Join us on a literary world trip!
Add this book to bookshelf
Grey
Write a new comment Default profile 50px
Grey
Subscribe to read the full book or read the first pages for free!
All characters reduced
Ugljik na suncu - cover

Ugljik na suncu

Ivan Vidak

Publisher: Književna radionica Rašić

  • 0
  • 0
  • 0

Summary

Ugljik na suncu je izvanredno koncipirana zbirka, s puno groteske, crnog humora i dijalekatskih kalambura na tragu jednog Đure Đukanova. Vidak, kao da pravi špricer, gemišt ili hosszúlépés, osam karikaturalno-realističnih priča seče fantastičnim dramoletima u kojima traži odgovor na pitanje zašto je Stevica Čatalinac odlučio da postane svinjče. Nije lako razgraničiti životinjsko u ljudima od ljudskog u životinjama čitajući upečatljive slike ubijanja besnog kera, klanja debele krmače ili pecanja babuški. Ima nečeg izvorno animalnog i divljeg što izbija iz života ovih pijanih, poluludih i teških Panonaca. A šta je život?Život je kad uzmeš ugljenik i ostaviš ga da odstoji na suncu nekoliko milijardi godina. Nema tu nikakve filozofije. Ugljik na suncu je kolekcija priča o sudbinama seljaka, samo naoko običnim, a kojima, zapravo, nikakav doktor ni popa ne mogu pomoći da se oslobode životnih i ljubavnih neuspeha i razočaranja, zbog čega se utapaju u alkoholu i čine nezamislive stvari.Srđan V. Tešin

Other books that might interest you

  • Umro Supermen - cover

    Umro Supermen

    Zoran Malkoč

    • 0
    • 0
    • 0
    Nakon što je zbirkom priča Groblje manjih careva (nagrada Josip i Ivan Kozarac 2010.) i romanom Roki Raketa (nagrada tportala za najbolji domaći roman 2014.) razbucao skice nekih budućih kanona i promijenio krvnu sliku domaće književnosti, Zoran Malkoč knjigom pripovijedaka Umro Supermen konačno se potvrdio kao jedan od najmoćnijih, najosebujnijih glasova novije hrvatske proze.
    
    Umro Supermen nije samo naslov – to je i vijest i otrežnjenje, prekretnica i objava Malkočeva autorskoga kreda. Jer ako superjunake dokraja razobličiti može samo smrt – kao da nam poručuju ove priče – jedino što nama smrtnicima iza takve smrti preostaje jest: odrasti.
    
    I doista, nakon prve u nizu superjunačkih smrti, one Josipa Broza Tita, Malkočevi likovi u ovoj knjizi prolaze ubrzani tečaj odrastanja – bune se i sanjaju, vjeruju i iznova razočaravaju, izdaju i bivaju izdani u predraću, ratu i poraću, sve dok im, napokon odraslima, konačno ne ponestane superjunaka.
    
    Do odgovora na vječno pitanje – Što je čovjek? – autor dolazi bespoštedno propitujući što je ono manje i ono što bi željelo biti više od njega – nadčovjek i podčovjek – a to je potraga koja se ne odvija kroz iznimne, već prije prepoznatljive i bliske nam ljudske sudbine . Poezija koja se isprepleće s okrutnošću, nježnost što balansira na rubu sječiva, humor od kojega se ledi krv u žilama… u ovim su Malkočevim prozama savršeno uravnoteženi, u idealnim omjerima pronalazeći svoju idealnu formu.
    Show book
  • Obijalo - cover

    Obijalo

    Franjo Horvat Kiš

    • 0
    • 0
    • 0
    Unatoč tomu što se u postupku drži realističkih kanona, u proznim tekstovima Franje Horvata Kiša (1876.-1924.) mogu nazrijeti elementi modernizma. U novelama predmet su mu mali ljudi, seljaci, malograđani i sitni činovnici, sa sela ili iz gradske okolice, slabići koji stradavaju a da nisu krivi, uz najčešću temu njihovih malih ljubavi.
     
    Dok je u svojim ranijim radovima Horvat Kiš bio usmjeren na opise unutarnjih stanja likova, u kasnijem stvaralačkom razdoblju kojemu pripada pripovijest Obijalo (1918.) okreće se društvenoj problematici u kojoj pronalazi uzroke njihovog djelovanja.
     
    Lektira za 3. razred srednje škole.
    Show book
  • Pun mjesec u Istanbulu - Lica Slojevi - cover

    Pun mjesec u Istanbulu - Lica...

    Branko Čegec

    • 0
    • 0
    • 0
    Branko Čegec rođen je 1957. u Kraljevu Vrhu, Vrbovec. Diplomirao jugoslavenske jezike i književnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
    Objavio je deset knjiga poezije, kratke proze, kolumni, članaka, kritike i esejistike (Eros-Europa-Arafat, Zapadno-istočni spol, Presvlačenje avangarde, Melankolični ljetopis, Ekrani praznine, Fantom slobode, Tamno mjesto, Tri krokodila, Zapisi iz pustog jezika, Pokret otpora). Izbori poezije objavljeni su mu u Sloveniji (Sintaksa mesečine) i Makedoniji (Nurkanje na zdiv – Ronjenje na dah – Breathold diving, trojezično: makedonski-engleski-hrvatski)
    Pjesme su mu uvrštene u tridesetak antologija, izbora i pregleda u zemlji i inozemstvu.
    OPŠIRNIJE NA: www.brankocegec.com
    
    
    
