Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
Soba kao zavičaj - cover

Soba kao zavičaj

Branislav Glumac

Publisher: V.B.Z. d.o.o.

  • 0
  • 0
  • 0

Summary

Branislav Glumac ne prestaje nas iznenađivati. Poslije specifičnog interpunktuarija što ga je razvio kao dio svoje novije poetike sada nas stavlja pred gotov čin s prozom za koju ne znamo u koji bismo je žanr svrstali. U njoj se sudaraju i memoarizmi, i autobiografizmi, i esejizmi, i feljtonizmi, i vinjetizmi, i okusi pjesme u prozi, i konfesionalizmi, i polemičke sjekire i političke grilje – autor se ničega nije libio i od mješavine svega toga stvorio je žanr koji će tek dobiti svoje književno-povijesno i teorijski fundirano ime/naziv.
 
U sobi ispovjedaonici pisac se ispovijeda sebi samome. Gleda se u oči i kaže si sve u lice. Razgovor sa samim sobom bude mu vrlo ljekovit. Pisac se pere deterdžentom krajnje iskrenosti.
 
Lakše mu je ovako čistome.
 
Alojz Majetić

Other books that might interest you

  • Nikamo ne idem - cover

    Nikamo ne idem

    Rumena Bužarovska

    • 0
    • 0
    • 0
    Sedam priča pod gotovo programatskim naslovom „Nikamo ne idem“ okupljeno je u četvrtoj zbirci makedonske, a po udomaćenosti i prihvaćenosti već dugo i naše spisateljice Rumene Bužarovske. Iz tog naslova ne progovara tvrdi stav, nego raznoliko obrađena tema ekonomske migracije, one komotnije, koja odlazi avionom relativno punog želuca da bi pokušala ostvariti život iz kataloga. Ironično, uviđa da se radi baš o tome – o papirnatom životu koji se svodi na režiranje privida sreće sa svim dohvaćenim ili još tek žuđenim popratnim must have kerefekama i simbolima na van te prešućenom emotivnom osakaćenosti. U tim, na različite načine devastiranim brakovima – raspadnutim, ostarjelim, mladim – ostaje dojam raskoračenosti, pat-pozicije, nemoći da se s obje noge bude u životu. Ta nepokretnost, unatoč prevaljenim kilometrima, i ta praznina nisu nužno posljedica emigracije, ali sigurni smo barem da emigracija nije rješenje.
     
    Dubinski psihološki portreti, posebno ženskih likova, toliko su iznijansirani da razumijemo i zavist i zluradost onih koji su biološki zakinuti pa ne mogu imati djecu, ali jasno je da to vjerojatno nije ni uzrok, a kamoli alibi za njihovu zloću. Kod parova koji pak imaju djecu, ona su prije izvor asimetrije odnosa i taloženja frustracija, a kada odrastu – bića su koja preziru roditelje.
     
    Shvatili ste, radi se o prodornom i hrabrom uvidu u ljudsku prirodu i društvo. Kroz svakodnevne sitnice i detalje Rumena Bužarovska priča drame kakve smo sami voljni previdjeti.
     
    Kruno Lokotar
    
    
     
    Rumena Bužarovska (1981., Skopje) autorica je četiriju zbirki priča: Žvrljotine (2006.), Osmica (2010.), Moj muž (2014.) i  Nikamo ne idem (2018.), studije o humoru u suvremenoj makedonskoj i američkoj kratkoj priči O smiješnom: Teorije humora kroz prizmu kratke priče (2012.) i knjižice mini-fikcije Spavaj (2017.). Zbirke priča prevedene su i objavljene u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Sloveniji, Italiji, Mađarskoj i SAD-u.
     
    Godine 2016. platforma Literary Europe Live u okviru organizacije Literature Across Frontiers uvrštava je među deset najzanimljivijih mladih europskih pisaca. Knjiga Moj muž dobila je nagradu istarske županije „Edo Budiša“ za najbolju zbirku priča 2017.
     
    Rumena Bužarovska tijekom 2018. bila je stipendistica Međunarodnog književnog programa na Sveučilištu u Iowi. Književna je prevoditeljica s engleskog na makedonski (Lewis Carroll, Truman Capote i John M. Coetzee) i izvanredna profesorica američke književnosti na Filološkom fakultetu u Skopju. Suorganizatorica je i suautorica večeri pripovijedanja ženskih priča PičPrič.
    Show book
  • Fragmenti o bacanju kamena - cover

