemu. Tako se sve to više sužava i ograničuje mogućnost varijacijâ i nameće nužda vrlo krutog preoblikovanja pjesnikovih ostvarenja u formalnom pogledu." (prevoditelj Gustav Krklec)
 
Lektira za 2. razred srednje škole.
Available since: 06/21/2013.
Print length: 30 pages.

Other books that might interest you

  • Tamna magistrala - cover

    Tamna magistrala

    Zvonko Karanović

    • 0
    • 1
    • 0
    “Višak” ili “manjak”, kako već hoćete, koji ovu poeziju čini tako uvjerljivom, upravo i nastaje u sudbinskome procijepu između potkulture kao bivše globalne rebelijanske energije i njezine euforije i hrabrosti da se uvijek vidi i ono što je nimalo uljepšana istina vlastitoga života i vlastite sinkronije kada zavjese padnu. I duhovit i euforičan i potresan i ranjiv može u stihu biti samo netko tko poeziju piše ne da bi se ovako ili onako dodvorio kulturi s velikim K koja će ga poslije očinski pomaziti po manje usijanoj glavi, nego netko tko ne zna drukčije živjeti nego podijeliti se s, pa makar i uvijek izmaštanim, Drugima. Jedino taj fantazam ne da, zapravo, da cijeli svijet postane globalna palanka u kojoj se isto uvijek pazari za isto, bilo gdje i bilo kada.
    Show book
  • Prekovremeni rad - izvedbeni tekstovi - cover

    Prekovremeni rad - izvedbeni...

    Goran Fercec

    • 0
    • 0
    • 0
    U vrijeme otuđenja i posvemašnjeg straha, u doba velikih riječi i gesta, na početku dvadeset prvoga stoljeća, kada svi zazivaju toleranciju i solidarnost, jasno je da upravo onoga o čemu se najviše govori ima najmanje. Novo doba donijelo je ne samo u tranzicijskim zemljama već i diljem svijeta strah i podjele veće nego ikada. Svjetsko bogatstvo raspodijeljeno je nejednako, a razlike između bogatih i siromašnih sve su veće, jaz je sve dublji. Umjetnički progovoriti o tome teško je, a da se ne skrene u pamflet, no da jest moguće, pokazuju upravo izvedbeni tekstovi Gorana Ferčeca. I Pismo Heineru M. kao i Radnička trilogija – Radnice u gladovanju, Libreto i Svaka plava radnička bluza val je koji razbija stijenu kapitalizma munkovski su krik protiv sadašnjeg svijeta, odraz autorova angažmana i suosjećanja prema onima drugima, onima zapostavljenima, bilo da je riječ o radnicama ili radnicima, ili bilo kojoj drugoj grupi tranzicijom iscrpljenih kolektiva i pojedinaca. Ferčec u svojim izvedbenim tekstovima detektira sve probleme našega vremena, pokazujući iznova da je kazalište najmoćnije kulturno i političko polje pregovora i borbe. Njegove radnice gladuju, njegovi umjetnici ponašaju se poput prekarnih automata, no oni ne odustaju od svoje borbe – iako poraženi, oni su u očima čitatelja/gledatelja pobjednici jer njihova muka jest ona vječna, a njihova žrtva jest žrtva za neki pravedniji svijet koji sanjaju zajedno s nama. Prekovremeni rad knjiga je o današnjici i nama sada i ovdje.
    Show book
  • Vezuvska vrata - cover

    Vezuvska vrata

    Neda Miranda Blažević-Krietzman

    • 0
    • 2
    • 0
    Već na samome početku Vezuvskih vrata, u citatima ponad pjesama ili pak kao njihovi izravni anti/junaci (Pound, Claudel, Raškaj) javljaju se umjetnici koji su oduvijek – i ne svojom voljom – hodili onim najopasnijim putevima na tankoj, paučinastoj niti između "ludila" i genijalnosti, dok se autorica izravno angažira na strani njihove ljudske i umjetničke genijalnosti, a proizvodnju ludila pripisuje općoj percepciji i načinu funkcioniranja njihove neposredne životne okoline i njezina psihoepistemološkoga polja. Bilo kako bilo, zar biti umjetnikom ne znači i upravo to – vidjeti stvari nekako drukčije, iz kuta i iza vrata svakodnevne, rutinirane percepcije – biti, dakle, "za njih" uvijek pomalo "uza/lud"?  Ispred kojih vrata treba čekati prostore vlastite, bar umjetničke slobode, svatko, naučio nas je Kafka, treba otkriti sam – Neda Miranda Blažević-Krietzman možda zna gdje su ključevi njezinih vrata i poziva i nas da naučimo gdje da pronađemo ona svoja.  Delimir Rešicki
    Show book
  • Pratišina - cover