    Za onoga koji propituje prostor nepoznatog, nesavladivog, knjiga pjesama Branka Čegeca Pun mjesec u Istanbulu specifična je vrsta “tamnog mjesta”. Susret s drugim, naš putujući rasuti teret, odricanje i pristajanje, neuhvatljiva magma grada (ljudskih lica, u prvom redu) dotiče se, ili je u središtu, njegove nove knjige. Uznemirujući okoliš, prisutnost drukčijeg svijeta, istodobnost različitog, spušta se u hiroviti prostor pjesme s jednakom i neizvjesnošću i strašću. Poezija u svojoj procesualnosti i krhkosti, golosti i ranjivosti, paradoksalno, jedini mu je pouzdan znak: u kretanju gradom, u njegovim različitim mjerama, razmjerima, aršinima, ona se nadaje kao mjesto s kojeg se govori o strahu, radosti i žudnji, piše o događaju i slučaju. Onkraj svjetla, ili iza onoga što nam predstavlja, prikazuje – mrmor glasova, tajna pozornica grada, bitka i mir, ljubav i smrt, prisutnost i odsutnost – Pun mjesec u Istanbulu za čitatelja postaje put prema gore, fotografiranje uličnih predstava, sintaksa nepoznanica, orbita bizarnih likova i parola prodavača.
    Hoćemo li takvim čitanjem (svijeta) doći do temeljnog znaka: prispjeti u vrijeme punog mjeseca u Istanbulu? Miješaju se imena i činjenice, kalendar dolaska i odlaska, ali ono što se uistinu upisuje, poezija i drama teksta, trag egzistencije i sudbine, otkriva se na drugom polu značenja, na drugoj (mračnoj) strani “punog mjeseca u Istanbulu”.
    
    Miroslav Mićanović
    Show book
  • Lišće - cover

    Lišće

    Fran Mažuranić

    • 0
    • 0
    • 0
    Zbirka crtica (kratkih pripovijetki s efektnom poantom) Lišće je remek-djelo Frana Mažuranića (1859.-1928.), pripadnika jedne od najvažnijih hrvatskih književnih obitelji. Pisao ih je i objavljivao od 1885. do 1916. godine, na oduševljenje čitatelja i kritike koja je tu zbirku proglasila "jednim od najljepših djela hrvatske književnosti".
     
    Fran Mažuranić bio je osoba nemirna i pustolovna duha, a zbog burnog i misterioznog života predmet je različitih legendi i fama. Mijenjao je zanimanja, upadao u avanture i kockarske dugove, lutao cijelim svijetom, od Amerike do Južnih mora, i godinama se nije znalo gdje je i je li uopće živ.
    Show book
  • Otrovni papir - cover

    Otrovni papir

    Pavao Pavličić

    • 0
    • 0
    • 0
    Knjigom Otrovni papir Pavao Pavličić vraća nas Dobrom duhu Zagreba, svojoj već kultnoj knjizi kriminalističkih priča koje se događaju među običnim ljudima u Zagrebu. Tako i u Otrovnom papiru kroz trinaest priča, kroz koje nas vodi urednik Crne kronike Remetin, upoznat ćemo razne ljude: učitelje, zlatare, striptizete, beskućnike, alkoholičare... sve koji su se našli u okruženju zločina koje će policija uz Remetinovu pomoć uspješno riješiti.
    
     
    Show book
  • Pripovijest iz kamenog doba - cover

    Pripovijest iz kamenog doba

    H. G. Wells

    • 0
    • 0
    • 0
    „Ta je priča iz doba, dokle ne dosiže ljudsko pamćenje. Događaj se zbio prije početka povijesti – u vrijeme kad se moglo suhim prijeći iz Francuske u Englesku (kako danas nazivamo te zemlje). Za onda široka Temza tromo je protjecala kroz močvare u susret svojoj majčici Rajni. Tekla je preko nepreglednih ravnica, što ih je voda kasnije prekrila, a ta nam je voda danas znana pod imenom Sjeverno more. U to pradavno doba nije bilo doline, koja se danas proteže uz podnožje Downsa. Južni dio Surreyja bijaše gorski lanac, po srednjim padinama obrastao borovinom, a veći dio godine pokriven snijegom. Vrhove toga gorja: Leith Hill, Pitch Hill i Hindhead vidimo još i danas. Na nižim su se padinama gorskoga lanca podno travnika, po kojima su pasli divlji konji, prostirale tisove, kestenove i brijestove šume. U guštarama i mračnim gudurama krio se suri medvjed i hijena, a po granama se verali sivi majmuni. Još se niže, među šumama, močvarama i travnicima uzduž rijeke Wey, odigrala ova mala drama, koju ću vam sada ispričati. Otada je prošlo pedeset tisuća godina – pedeset tisuća godina, ako su računi geologa točni.
    U to je vrijeme, upravo kao i u naše dane, proljeće bilo puno radosti i krv je protjecala življe u žilama. Nekog dana po podne plovili plavim nebom na gomile skupljeni bijeli oblaci, a s jugozapada popuhivao blagi povjetarac. Lastavice se ponovo vratile i prolijetahu zrakom tamo-amo. Krivuljasta se obala rijeke nakitila bijelim cvjetovima ljutića, močvare se osule zvjezdicama režuhe, a tamo, gdje se prorijediše gusti mačevi trske i šaša, svjetlucao se sljez. Vodenkonji – sjajne mrke nemani krenuli prema sjeveru, pa se, onako zdepasti, igrali, natjeravali i valjali, a kud god bi prolazili, lomili su sve pred sobom. I u njima se probudila neka nesvjesna radost, a naprijed ih gonio jedini jasni nagon: da bućnu u rijeku i da je zamute.“
    Show book