    Fragmenti o bacanju kamena

    Vanda Mikšić

    • 0
    • 0
    • 0
    Uvlačeći u raznoliki, imaginarni i egzotični prostor, prostor koji je nerijetko, gotovo nužno i sudbinski određen vremenom (vremenom čekanja, promatranja i sagledavanja), knjiga Vande Mikšić Fragmenti o bacanju kamena svoga sadašnjeg i budućeg čitatelja višestruko zavodi. – Što se događa na putu od stvarnosti do događaja? – jedno je od stalnih pitanja njezina pisma, ono što nas uvlači u pažljivo i lijepo ispisanu “gramatiku sna”, vodi kroz tekst o fragmentu i kamenu, o vjetru i žamoru, o izgubljenoj cjelini i traženom smislu, o naletu prizora, oblika, koji su mogli biti i nešto sasvim drugo. Pjesma, pokret tijela, vježba. Mogli su biti šutnja. Bjelina. Hibridnost knjige i neuhvatljivost njezina konačnog imena, na putu od vrtoglavih zapisa, silovitih mikroeseja, oštrih vježbi rituala svakodnevice do izgradnje lika i priče, traži onoga i onu koji se, istodobno, podvrgava i upliće u tekst, onoga i onu koja je na rubu, na periferiji vlastitog oka i tijela.
    Fragmenti o bacanju kamena upućeni su i pisani za one koji se osjećaju i kreatorima i sudionicima onoga što se događa na početku i na kraju, na putu između gravitacije i pakla. Zaumnost svijeta i njegova neizrecivost, vjera u neočekivanost jednostavnog, otkrivanje nepredvidivih i neraskidivih veza – opsesivne su teme knjige koja govori i o vlastitoj nepotpunosti, izgubljenoj cjelini… Ali i o nađenom jeziku, o mučnini i rani, o živom i vodi – upravo o svemu onomu što se događa u rubnoj (nestaloj) stvarnosti. Knjiga Vande Mikšić Fragmenti o bacanju kamena izazov je čitatelju koji želi otkriti njezinu začudnost i jednostavnost, ezoteričnost i uzbudljivost, sličan onima koji su krenuli svaki u svom smjeru “kao jastuci koji kreću na dugo putovanje u noć”.
    
    
    Vanda Mikšić prevoditeljica je, pjesnikinja, profesorica i znanstvenica. Predaje na Odjelu za francuske i frankofonske studije Sveučilišta u Zadru. Članica je uredništva časopisa Tema, kao i suurednica biblioteke Domaine croate pri francuskoj izdavačkoj kući L´Ollave. Poeziju objavljuje u domaćoj i stranoj periodici; prvi joj je rukopis pohvaljen na Goranovu proljeću za mlade pjesnike (2001), a krajem 2012. izašla joj je prva zbirka pjesama Diši kroz masku, diši normalno, čiji je rukopis također pohvaljen na Danima Dobriše Cesarića. U Hrvatskoj je još objavila knjigu poetskih proza Fragmenti o bacanju kamena (2015), a u Francuskoj tri pjesnička naslova (Sels; Ce temps, le nôtre; Fragments sur) te dvojezično bibliofilsko izdanje Vaisseau / Žile, koje je oslikao bretonski umjetnik André Jolivet. Pjesme su joj prevođene i na makedonski i turski jezik. Dosad je s talijanskog i francuskog prevela šezdesetak djela (proza, poezija, književna teorija, filozofija, publicistika, knjige za djecu), a prevodi i hrvatsku suvremenu poeziju na francuski. Za prijevod pjesničke antologije Tonka Maroevića Uskličnici Društvo hrvatskih književnika joj je 2004. godine dodijelilo nagradu Davidias, a Društvo hrvatskih književnih prevodilaca nagradilo ju je za najbolji nefikcionalni prijevod u 2008. (Michel Meyer: Povijest retorike). Za prijevod romana Georgesa Pereca Život način uporabe dobila je 2015. Nagradu Iso Velikanović. Ministrica kulture Republike Francuske odlikovala ju je 2014. ordenom reda vitez umjetnosti i književnosti.
    Show book
  • Pisma iz mog mlina - cover

    Pisma iz mog mlina

    Alphonse Daudet

    • 0
    • 1
    • 0
    Francuski književnik Alphonse Daudet (1840-1897) svojim pripovijetkama, romanima i novinarskim radom za života je stekao izuzetnu popularnost. Zbirka "Pisma iz mog mlina" (1869.) smatra se najuspjelijim Daudetovim djelom, zbog kojega ga se, zajedno sa Mallarméom smatra utemeljiteljem pripovijetke kao cijenjene književne vrste. Radnju svih priča Daudet smješta na jug Francuske, u svoju rodnu Provansu, te opisuje i putovanja na otok Korziku i u Alžir. Pripovijetke prenose tipičnu svakodnevicu običnih ljudi Provanse, njihovu specifičnu kulturu i južnjački temperament, a neke prepričavaju i provansalske narodne legende.
     
