Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
Ugljik na suncu - cover

Ugljik na suncu

Ivan Vidak

Publisher: Književna radionica Rašić

  • 0
  • 0
  • 0

Summary

Ugljik na suncu je izvanredno koncipirana zbirka, s puno groteske, crnog humora i dijalekatskih kalambura na tragu jednog Đure Đukanova. Vidak, kao da pravi špricer, gemišt ili hosszúlépés, osam karikaturalno-realističnih priča seče fantastičnim dramoletima u kojima traži odgovor na pitanje zašto je Stevica Čatalinac odlučio da postane svinjče. Nije lako razgraničiti životinjsko u ljudima od ljudskog u životinjama čitajući upečatljive slike ubijanja besnog kera, klanja debele krmače ili pecanja babuški. Ima nečeg izvorno animalnog i divljeg što izbija iz života ovih pijanih, poluludih i teških Panonaca. A šta je život?Život je kad uzmeš ugljenik i ostaviš ga da odstoji na suncu nekoliko milijardi godina. Nema tu nikakve filozofije. Ugljik na suncu je kolekcija priča o sudbinama seljaka, samo naoko običnim, a kojima, zapravo, nikakav doktor ni popa ne mogu pomoći da se oslobode životnih i ljubavnih neuspeha i razočaranja, zbog čega se utapaju u alkoholu i čine nezamislive stvari.Srđan V. Tešin

Other books that might interest you

  • Muška svinja - cover

    Muška svinja

    Ivan Jozić

    • 0
    • 1
    • 0
    Tko je ta svinja, i zašto je muška? I što je, pobogu, tih dvadeset očajno ljubavnih? Parafrazirajući naslov slavne Nerudine zbirke, Ivan Jozić već nam u početku nudi koordinate svijeta u koji nas poziva – humor, književnost i pripadajuće joj dijaloge, te najavu da ćemo čuti ponešto i o odnosima između spolova, predrasudama o njihovoj (ne)moći, o ulogama koje smo u ljubavničkom odnosu skloni umišljati, prepoznavati ili zauzimati. No u središtu ovoga svijeta punog neobičnih ljudi (i poneke još neobičnije životinje), između Kijeva i Zagreba, Tennesseeja i Arlesa, pod nebom na kojem se križaju putanje aviona i Van Goghovih zvijezda, dočekat će nas ništa drugo doli dobra, stara i ponešto izudarana – ljubav. Jer, Ivan Jozić svoju je prvu knjigu sačinio baš od nje: od žena i muškaraca koji putuju i traže je, a ponekad i pronalaze na mjestima na kojima to mi (a ni oni) ne bismo očekivali. Mačizam otopljen u čaši vode, humor koji minira patetiku, rafalni proboji fantastičnoga, dinamični dijalozi i žive usporedbe, zapitanost o prirodi umjetničkog stvaranja, ali i zakonitosti svijeta u kojemu nastaje – sve to u službi je Njezina Ve­ličanstva, i čuva je od ugroze općih mjesta. Marite li dakle za Nju, ne preostaje vam drugo nego zaviriti u Mušku svinju i prepustiti se očajno ljubavnim i silno duhovitim pričama Ivana Jozića!
    Show book
  • Odabrane pripovijetke - cover

    Odabrane pripovijetke

    Ivan Goran Kovačić

    • 0
    • 0
    • 0
    Ivan Goran Kovačić (1913.-1943.) se istakao kao pisac kratkih proznih formi: zbirka novela "Dani gnjeva" i druge njegove pripovijetke bave se najčešće rodnim Gorskim Kotarom, selom i suvremenom socijalnom tematikom. Kritika ih je okarakterizirala kao lirski realizam, pun osjećaja za prirodu i simboliku. U naše e-izdanje uključene su najpoznatije Kovačićeve pripovijesti, kao što su "Mrak na svijetlim stazama", "Probuđeni Djedovi", "Smrt u čizmama", "Sedam zvonara majke Marije" i druge.
     
