Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
Putositnice - cover

Putositnice

Antun Nemčić

Publisher: Bulaja naklada

  • 0
  • 0
  • 0

Summary

Nakon prvijenca "Pogled u Bosnu" Matije Mažuranića, Nemčićeve Putositnice, djelo neobičnog i inventivnog naslova, jedno su od najhvaljenijih putopisnih djela preporodnog doba, omiljene prozne vrste hrvatskih romantičara iliraca. Nakon svog već drugog razočarenja u ljubavi i odbijanja bračne ponude, autor je krenuo na put u Italiju u veljači 1843. godine, preko Rijeke, Trsta do Venecije, te se ubrzo, već u travnju, vratio preko Ljubljane, Graza i Beča. Po povratku piše, a 1845. godine objavljuje svoj putopis, koji izaziva oduševljenje i za ondašnje je skromne prilike pravi bestseler. Godine 1847. Nemčić opet putuje, sada u drugom smjeru, po Slavoniji, Srijemu, Srbiji, do Dunava i današnje Rumunjske, te o tome sastavlja zapise za planirani drugi dio "Putositnica"; no one su zbog njegove iznenadne bolesti i smrti ostale samo u neuređenim bilješkama. Za tisak ih je priredio i 1852. godine objavio njegov prijatelj Mirko Bogović. Nemčić piše stilom kojega bismo danas nazvali novinarskim ili feljtonističkim; djelo je protkano humorom i duhovitim zapažanjima o svakodnevici, običnim ljudima, koje ga i danas čine zanimljivim.
 
Antun Nemčić (1813.-1849.) istaknuto je ime narodnog preporoda, pjesnik, dramatičar i putopisac. Pored "Putositnica", poznat je po domoljubnoj lirici, te po najuspješnijoj komediji 19. stoljeća "Kvas bez kruha" (praizvedena 1855.), koja ga čini začetnikom štokavske komediografije. Njegova najpoznatija pjesma "Domovini", objavljena u "Putositnicama", bila je iznimno popularna u svojoj uglazbljenoj inačici.
Available since: 06/20/2013.

Other books that might interest you

  • U šumi prijestolnica - cover

    U šumi prijestolnica

    Karl-Markus Gauß

    • 0
    • 0
    • 0
    Putovati, otputiti se nekamo, otići iz svoje svakodnevice i doživjeti nešto u suvremenom je svijetu postalo obaveza. No rijetki su putnici koji svijet oko sebe, pa čak i najmanji odlazak, mogu promatrati širom otvorenim očima. Rijetki su oni koji vide što većina ne vidi, oboružani predznanjima i dovoljno srčani da bez predrasuda stvarno otputuju. Karl-Markus Gauß, jedan od najvećih suvremenih europskih esejista, putnik koji sa sobom ne nosi bedeker, već enciklopedijsko znanje, obilazi sadašnje i bivše metropole, no najviše ga zanimaju prijestolnice duha. I kamo god da dođe, zapitkuje i zapisuje te otkriva zaboravljene ili zagubljene osobe i predmete. Pritom je sasvim svejedno vodi li nas u Beč ili Bruxelles, u Beograd ili Kočevje, po Šleskoj ili Siciliji, po trgovima, crkvama ili bibliotekama – u svakom odlomku sudaraju se povijest i sadašnjost i jedni drugima smiješe se pisci i političari. Recept Gaußova pisanja naizgled je jednostavan; u njemu ima od svega ponešto: i putovanja, i kulturne povijesti, i anegdota, i vlastitih doživljaja, i mračnih nepoznatih detalja, ali samo pravi kuhar i gurman zna kako sve to staviti u prave omjere i kako od jednostavnih namirnica napraviti vrhunsko jelo – U šumi prijestolnica književni je Kaiserschmarn i vrhunsko delikatesno vino.
    Show book
  • Mama kuha ručak tata čita novine - cover