    Lektira za 6. razred osnovne škole.
    Show book
  • Crno - cover

    Crno

    Marinela

    • 0
    • 0
    • 0
    Vrlo se rijetko u našoj književnosti pojave tekstovi koji svojim pristupom važnim temama i stilskom posebnošću zastrše unutar poprilično homogena književnog polja. Jedna takva knjiga zasigurno je nova zbirka kratkih priča pod imenom Nemoj se ljutit sestro Marinele, u kojoj nam ova samozatajna književnica otkriva istančani osjećaj za živopisno, zaigrano ovladavanje subjektivnom stvarnošću. (…) Njezine priče (…) odzvanjaju kao vrisak nad životom, ali onaj koji ćemo suspregnuti i zadržati u sebi, zatim otići na posao, plaćati račune, iznositi smeće, i sanjati bolje sutra. Iako se u njezinim pričama ideja boljeg sutra čak odbacuje uz dozu sarkazma, ono što nadvladava teret svakodnevnice, koji se pojavljuje u obliku gladi, neimaštine i nedostatka međuljudskoga razumijevanja, bogatstvo je i dinamika unutarnjega svijeta. Razotkrivajući diskrepanciju između subjektivne i objektivne stvarnosti, Marineline priče ipak čine očaj života podnošljivim. Još se samo možemo nadati da će se njezina knjiga valorizirati, da će se taj osebujan vrisak napokon čuti.
     
    Kristina Špiranec, iz kritike na portalu Booksa
    Show book
  • Tužna Jele - Povijest gruška - cover

    Tužna Jele - Povijest gruška

    Mato Vodopić

    • 0
    • 0
    • 0
    Dubrovački biskup Mato Vodopić (1816.-1893.), pjesnik, epik i pripovjedač, jedan je od prvih predstavnika realizma u hrvatskoj književnosti.
     
    Pripovijest ili kraći roman Tužna Jele (1868.), temelji se na usmenoj predaji i arhivskoj građi o životu gruških stanovnika čija je egzistencija usko vezana uz more. Roman priča o bolesnoj Jeli koja uzaludno čeka povratak muža Joze i svoja dva sina s mora. Vodopić je kreirao tmurnu atmosferu čekanja, a posebnu uvjerljivost pokazao je u portretiranju gruških žena. Upotrijebljenim lokalnim dubrovačkim govorom unio je dodatnu dozu autentičnosti u djelo.
     
    Objavljena 1868. godine, dakle nekoliko godina prije najvažnijih Šenoinih djela, Tužna Jele se smatra najuspjelijim Vodopićevim djelom. I danas je iznimno popularna na dubrovačkom području.
    Show book
  • Pod starim krovovima - Zapisci i ulomci iz plemenitaškog svijeta - cover

    Pod starim krovovima - Zapisci i...

    Ksaver Šandor Gjalski

    • 0
    • 0
    • 0
    Ksaver Šandor Gjalski (1854.-1935.) jedan je od najznačajnijih pisaca hrvatskog realizma. U književnosti ostaje zabilježen kao raznovrstan pisac koji se uspješno nosio sa svim književnim i društvenim mijenama na prijelazu 19. u 20. stoljeće, te je ostavši književno aktivan čitavoga života iza sebe ostavio tridesetak svezaka proze. Iako predstavnik realizma u književnosti, kojemu je glavni uzor Turgenjev, Gjalski je u književnom radu među prvima nagovijestio moderne tendencije, pa se dijelom svog stvaralaštva uklopio i u to književno-stilsko razdoblje. Njegov cjelokupni opus važan je i kao društvena, politička te kulturna kronika jednog burnog doba hrvatske povijesti.
     
    Jedno od najznačajnijih njegovih djela, "Pod starim krovovima" (objavljena 1886. godine s izvornim naslovom "Pod starimi krovovi") zbirka je 12 pripovjedaka s podnaslovom i istoimenim uvodom – "Zapisci i ulomci iz plemenitaškog svijeta". Iako zasebne cjeline, priče, pisane u prvom licu, tematski su povezane idealiziranim prikazima staroga hrvatskog plemstva i njihovih života u zagorskim kurijama. I sam pripadnik toga plemstva, Gjalski emotivno pristupa svijetu koji opisuje, pritom stvorivši glorificiranu sliku prošlosti u kojoj dominiraju intelektualno i moralno neupitni likovi plemenitaša. Nov pristup tematici i drukčiji stilski postupci Gjalskoga svrstavaju u sam vrh hrvatske književnosti realizma, a zbirka se u cjelini smatra njegovim najuspjelijim ostvarenjem.
     
    Lektira za 3. razred srednje škole.
    Show book