    Pratišina

    Alen Brlek

    • 0
    • 0
    • 0
    Knjiga tišine, i traženja čovjeka u toj tišini kao bića koje ju može razumjeti, ali i prepisati u sebe i svijet. Brlekova poezija jest pismo višeznačne šutnje i simbolike u kojoj je uvijek moguće pronaći mir, ona se oslanja na tankoćutnost, duboku doživljajnost i intuiciju, ona nam svijet donosi kao mjesto na kojem je moguće ipak udahnuti dovoljno duboko da pustimo iza sebe teret. Misao koju Brlek njeguje pišući misao je o tome kako je poezija sveto mjesto susreta, kako je ona mogući lijek bolovima konzumerističkog društva i, iako je na trenutke hermetična svojim jezikom, ona emocijom koju nosi ostaje otvorena svima koji se usude ući. Gradeći Pratišinu, Brlek je sagradio šumu simbola, preciznu i emotivno uvjerljivu knjigu pjesama koju ćemo nositi sa sobom kako bismo zavirili u njegove pjesme, opet iznova. Ako je duhovnost susrela riječi u suvremenoj poeziji, to je zasigurno u pismu Alena Brleka; svaku pjesmu mogli bismo promatrati i kao meditaciju ili molitvu, ali nipošto nečemu izvan nas ili većem od nas, nego nama samima, od kojih se traži da budemo nježni, obzirni, svjesni da smo svi jedno i da je time naša odgovornost prema zemlji i drugima veća. Brlek tako poezijom postavlja imperativ koji ćemo dugo pamtiti: voljeti. Od tla do svemira. – Monika Herceg
    Show book
  • Nevidljivo more - cover

    Nevidljivo more

    Tomica Bajsić

    • 0
    • 2
    • 0
    Tomica Bajsić pripada onoj skupini pisaca koja doista slavi život i razliku. Bajsić zna da je svaki ljudski život neponovljiv. Pripada onoj izumirućoj vrsti ljudi koja ne čeka da svijet stigne na ekran, nego ima hrabrosti suočiti se sa svim životnim izazovima – od najuzvišenijih radosti do najdublje patnje.Tomica Bajsić jedan je od rijetkih lovaca na metafore i značenja jer savršeno dobro zna da negdje ipak postoji točka u kojoj jezik, osobito onaj pjesnički, još uvijek ima razloga postojati. Jer, možda negdje postoji i ona kristalna kocka vedrine o kojoj je pjevao Tin Ujević. Ako se i danas krije negdje u prostorima suvremene hrvatske književnosti, onda je posjeduje Tomica Bajsić. I dijeli je s nama bez ikakvoga zazora i sebičnosti. Kako je može imati netko tko je doista vidio nevidljivo more iskona? Pa i ono u kojemu čuvamo sebe od sebe samih: to naše nevidljivo more, sunce, sol, valovi, plime, oseke i jedno jedro, kada smo pomislili da više nigdje nikoga nema.
    Show book
  • Djevojčica - cover

    Djevojčica

    Camille Laurens

    • 0
    • 0
    • 0
    Od trenutka njezina rođenja 1959. u Rouenu, pratimo Laurence Barraqué, djevojčicu koju su roditelji dobili očekujući sina. Na pitanje ima li djece tijekom popisa stanovništva, njezin će otac reći kako nema, da ima dvije kćeri.Ipak, Laurence neprestano propituje pravila po kojima je manje vrijedna od dječaka. Kada je u jedanaestoj godini seksualno napastuje član obitelji, ona se, u manjku potpore najbližih, zatvara u svoj vlastiti svijet. Već sa šesnaest mora se suočiti s trudnoćom i pobačajem, u tridesetima prolazi kroz tragediju gubitka djeteta pri porođaju, poslije ipak postaje majka, a prolazi i rastavu braka.Emotivna i feministička snaga ovog maestralnog romana zapanjujuća je. Djevojčica je svevremenska priča puna boli, nježnosti i humora o tome što znači biti žena. Usprkos društvu koje žene neprestano stavlja u poziciju drugotnih, Laurence se od djetinjstva do majčinstva neprestano bori za ravnopravnost, seksualnost, pravo na užitak, za vlastiti glas i vlastite izbore. Pogrešiva poput svih nas, povrijeđena, ali uporna u tome da nadvlada vlastitu prošlost, da izbori bolji svijet za svoju kćer, Laurence je nezaboravna junakinja kojoj ćemo vjerovati na svakoj stranici.Poput Annie Ernaux, Elene Ferrante i Bernardine Evaristo, Camile Laurens napisala je briljantan i važan roman o ženskoj povijesti koji će nas potresti, osvijestiti i ohrabriti te ostati s nama još dugo nakon čitanja.
    Show book