    Lektira za 8. razred osnovne škole.
    Show book
  • Pripovijest iz kamenog doba - cover

    Pripovijest iz kamenog doba

    H. G. Wells

    • 0
    • 0
    • 0
    „Ta je priča iz doba, dokle ne dosiže ljudsko pamćenje. Događaj se zbio prije početka povijesti – u vrijeme kad se moglo suhim prijeći iz Francuske u Englesku (kako danas nazivamo te zemlje). Za onda široka Temza tromo je protjecala kroz močvare u susret svojoj majčici Rajni. Tekla je preko nepreglednih ravnica, što ih je voda kasnije prekrila, a ta nam je voda danas znana pod imenom Sjeverno more. U to pradavno doba nije bilo doline, koja se danas proteže uz podnožje Downsa. Južni dio Surreyja bijaše gorski lanac, po srednjim padinama obrastao borovinom, a veći dio godine pokriven snijegom. Vrhove toga gorja: Leith Hill, Pitch Hill i Hindhead vidimo još i danas. Na nižim su se padinama gorskoga lanca podno travnika, po kojima su pasli divlji konji, prostirale tisove, kestenove i brijestove šume. U guštarama i mračnim gudurama krio se suri medvjed i hijena, a po granama se verali sivi majmuni. Još se niže, među šumama, močvarama i travnicima uzduž rijeke Wey, odigrala ova mala drama, koju ću vam sada ispričati. Otada je prošlo pedeset tisuća godina – pedeset tisuća godina, ako su računi geologa točni.
    U to je vrijeme, upravo kao i u naše dane, proljeće bilo puno radosti i krv je protjecala življe u žilama. Nekog dana po podne plovili plavim nebom na gomile skupljeni bijeli oblaci, a s jugozapada popuhivao blagi povjetarac. Lastavice se ponovo vratile i prolijetahu zrakom tamo-amo. Krivuljasta se obala rijeke nakitila bijelim cvjetovima ljutića, močvare se osule zvjezdicama režuhe, a tamo, gdje se prorijediše gusti mačevi trske i šaša, svjetlucao se sljez. Vodenkonji – sjajne mrke nemani krenuli prema sjeveru, pa se, onako zdepasti, igrali, natjeravali i valjali, a kud god bi prolazili, lomili su sve pred sobom. I u njima se probudila neka nesvjesna radost, a naprijed ih gonio jedini jasni nagon: da bućnu u rijeku i da je zamute.“
    Show book
  • Kod Kuće - cover

    Kod Kuće

    LS Morgan

    • 0
    • 0
    • 0
    Knjiga uspješnicaOva zanimljiva i dramatična priča vodi nas do dubinskih osjećaja i dragocjenog propitkivanja. Dok jedna osmogodišnjakinja dubinski proživljava bol, gubitak i svoje osjećaje, ujedno nas vodi na putovanje u prošlost kroz svoja sjećanja, i to tamo gdje su njezine bolne, ali i divne uspomene - u njezin dom.
    Show book
  • Paz’te sad paz’te sad - Proze bez poze - cover

    Paz’te sad paz’te sad - Proze...

    Stjepan Gulin

    • 0
    • 0
    • 0
    Oznaka proza bez poza u knjizi Stjepana Gulina Paz'te sad, paz'te sad gotovo je suvišna, jer je jasno, nakon nekoliko pročitanih rečenica, da su to priče o muškarcu i ženama koje su žestinom i eksplozivnošću iznad i izvan uputa njihova autora. Pisane bez poze, izravno u glavu i do dna, prijeteće i, istodobno, nježno se razotkrivajući do kraja, one govore o žudnji i bezdanu.
    Bezdan je temeljni način oblikovanja pripovjedačeva teksta kao prostora filozofije umjetnosti (lizanja, psovanja i traganja, seksa), traženja sreće i užitka, koji izmiče i nestaje u beznačajnosti, sudbinskoj određenosti obilježenog pisca. Ili, bolje je reći, pjesnika. Pjesnika u prvom i drugom redu životne pozornice. Rekonstrukcija izgubljenih životnih iluzija, buka i bijes usmjereni protiv uređenih života, protiv protagonista javnoga (društvenog) života, ideoloških središta moći zapaljiva su meta pripovjedačke energije i strategije, kojom se obračunava sa svim što se kreće, miče, što se želi dotaknuti, ili daleko drastičnije, potrošiti.
    Riječ je o prozi i gesti koja nastaje mješavinom lokalnog i tradicionalnog, urbanog i svjetskog ( jada, boli), ali koja se, prije i poslije svega, nimalo samodopadno u tekstu izlaže do kraja, do gola.
    
    Miroslav Mićanović
    
    
    
    Stjepan Gulin (Šibenik, 1943-2014), studij prava završio je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a zatim je položio ispit za srednjoškolskog profesora privrednog prava. Živio je u Zagrebu. Dobio je Goranov vijenac za cjelokupni pjesnički opus 2012.
    