    Mama kuha ručak tata čita novine

    Barbara Pleić Tomić

    • 0
    • 0
    • 0
    Majke doživljavamo sretnima, ispunjenima ljubavlju prema djeci, zadovoljnima svojom ulogom koja se prikazuje i kao najveće postignuće u ženskome životu. Tabu je govoriti čak i neutralno, a osobito negativno o majčinstvu. Nizom osobnih primjera, teorijski potkrijepljenih, analizom društvenih događaja, filmova, popularnih serija i književnih djela, Barbara Pleić Tomić prikazuje sve kontradikcije majčinstva, odupirući se njegovoj romantiziranoj slici.
     
    Knjiga Mama kuha ručak, tata čita novine tematizira važnu ali nevidljivu ulogu očeva u odgoju, analizira roditeljske priručnike, propituje zanemareni odnos majčinstva i prava na pobačaj te trend slavnih majki koje, putem medija i društvenih mreža, svoje majčinstvo aktivno koriste za kreiranje vlastitog profesionalnog identiteta. Autorica ističe ambivalentne osjećaje koje majke imaju prema djeci, klaustrofobiju roditeljske ljubavi te odnos majčinstva i kreativnog rada. Kako očuvati vlastiti identitet, prostor i vrijeme za sebe i stvaranje nakon utapanja u pelenama i cjelodnevne brige za dijete?
     
    Konkretna institucionalna i društvena potpora rijetko prati mitologiju svetosti majčinstva i političke apele za rađanjem što većeg broja djece. Možda ne znamo kad smo spremne postati majkama, možda u odnosu prema djeci ne možemo biti savršene, možda nas roditeljska uloga ispunja zebnjom, strahom i grižnjom savjesti, ali lakše je kad znamo da nismo same, da o tome promišljaju i drugi, i to argumentirano i razložno kao što to čini Barbara Pleić Tomić u knjizi Mama kuha ručak, tata čita novine.
    Show book
  • Članci i feljtoni - Pisma - cover

    Članci i feljtoni - Pisma

    Janko Polić Kamov

    • 0
    • 1
    • 0
    Novo, cjelovito i sveobuhvatno izdanje ne-fikcijskih djela »pjesnika psovke« Janka Polića Kamova, koje donosi sve njegove poznate članke, feljtone, putopise, kritike, polemike..., te pisma iz kojih mnogo doznajemo o njegovom tragičnom životu, poetici, pa pored ostaloga i o razlozima korištenja pseudonima »Kamov«. Opremljeno je posve novim i opsežnim tumačem i rječnikom, koje je sastavio Zvonimir Bulaja.
     
    Tekstovi su mu najviše izlazili u liberalnom listu »Pokret«, dok je Kamov boravio u inozemstvu, ali i u drugim novinama i časopisima. Pisao ih je i slao redakcijama pokušavajući sebi neuspješno osigurati kakav-takav prihod i egzistenciju. Kamov piše impresionistički, modernistički, matoševski, pokazujući često izborom i tumačenjem tema sklonost tomu da iznenadi i šokira suvremenu hrvatsku malograđanštinu. Zapanjujuća je informiranost i erudicija mladog pisca, ako se ima na umu da je Kamov tada tek u ranim dvadesetima.
     
    Živeći u razdoblju kojega su suvremeni Europljani prozvali La Belle Époque, nesvjesni da im slijedi globalna katastrofa i veliki svjetski rat, Kamov najviše piše iz Italije i o Italiji, budući da je u toj zemlji najviše boravio. Zadnja su dva eseja/putopisa (»Kroz tri luke«, »Klin se klinom zabija«) nastali u Barceloni i posljednji su Kamovljevi tekstovi napisani pred preranu smrt. Piše ne samo o književnosti i umjetnosti, nego i o gospodarstvu, politici i drugim temama.
     