    Objavio: Kovine (Sveučilišna naklada Liber, biblioteka Razlog, Zagreb, 1978), Istovjetne pjesme (Školske novine, Zagreb, 1987), Protutijekovi (Mladost, Zagreb, 1988), Ljubavne pjesme (Matica hrvatska, Šibenik, 1992), Riječi (Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, Šibenik, 1995), Mozartissimo (Matica hrvatska i Gradska knjižnica Juraj Šižgorić, Šibenik, 1998), Nitko ne griješi ako šuti (Naklada MD, Zagreb, 2003), Svete nesanice (Matica hrvatska, Zagreb i ogranak Matice hrvatske, Šibenik, 2003), Ne to (MeandarMedia, Zagreb, 2005), Smokve od soli (MeandarMedia, Zagreb, 2009), Paz´te sad, paz´te sad (Meandar Media, Zagreb 2011). Četiri njegova teksta:Ti minuti sporo teču, Sve ti sritno bilo, Galeb i Funcutica pjevaju šibenske klape Šibenik i Maslina.
    Show book
  • Vrt s 1001 žaruljom - cover

    Vrt s 1001 žaruljom

    Miroslav Mićanović

    • 0
    • 0
    • 0
    Kao da se nije dogodilo – jedan je od signala koji pristiže iz knjige priče Miroslava Mićanovića Vrt s 1001 žaruljom, jer se vrijeme i prostor njihova trajanja prepliću sa snovima i životnim gubicima protagonista priča o ljubavi, gubitku i zaboravu. Slično u uvijek različitim vrtovima – pričanja, pisanja i čitanja – jest traženje izgubljenih prizora, prešućenih i zaboravljenih događaja iz vlastitog djetinjstva, mladosti ili nekoga drugog (godišnjeg) doba.
    Pitajući se što je ostalo od velikih planova, uzleta i vjerovanja da je život u svojoj neponovljivosti pred svima nama jednako tajnovit i lijep, pripovjedač i čitatelj postaju suputnici na mračnim i svijetlim dionicama života teksta. Svijet priča iz Vrta s 1001 žaruljom nerijetko je ponovljiv i liričan, fragmentaran i ozbiljan, začuđen i taman, radostan i tužan, ukratko: neizreciv.
    Jednostavno, pričanje i pripovijedanje u ovoj se knjizi čitatelju nude kao zajedničko iskustvo putovanja svijetom, njegovom prolaznošću i vrlo je vjerojatno da ćemo zatvaranjem posljednje stranice Vrta s 1001 žaruljom zaključiti ono što je upisano na početku:život mi se sviđa.
    
    
    Miroslav Mićanović (Brčko, 15. kolovoza 1960) živio je u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje pjesme, priče i eseje. Tekstovi su mu uvrštavani u različite antologije, izbore, preglede i prevođeni na slovenski, makedonski, slovački, ukrajinski, litavski, mađarski, poljski, francuski, španjolski, njemački i engleski jezik. Sastavio s H. Pejakovićem izbor iz suvremenoga hrvatskog pjesništva Les jeunes Croate (Migrations, Pariz, 1989), s B. Čegecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih Strast razlike, tamni zvuk praznine (Quorum, Zagreb, 1995), uredio s R. Simićem izbor Mlada hrvatska poezija (Apokalipsa, Ljubljana, 2000), Čovjek koji je obitelji nosio kruh; sudionik projekta Posao dvanaestorice, romani u nestajanju (Quorum, Zagreb, 1998). Objavio pjesmu Job kao zaseban grafički list u dvojezičnom izdanju, u prijevodu D. Karamana na njemački i s grafikom M. Vejzovića. Od 2001. do 2003. godine objavljivao u kulturnom prilogu Jutarnjeg lista kolumnu Jednosmjerna ulica, kritike o suvremenoj hrvatskoj pjesničkoj produkciji pisao u Vjesniku od 2005. do 2006. godine u kolumni Utjeha kaosa. Surađuje i objavljuje poeziju, prozu i kritike na I. i III. programu Hrvatskoga radija (Kutija slova, Poezija naglas, Riječi). Dobitnik nagrada Duhovno hrašće (1998) za knjigu pjesama Zib i Fran Galović (2004) za knjigu priča Trajekt, nagrade Večernjeg lista na natječaju za kratku priču 2003. i 2007. godine. Autor antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa (Zagrebačka slavistička škola, Zagreb, 2006), koja je prevedena i objavljena na engleskom (Relations, Zagreb, 2007) i mađarskom jeziku (Jelenkor Kiadó, Pečuh, 2009). Dugogodišnji je urednik časopisa Quorum i biblioteka u izdavačkom poduzeću Naklada MD (1991–2005), a sada radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Sudionik hrvatskih i europskih festivala poezije i kratke priče. Voditelj radionica Put u središte kratke priče, Hodanje uz prugu (poezija) za različite institucije, centre i polaznike. Živi u Zagrebu.
    Show book