    Janko Polić Kamov (1886.-1910.), prozaik, pjesnik i dramatičar, jedinstvena je pojava hrvatske moderne književnosti, te preteča kako hrvatske tako i svjetske književne avangarde. Djela Janka Polića Kamova izazvala su brojne kontroverze u svoje vrijeme, a objavljivanje im je bilo zabranjivano, dok su mu drame proglašavane neizvedivima i odbijane.
    
     
    E-knjiga je objavljena zahvaljujući potpori Uprave za kulturu Grada Rijeke.
    Show book
  • Krsto i Lucijan - cover

    Krsto i Lucijan

    Julijana Matanović

    • 0
    • 0
    • 0
    Krsto (junak romana „Vuci“ Milana Cihlara Nehajeva) i Lucijan (lik Fabrijevih romana) rasprave su o hrvatskim povijesnim romanima i romanima o povijesti. U središtu znanstvenog interesa našli su se, kroz dvanaest rasprava August Šenoa, Ksaver Šandor Gjalski, Eugen Kumičić, Milutin Cihlar Nehajev, Velimir Deželić, Svevlad Slamnig, Pavao Pavičić, Ludwig Bauer, Neda Miranda Blažević, Ratko Cvetnić i Josip Mlakić. Rasprave se, gotovo narativno, naslanjaju jedna na drugu i ujedinjuju u cjelinu koja jasno pokazuje promjenu u odnosu prema povijesti. Oponašajući model romana o povijesti, autorica rasprave slaže po načelu sličnosti, a ne kronologije.
    Show book
  • Chopin - cover

    Chopin

    Franz Liszt

    • 0
    • 0
    • 0
    "Cjelina njegove osobe bila je skladna i činilo se da ne traži nikakav komentar. Njegov plavi pogled bio je više oduhovljen nego sanjalački; njegov blagi, fini osmijeh nikad nije postajao gorak. Tankoća i prozirnost njegovog tena zavodila je oko, plava kosa bila je bujna, nos lagano svinut, crte otmjene, a ponašanje toliko aristokratsko da su se ljudi i nehotice prema njemu odnosili kao prema princu..." Tako piše Franz Liszt o svom prijatelju i kolegi Frédéricu Chopinu dvije godine nakon njegove smrti. Govoreći o njegovoj glazbi, uz mnoge reminiscencije na poeziju, klasičnu mitologiju i običaje Chopinove domovine Poljske, autor mnogo govori i o sebi, svom doživljaju umjetnosti i života.
     
    Prvo izdanje ove nekonvencionalne romantičarske biografije prvi put u hrvatskom prijevodu (prevela Sanja Lovrenčić), uz uvodni esej Veljka Glodića, pijanista i profesora na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.
    Show book
  • Bračni dnevnik - cover

    Bračni dnevnik

    Clara Schumann, Robert Schumann

    • 0
    • 0
    • 0
    Bračni dnevnik dvoje velikih glazbenika, prvi put objavljen na hrvatskom jeziku, u prijevodu Sanje Lovrenčić, među glazbenim izdanjima biblioteke „U prvom licu“.
     
    Godina 1840., grad Leipzig: mlada, ali svjetski poznata pijanistica Clara Wieck i još uglavnom nepoznati skladatelj Robert Schuman uspjeli su se vjenčati, unatoč svim zaprekama. Dan nakon vjenčanja, na Robertov poticaj, počinju bilježiti „želje i nade, brige i radosti bračnoga života“. Pišu naizmjence, svatko po tjedan dana, isprva s mnogo zanosa. Stranicama njihovog dnevnika promiču brojni likovi povezani s glazbenim životom onodobne Europe; govori se o koncertima i kućnom muziciranju, o skladanju i „studiranju“ tuđih skladbi, o svakodnevici prožetoj glazbom – i govori se o ljubavi. No u tim prvim godinama braka, koje su za Roberta bile razdoblje velike kreativnosti, a za Claru svojevrsnog zastoja, nije ipak sve onako svijetlo i lako kako bi trebalo biti...
    Show book